Vrijedi ponoviti: ekonomija je teška

autora/ice cronomy

Profesor ekonomije Art Craden u pismu studentima ekonomije, via Mankiw.

Dear student, I once thought as you do. I once carried about the same misconceptions, the same litany of cognitive biases, and the same adolescent desire to blame others for my errors. I was (and remain) very poorly served by my immaturity. As shocking as it may seem, I still cling to a lot of it, even after four years of college, five years of graduate school, and now five-and-a-half years as a professor. Economics is hard, but becoming a responsible member of a free society is very, very, very hard. I’m still learning to put aside childish things. I hope you will do the same. Start now. The effort is daunting, but the rewards are substantial.

Razumijevanje ekonomije i svih međuzavisnih faktora i učinaka nije jednostavno. Ne postoje neke očite istine koje samo neki znaju, a drugi ih ne žele prihvatiti. Ekonomija se nekad naziva polu-ozbiljno znanost očitog, a dobar ekonomist onaj koji ima čvrst zahvat očitog. Kritike koje neki serviraju u par minuta razmišljanja, bez troška i kao očite mogu uzeti dane i tjedne za kvalitetan odgovor. George Stigler je stoga predložio da nagradimo kritičare čija kritika dovede do plodnog rada, a oporezujemo one čija kritika ispadne kriva. Opet, polu-ozbiljno.

Daniel Kahneman u svojoj knjizi vidio to kao dva uma – jedan brzi i intuitivan, drugi racionalan i promišljajući.

Oglasi

11 komentara to “Vrijedi ponoviti: ekonomija je teška”

  1. Ekonomija (economics) je teška, ali ekonomija (economy) je još teža — što je argument protiv toga da se upravljačko sjedalo ove druge da bilo kome, pa i onome tko je savladao gradivo one prve.

  2. Dosta ekstreman normativni pogled, iako ne znam što točno znači “upravljačko sjedalo.” Ne znam baš da itko potpuno upravlja ekonomijom od kad su zapovjedajuće ekonomije komunizma nestale. Ostali su intervencionizam i dogovorna ekonomija, ali to je (nus)proizvod tržišne ekonomije i demokracije sa nekakvim ciljem riješenja konflikta koji se neizbježno pojave.

  3. Meni se čini da je najjača implikacija tvrdnje da je ekonomija (economics) teška — to da se ekonomijom (economy) ne bi trebao baviti bilo tko, nego stručnjaci.

    Ja taj slijed misli (a mislim da je čest) smatram iznimno štetnim. Padaju mi na pamet dva nedavna primjera intervencija koje su osmislili domaći stručnjaci: fondovi gospodarske suradnje i A, B, C programi za pomoć gospodarstvu.

    Oba su katastrofalna već i kao same ideje. Prvi je trebao koristiti državni novac kao leverage (užas), a drugi je omogućio državi da uđe u suvlasništvo firmi, pa tako danas Badel u koji je ušla država najavljuje izvoznu ofanzivu u Kinu.

    Jer, kaže priča, država se neće mješati u gospodarstvo, osim kad to ima smisla jer firme imaju perspektivu, što će odlučiti — struka. I sad naša država izvozi alkohol u Kinu.

  4. Prvo, ako cemo slagati primjere za i protiv onda odmah protupitanje: tko bi trebao voditi centralnu banku, ako ne vec strucnjaci? Politicari?

    Drugo protupitanje: sto cemo sa specijalizacijom gdje svatko nastoji usmjeriti svoj rad shodno svojim vjestinama i gdje je najproduktivniji? Nije li slaba ideja da bilo tko radi bilo sto?

    Ova dva primjera koja si naveo i jesu losa, ali sigurno da zbog njih necu generalizirati. To nisu klasicni problemi i pitanja ekonomije. Drugi svakako izgleda los kako si ga ti prezentirao tako da se tu slazemo bez problema.

    Ipak, problem je da struka i strucnjaci koje ja znam i kojima recimo ‘vjerujem’ ne zagovaraju tu pricu da se drzava mjesa “u gospodarstvo, kad to ima smisla jer firme imaju perspektivu.” To zvuci tupo, kao iz poslovnih skola i menadmenta gdje naravno svatko zeli da drzava pomogne njihovoj grani, da omoguci porezne olaksice i zastitu (od) trzista. To nije struka. Ekonomisti su protiv svega toga.

    Mozda bi bilo dobro podsjetiti na onaj clanak prije koji mjesec u kojem sam pricao o ideji (cinjenici?) da uspijeh poduzetnika i menadera u poslovnoj domeni ne signalizira i znanje kako unaprijediti/popraviti cijelu ekonomiju.

