Archive for Siječanj 14th, 2012

14. siječnja 2012

Vrijedi ponoviti: ekonomija je teška

autora/ice cronomy

Profesor ekonomije Art Craden u pismu studentima ekonomije, via Mankiw.

Dear student, I once thought as you do. I once carried about the same misconceptions, the same litany of cognitive biases, and the same adolescent desire to blame others for my errors. I was (and remain) very poorly served by my immaturity. As shocking as it may seem, I still cling to a lot of it, even after four years of college, five years of graduate school, and now five-and-a-half years as a professor. Economics is hard, but becoming a responsible member of a free society is very, very, very hard. I’m still learning to put aside childish things. I hope you will do the same. Start now. The effort is daunting, but the rewards are substantial.

Razumijevanje ekonomije i svih međuzavisnih faktora i učinaka nije jednostavno. Ne postoje neke očite istine koje samo neki znaju, a drugi ih ne žele prihvatiti. Ekonomija se nekad naziva polu-ozbiljno znanost očitog, a dobar ekonomist onaj koji ima čvrst zahvat očitog. Kritike koje neki serviraju u par minuta razmišljanja, bez troška i kao očite mogu uzeti dane i tjedne za kvalitetan odgovor. George Stigler je stoga predložio da nagradimo kritičare čija kritika dovede do plodnog rada, a oporezujemo one čija kritika ispadne kriva. Opet, polu-ozbiljno.

Daniel Kahneman u svojoj knjizi vidio to kao dva uma – jedan brzi i intuitivan, drugi racionalan i promišljajući.

Oglasi
14. siječnja 2012

Kukuriku porezna reforma (3)

autora/ice cronomy

Prvo, ne smatram da je porezna reforma najpreči potrebni potez nove Vlade, tj. nije hitniji od reforme rashodovne strane, smanjenje i reorganizacija prioriteta državne potrošnje. Porezna reforma kao proširenje porezne baze da, ali prije rashodovna strana. Ipak….

Ideja ministra Linića smanjenja doprinosa za zdravstveno ili/i mirovinsko (poreza na plaću) i povećanja stope PDVa kako bi se nadoknadio porezni prihod nije nova. Samo pratimo što drugi rade. Francuzi su to diskutirali ‘davne’ 2007. Njemci su to napravili i mnogi drugi od onda. Francuzi sada opet to debatiraju. Na jednu ruku dolazi do prebacivanja poreznog tereta socijalnih programa na potrošače, dok na drugi ruku iako se radi o smanjenju poreza na plaću, radnici su i potrošači.

Koje su posljedica toga? Te davne 2007. Mankiw je ponudio par tentativnih posljedica prema standardnim linijama odlučivanja pojedinaca: štednja-potrošnja, rad-odmor, tko će podnjeti teret (distribucija) te cjelokupan makroekonomski utjecaj. 

Utjecaja na štednju u biti neće biti jer ni jedan ni drugi porez na mjenjaju poticaj ili motivaciju za štednjom (potrošnjom) danas vs. sutra. Naklonost štednji će ovisiti o nekim drugim faktorima.

Negativni poticaj za rad (potrošnju) dolazi od oba poreza tako da zamjena jednog za drugi samo mjenja mjesto naplate, u trgovini umjesto u plaći, bez dodatnog iskrivljavanja odluke pojedinca oko rada i odmora. Skuplja potrošnja (rad) signalizira manju konzumaciju iste i veću konzumaciju relativno jeftinijeg odmora. Jedino, bilo bi dobro kvantificirati taj negativni poticaj na rad od jednog i drugog poreza.

Kod distribucije tereta svakako treba razumijeti da je hrvatsko društvo, kao i mnoga druga na pola razvijenih zemalja, prilično podjeljeno na stare i mlade. Viši PDV kao porez na potrošnju pogađa starije (umirovljenike) relativno više pošto više ne zarađuju plaću (prijavljeno) a konzumiraju iz štednje, dok mlađi imaju korist o manjih poreza na plaću i ukupnog   pomaka tereta prema starijima. Još, kao što je Emmanuel Farhi dodao, PDV nije progresivan kao porez na plaću, već linearan (u biti regressivan s obzirom na prihod) i stoga pogađa one sa nižim pimanjima/mirovinama najviše.

Što se tiče makro posljedica, nakon nekog vremena nominalna plaća bi porasla ali bi i cijene nakon poreza, po pretpostavkom da je hrvatska mala i otvorena ekonomija gdje je većina cijena prije poreza određena vani, kroz otvorenu konkurenciju i trgovinu. Pitanje je jedino da li bi plaće ili cijene brže porasle. Ako nominalne plaće krenu na gore sporije od cijena, realna plaća bila bi niža i tako stimulirala zapošljavanje. Naravno to vrijedi za one plaće koje nisu indeksirane za inflaciju.

A čije jesu? Čije su plaće već godinama pod najvećim povećalom ekonomista, stranih i domaćih i zbog levela i zbog brzine rasta i zbog političke zaštite?

%d bloggers like this: