2 članka

autora/ice cronomy

Baš sam zauzet ovih dana (gotovo cijeli Ponedjeljak primjerice nisam ni bio pred kompjuterom) tako da blog malo pati nažalost. No da ne mislite da sam napustio blogosferu, evo par članaka koju su mi “zapeli zaoko.” Novi Lider je izašao danas, no svakako pročitajte članak Borisa Vujčića, viceguvernera HNBa u zadnjem broju. Osim što nas je ukratko informirao o ovogodišnjem sastanku MMFa i Svjetske Banke, Vujčić se dotaknu i “famoznog” MMFovog radnog papira o rizicima u zemljama JIE. Ukazuje da se nigdje ne spominje Hrvatski tečaj zasebno ili nekakvi zahtjevi MMFa da Hrvatska mora promjeniti tečajnu politiku (što možete i sami provjeriti jer je radni dokument dostupan na stranicama MMFa), kao što su bili naslovi u domaćim novinama. Takvih preporuka nema. U Hrvatskoj nije na pomolu financijska kriza.

U jednom djelu Vujčić kaže,

“…Hrvatska se poimence spominje samo u kontekstu ocjene MMF-a da se u uvjetima politike stabilnog tečaja, ograničavanje snažne domaće potražnje, koja povećava vulnerabilnost ekonomije, ponajprije treba oslanjati na restriktivnu fiskalnu politiku. To, međutim, piše i u svakom naprednijem udžbeniku makroekonomije..”

Rad, kao što sam ja i pisao prije, i kaže da je kontrola (smanjenje) fiskalnih rashoda glavni instrument obrane. Ne moramo čak ni ići u napredne makro knjige, za koje javnost nema interesa. Pogledajmo što Alan Greenspan kaže u svojim memoarima u vezi Argentine, s kojom se Hrvatska stalno uspoređuje iako ne pretjerano opravdano, i neke stvari će nam biti jasnije.

Cavallovi pogledi na reforme (Domingo Cavallo je bio Argentinski Ministar Ekonomije) su mi zvučali mnogo razboritije nego neinformirana retorika koja je dolazila u to vrijeme od mnogih Argentinskih zakonodavaca i provincijalnih guvernera. Njihovi pogledi su podsjećali na fiskalnu neodogovornost ranijih desetljeća. Sjećam se da sam gledao u Cavalla preko stola na jednom od G20 sastanaka i pitao se da li je on svjestan da će backstop posuđivanja prema pesu ostati izvor podrške samo ako se ne koristi pretjerano. Održavanje velikog buffera dolara bi vjerojatno omogućilo održavanje fiksnog valutnog tečaja u nedogled. Ali, politički sistem Argentine nije mogao odoljeti korištenju izobilja naizgled besplatnih dolara u pokušaju akomoditacije biračkih zahtjeva. Postepeno ali neumorno, kapacitet posuđivanja u dolaru je iscrpljen.”

Hrvatska nema fiksni tečaj, ali opasnosti populističkih politika koje bi neizbježno bile fiskalno lakomislene ipak postoji. Gosp. Vujčić kaže da je vidio dotični rad i prije njegovog objavljivanja i kako za HNB ne piše ništa novog što se već ne zna. Nema novoga ni što se tiče javnosti, ako sa pažnjom pratite što se događa. Interpretacije rada u domećem tisku su proizašle iz novinarskih olovaka, ne stručnih radova i modeliranja. To dakako ne znači da nema problema i mjesta za unaprjeđenje ekonomskog zdravlja zemlje. HNB, kao primarius, već dugo poduzima mjere usporavanja vanjskog zaduživanja. To ste mogli i pročitati u Ponedjeljak u PD. Nove mjere HNBa koje će utjecati na ponudu kredita će detaljnije tek biti predstavljene, no ideja je sljedeća:

“Kako su banke dosad prednost u kreditiranju davale građanima nauštrb malih poduzeća, HNB-ova revizija mjera vodit će se ekonomskom logikom koja bi trebala utjecati na te preferencije. Dakle, valja očekivati određeni troškovni udar na kredite stanovništvu kojim bi se oni učinili manje profitabilnima, a to znači i svojevrsni poticaj kreditiranju poduzetništva.”

Nove bi mjere pogodovale i malim domaćim bankama koje nemaju velike inozemne izvore prihoda. Pošto uvijek postoji neki trošak, mjere će netkome stati na žulj, biti korisne u jednom pogledu a nekorisne u drugom. No postepeno smanjenje kreditiranja građana, tako da postane manje profitabilno, a povećanje domaćih poduzetnika u kreditiranju bi zapravo značilo kreditiranje investicija. No koliko će ta zamjena u ponudi kredita biti uspiješna, tj. do kolikog će selektivnog kreditiranje doći, ovisi i o poduzetničkoj klimi u zemlji. Bankama se ipak ne mogu ruke usmjeriti na arbitralan način. Tu opet dolazimo do teme koliko smo slobodni za pokretanje, razvoj, biznisa i natjecanje na tržištu da bi poduzetnici bili uspiješnijii i zašto nismo više. 

Oglasi
%d bloggers like this: