Sljedeći tjedan moći će te pročitati mnoštvo toga o dodjeljenom Nobelu iz ekonomije. Ovo je kao uvertira.
Medicina i fizika su vec dodjeljene. Iako znam beznačajno malo o fizici, svo ovo vrijeme sam mislio da je nemoguće biti na dva mjesta odjednom. Sudeći po Nobelu iz fizike, izgleda da ipak je. Kao.
Prošlih godina nisam se potrudio više objašnjavati o dobitnicima i njihovom doprinosu. Sad se lupam u glavu zbog toga. Nekad je razlog bio jer nisam dovoljno specijaliziran pa nema smisla (primjerice Krugman) ili pak iako znam dosta vrijeme je bilo alocirano na nešto drugo. (npr. 2010 nagrada Diamond-Mortensen-Pissarides, a post koji sam onda započeo o relevantnosti te nagrade za Hrvatsko tržište rada stoji i dalje nedovršen). Pokušati ću promjeniti taj trend ove godine i napisati nešto, pa makar i bilo u nekom području o kojem znam malo. Razlog za naučiti, a i vrijeme će mi dozvoliti.
Ovogodišnja nagrada
Reutersova proricanja za ovu godinu ističu kao moguće dobitnike Atkinson-Deaton duo za istraživanje veze prihoda i raznih društvenih i ekonomskih ishoda. Obojca su prave legende pa njihova nagrada ne bi bila iznenađenje. Druga dva su (pojedinačno!) Robert Shiller i Stephen Ross, obojca nezaobilazna imena u području financijske ekonomije. Ne vidim da intrade.com ove godine ima “betting market”.
Nezahvalno je predviđati osobu. Primjerice, ekonometričar Hal White je po većini ekonomista trebao 100% dobiti nagradu svake godine. Ljudi bi se kladili na njega kao sigurnog izbora. Nobel nije dolazio, a White je umro u Ožujku ove godine, u 62., bez Nobela. Znamo ekonomiste koji je neće dobiti ove godine.
Mislim da je zanimljivije pitanje kojem području ekonomske znanosti dodjeliti Nobela? Prošle godine je to bila radna ekonomija. Pitanja nezaposlenosti su od iznimne važnosti u svako doba, a pogotovo za vrijeme duge recesije.
Makroekonomija je u stanju previranja od početka recesije. To u biti ne iznenađuje, ali u medijima ispada da nitko ništa ne zna pa kome uopće dodjeliti nagradu. To naravno nije slučaj. Uostalom, prošlogodišnja nagrada Sargent-Sims je dobrim djelom i makro nagrada. Financije su i dalje za mnoge tabu područje za Nobela. Posljednji Nobel u čistim financijama dodjeljen je 1997. Robertu Mertonu i Myronu Scholesu i danas izaziva određenu nelagodu kod ekonomista. Nagrada za Rossa ili Shillera bi trebale biti vrlo organske.
Područja koja su, kao i financije, manje zastupljena su javna ekonomija i industrijska organizacija. IO ima dobru šansu, ali to se govori svake godine. ‘Nestašica’ ekonomskog rasta koja prevladava posljednjih godina znači da je ekonomija rasta vrlo moguć izbor komiteta ako želi poslati poruku. Paul Romer je jedan od glavnih kandidata.
Malo Povijesti
Ništa od ovog zapravo ne bi trebalo biti važno. Komitet ne pokušava raspodjeliti nagrade ravnomjerno po područjima, već se dobrim djelom vodi određenim pravilima koje je Alfred Nobel odredio. Ako znamo nešto o povijesti Nobelove nagrade za ekonomsku znanost, možda ćemo bolje razumijeti kako, kome i zašto se dodjeljuje.
Zlobnici, ili blaže rečeno cinici, će naravno kao papagaji ponavljati da Nobel za ekonomske znanosti nije onaj “pravi.” Ok, zapažanje je ispravno. Nije jedan od originalnih nagrada – medicina, fizika, kemija, literatura i mir – koje je Alfred Nobel odredio u oporuci. Sjedi 5. Ali osim toga primjedba je smješna i bezvezna. Nedajte se smesti. 1895. kada je Alfred ostavio svoju oporuku ekonomska znanost bila je u začetku. Od onda Nobelova za ekonomiju je uspostavljena na dobrim temeljima i sa punom potporom Nobelove Fundacije.
Da kojim slučajem Nobelova Fundacija proširi dodjelu nagrade na nova područja, poput globalnog okoliša i javnog zdravstva, danas vrlo značajna područja znanstvenih istraživanja, koja Alfred nije mogao predvidjeti u svoje vrijeme i za koja su znanstvenici lobirali prije par godina, pitanje je da li bi to bilo kome sporno ili bi se isto bezrazložno obrušili na tu nagradu kao “krivi Nobel.” Ah dupli standardi.