  5. Ako mene pitaš, slažem se sa Friedmanom da centralnu banku treba ukinuti, ali da ne širimo temu.

    Glavni problem koji ja imam sa ekonomskim stručnjacima (poznajem ih jedan manji broj, ali čitam ih po medijima svaki dan) je to što im je gard instinktivno pro-intervencionistički.

    Ako se razmatra neki potez vlasti štetni efekti kojeg su potpuno jasni, onda će i ekonomisti biti protiv njega. Ali zanimljivo je ono što se događa kad imamo poteze čiji efekti nisu potpuno jasni. Umjesto da reakcija bude “ne znamo što će se dogoditi, bolje da ne diramo” ona je “ne znamo što će se dogoditi, probajmo”. Taj gard “ajmo probat, pa ćemo fino-podešavat ako bude trebalo” me neopisivo nervira. Nemoj to shvatiti osobno 🙂 ali moja observacija iz medija i razgovora s ekonomistima koje znam je da je Intervencionizam prirodni instinkt domaćeg ekonomista (uostalom i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista je žestok po tom pitanju).

  6. Ukidanje centralne banke nije odgovor. Friedman tu nije u pravu i drugi su to pokazali. U nekim drugim stvarima je u pravu.

    Mogu simpatizirati sa ovim što te nervira. Mislim da si upravu da je “intervencionizam prirodni instinkt domaćeg ekonomista” što jest pogotovo vidljivo kod Jurčića. Njegovi nastupi su vrlo iritirajući jer predstavlja mnoge probleme i riješenja kao očite i jednostavne, prezentira predpostavke kao istine, a u biti su sve samo ne očiti i jednostavni.
    Ali oni i takvi nisu primjer tipičnog, modernog ekonomista koje bi ti kao građanin uzeti za tipičnog predstavnika.

    Možda je taj stav nastao iz povijesnog konteksta i činjenice da je još uvijek većina domaćih ekonomista školovana u prošlom sistemu gdje se nije dovodilo u pitanje prihvaćena “istina” da država i političari znaju bolje. Gdje su se problemi analizirali kroz naočale ideologije. Gdje je većina slabo znala engleski i malo se služila stranom literaturom.

    Moderni akademski ekonomisti su daleko od takvih napuhanih i samouvjerenih da imaju odgovor na sve. Više se radi o vaganju boljih i gorih opcija, sa nadom da će bolje ipak prevagati. Ekonomisti su ipak samo ljudi i ako stalno sležu ramenima i nemaju konkretna odgovor i preporuku izgube važnost u diskusiji, a možda i svoj posao. Moramo razumijeti osobni interes.
    Ekonomisti nisu uvijek ti koji iniciraju potražnju za intervencionizmom. Ta potražnja dolazi od negdje drugdje i politika je ona koja inicira nekakve poteze. Nemoj svih trpati u isti koš i ne zaboravi na širu javnost i političare.

  7. Ja osobno ekonomiju dozivljavam vrlo teskom i to govorim kao jedan od najboljih studenata svoje generacije. Niti sam samouvjeren niti mislim da znam sve a jedino sto mogu je pokusati previdjeti cost benefit svake opcije kroz neki vremenski rok. U HR svi misle da znaju sve od babe na placu pa do profesora na faksu i mi kao narod imamo strasno veliku dozu nekriticnosti, ego tripa i negativne selekcije. Ljudi vole jednostavne opcije i ultimativne istine i to je kod nas jednostavno tako. U hr ces posao na faksu dobiti zahvaljujuci mami, tati, babi, dedi, politickoj opciji puno puno cesce nego sto ce to biti akademska izvrsnost i onda ce se takvi ljudi skriti iza titula, modela, popularnog misljenja tipa jes drzava treba intervenirati jer eto ja sam u SDP/HDZ pa ljudi to zele cuti itd. Warren Buffett je jednom lijepo rekao da je on sve u zivotu ostvario jer se je rodio u SAD i pritom je mislio da na svu tu socijalnu mobilnost, prilike i cijeli sustav koji SAD imaju i mozda oni amerikanci koji su ga slusali nisu ni znali koliko je u pravu.

  8. Znam da svi nisu takvi samouvjereni. Čini mi se samo da su pripadnici starije generacije akademskih ekonomista (ne svih) oni koji imaju jednostavne odgovore i riješenja za sve samo “nitko neće slušati.”

    Drugo su naravno poslovni ekonomisti po bankama i sličnim. Oni su plaćeni da zauzmu poziciju, brane je i budu samouvjereni. Nećemo jedne uspoređivati sa drugim.

    Jedino se ne slažem sa ovim da smo mi kao narod “takvi i to je kod nas tako.” Prejednostavno je to objašenje da bi držalo vodu. Bazirati objašnjenje na tome (u biti pretpostavka) je reći nikad se ništa neće promjeniti i unaprijediti jer smo mi jednostavno takvi, drugačiji, posebni.