Assar Lindbeck, švedski ekonomist i nekoć član komiteta za dodjelu nagrade, davne 1985. napisao je članka o ideji, povijesti, razlogu, proceduri i osobnim refleksijama o “nagradi za ekonomske znanosti u spomen Alfreda Nobela.”
Proces dodjele nagrade u ekonomiji identičan je procesu u drugim područjima, temeljen na istim principima i pravilima. Švedska Kraljevska Akademija Znanosti odgovorna je za određivanje i dodjeljivanje nagrade iz fizike, kemije i ekonomske znanosti.
Godine 1968. Švedska centralna banka slavila je 300. godišnjicu. Kakav Fed, Riksbank je najstarija centralna banka na svijetu! Tadašnji guverner Per Asbrink imaju je ideju da Riksbank osnuje novu nagradu za ekonomiju u spomen Nobela i financira popratni fond vječno. Nobelova Fundacija i Švedska Kraljevska Akademija Znanosti su kontaktirane i nakon određenog uvjeravanja i argumentiranja prihvatile su novu nagradu. Nekim “znanstvenicima” ni to nije dovoljno dobar argument. Valjda misle da je švedskim akademicima netko pokrio oči i prevario ih.
Ideja iza originalnih nagrada bila je da se dodjeljuju ne izvrsnim osobama, već posebnim postignućima. Nacionalnost je nebitna.
Prema Nobelovoj oporuci, nagrada bi se trebala dodjeljivati “onima koji su, tijekom protekle godine, darovali čovječanstvu najveću korist.” Bespotrebno je reći da je svaka Nobelova nagrada ignorirala stavku o “prošloj godini.” No, striktno su se držale nagrađivanja znanstvenih postignuća, a ne samih znanstvenika.
Popularnost u znanstvenoj zajednici nije legitiman razlog za Nobela, kaže Lindbeck.
I nagrada za ekonomske znanosti je dana za posebna postignuća. Statut kaže da se “nagrada dodjeljuje godišnje, osobi koja je izvršila rad u ekonomskoj znanosti od eminentnog značaja iskazanog u Oporuci Alfreda Nobela” iz 1895. U par slučajeva nagrada je dodjeljena za doprinose ostvarene tokom mnogo godina. Lindbeck ima dobar pregled svih, 16 do onda, dodjeljenih nagrada u ekonomiji, kako su klasificirane i koja su njihova posebna postignuća.
Samu proceduru o biranu dobitnika, koja traje godinu dana, možete pogledati na stranicama Nobela. 1985. kada je Lindbeck pisao svoj članka interneta nije bilo pa je on to sve detaljno opisao. U par crta – do kraja Siječnja svi prijedlozi moraju stići u komitet; samo prijedlozi onih koje je komitet kontaktirao se uzmaju u obzir, nepozvani prijedlozi se bacaju; komitet zapravo nema dužnost uzeti u obzir niti jedan od predloženih kandidata iako to nije u biti slučaj; zanimljivo je da važnu ulogu igra ne toliko ime kandidada, već imena onih koji predlažu kandidata; sve diskusije u Akademiji su tajne; ukoliko dovoljno kvalitetan kandidat iznostane iz procesa nominacije, komitet uvijek ima dovoljno nazovimo “predodređenih” kandidata u rukavu, iako Akademija i o njima tajno glasa.
Zašto dodjeliti Nobelovu iz ekonomije? Jednostavno jer je dobar poticaj za ozbiljna i kvalitetno istraživanja. Ovo je jedan od rijetkih vremena u godini kada su znanstvenici heroji, ne glumci, pjevačice, političari i ostali “alati” upitne koristi za čovječanstvo.
Lindbeck ističe, ispravno, da je korisno javnosti prikazati da se znanstveni progres događa i u društvenim znanostima, ne samo prirodnim. Vrlo dobar razloga posebice kad znamo da, nažalost, većina ljudi dobija informacije o važnim ekonomskim fenomenima iz medija i u “kontekstu političkih kontroverzi”. Pošto su ekonomske teme ipak pristupačnije od kvantne fizike, nada iza ekonomskog Nobela je da, kao i Nobel iz literature, možda stimulira ljude na više čitanja i učenja ekonomije oko sebe. Iza svake Nobelove nagrade znatni su napori da se relevantnost i korisnost znanstvenog postignuća prenesu javnosti na pristupačan način.
Postoje i određeni problemi u dodjeli Nobela iz ekonomije. Lindbeck ih organizira u 4 pitanja: Kako bi se ekonomska znanost trebala interpretirati u svijetlu Nobelovih nagrada? Koji kriteriji bi se trebali gledati kada se prosuđuje da li kandidat zavrijeđuje nagradu? Kojim redosljedom bi se kandidati trebali birati? Kada i zbog kojeg razloga bi se nagrade trebale dijeliti? Potražite odgovore u njegovom radu ili komenitrajte ispod.
P.S. Pronašao sam i posljednju verziju Lindbeckovog rada, potpuno dostupnu, o povijesti Nobela iz ekonomije sve do 2007.
Cronomy.org 