    Nismo mi tako drugačiji od mnogih drugih ‘naroda.’ Svi građani, kao glasači i kupci, vole jednostavne opcije i “istine”, bilo gdje. Kao ekonomisti, trenirani smo uočiti zablude i lažne proroke u tim “istinama” i pokušati odvratiti politiku od istih, ali i pokušati dati dobar odgovor zašto neke stvari nisu kako bi htjeli da budu.

  9. Uopce nisu samo pripadnici starije generacije buduci da imam priliku svaki dan slusati i vidjeti i starije i mlade na fakultetu. Rijetke su iznimke koji dublje ulaze u stvar. Ekonomisti koji su u bankama puno su sposobniji i puno realniji u stvarima od ovih na katedrama. Opet to je moje videnje temeljeno na mojem iskustvu i ne zanemarujem cinjenicu da su placeni da iznoze neke stavove koje iznose tako da ih ja ne gledam kao super objektivne. Nisam rekao da se stvari nece promjeniti. Naravno da hoce jer sve se stvari mjenjaju ali trebat ce puno vise vremena nego sto mozda mislimo. Posebni smo u smislu nekih stvari a opet isti kao i drugi narodi u puno drugih stvari. Ja zivim u HR, mlad sam i vjerovatno ne mogu biti toliko objektivan niti strpljiv da cekam 40 godina da se osjeti pomak. Sad smo se vratili na 2003. po nekim pokazateljima kao nezaposlenost i ja sam realan da ce se taj problem rijesavati mozda sljedecih deset godina iako ulazak u EU i depopulacijski trendovi mozda pomognu cinjenica je da mi ne radimo prave stvari. Jos uvijek nismo reformirali skolstvo i to radikalno da od reprodukcije podataka krenemo k kreativnosti, specijalizaciji, radeci kvalitetno i opet to se nece promjeniti tako skoro, obrazovna struktura Hrvata starijih od 15 godina je katastrofalna za 21. stoljece i oboje znamo da se takve stvari mjenjaju vrlo sporo. Nemamo ni kvalitetu ni kvantitetu. Ti zivis u SAD i vjerovatno si izgubio dodir s cinjenicom koliko je korupcija svakodnevni dio zivota Hrvata i to toliko da se ljudi vise previse ne uzbuduju oko toga. Korupcija se tesko rijesava i treba vremena da ponovno postane drustveni tabu. A gdje su ostali problemi poput administracije, deficita, prevelike porezne presije sve je to kvaka 22 i nece biti brzo rijeseno. Na kraju godine vidit ces koliko ce malo nova vlada promjeniti stvari a sad su u prvoj godini mandata gdje bi trebali raditi nevjerojatne poteze.

  10. Ne zivim u SADu. SAD nije mjerilo ili usporedba Hrvatskoj, ima i drugih zemalja i primjera. Razumijem frustraciju mladih sa situacijom koju ti opisujes (ja nema ni 30 godina).
    Ali ne mislim da treba uzeti dugo vremena da se stvari mjenjaju. Objašnjenje da je “kod nas” nešto drugačije (korupcija, birokracija, porezi itd) je zamka. Razina obrazovanja jest drugačija i to je možda najveća prepreka, ali ne odstupa bitno od mnogih drugih zemalja relativno sličnog levela razvijenosti.
    Mnoge probleme koje opisuješ i osjećaš oko sebe su i druge zemlje imale i riješile ih. Možda bi mogli nešto i naučiti od njih. Mnogi su rezultat samo recesije. Opet je zamka pretvoriti recesiju u sveopću krizu. Zamka je i gledati na recesiju kao nekakvu posljedicu domaćih bolesti jer je dobar dio “uvezen” pa samo riješavanje domaćih problema (korupcije) neće automatski izvući zemlju iz recesije.

  11. Ne usporedujem SAD s HR jer da takva usporedba nema smisla ali opet smatram da mozemo puno nauciti od vodecih ekonomija u svijetu i prepoznati dobre stvari i nastojati implementirati barem dio koji mozemo i u opsegu koji je primjeren za nas. Ne mislim da je korupcija ili birokracija kao problem drugaciji i da smo mi nesto posebni u tome pogledu da imamo endemski oblik korupcije ili birokracije. Poljska brodogradilista i nasa sve je to isto. “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.” je mozda moj stav recimo Madarska je na Orbanovom questu, Srbija ima Kosovo a Hrvati se boje gusaka i magle ustasa i partizana. Sve su to neke posebnosti koju situaciju svake zemlje cine barem malo posebnom. Dio problema je izvan HR i na njih nemamo utjecaja ali za veliku vecinu smo itekako sami krivi i ne radimo nista po tome i definitivno kad bi rijesili domace probleme doslo bi do znacajnog pomaka.

%d bloggers like this: