Ekonomija i Hrvatska
BANKA – Komentari Why Nations Fail VoxEU … Europe’s leading economists Greg MankiwAko ste pogledali kroz do sada objavljena poglavlja novog MMFovog WEO mogli ste primjetiti da se u 4. poglavlju – How Linkages Fuel the Fire: The Transmission of Financial Stress from Advanced to Emerging Economies – prikazuje položaj Hrvatske. Hrvatska je u ‘nezavidnom’ položaj u odnosu na većinu drugih tržišta u razvoju.
Susjedi preko Dunava imaju zanimljiv site i članak/rezime o Hrvatskoj ekonomskoj situaciji. Zanimljivo je da se kod nas potpuno zanemaruje situacija u istočnom susjedstvu, kao da nam je samo EU slamka spasa, iako smo u svi u istoj, nezavidnoj situaciji i iako su nam to najbliži i važnij trgovinski partneri.
Zaista je čudan osećaj koji vam priža mogućnost promene imena analizirane zemlje nekom drugom zemljom iz regiona. Tako i u slučaju Hrvatske, možemo slobodno napisati, čitaj Srbija. Umesto jedne analize dobićemo dve, koje će tačno oslikati tekuće tendencije i probleme u ekonomiji obe zemlje, uz to i mere za njeno izlečenje, a da pri tom ne promenimo niti jedan znak interpunkcije. Isto važi i za BiH, Crnu Goru, Makedoniju. Svima nam je zajedničko da smo živeli na račun inostrane štednje, širili se preko gubera. Vreme je za povratak u prošlost i bolno suočavanje sa realnošću. Vreme je za početak nove, neke druge, tranzicije…
Vezano za naslov gornjeg članka, koliko su nam važna pitanja nacionalnog ponosa i busanje u prsa umjesto zdrave i korisne fiskalne politike pokazao je ministar Kalmeta danas. Po mnogo čemu smo mi više u starom regionalnom mentalitetu prošlosti, a manje u modernom naših zapadnih susjeda kojima toliko težimo.
Bez obzira da li se radi o premjeru ili blogeru (čije izjave su na istoj razini kvalitete kod nas) prije nego dublje i značajnije krenemo u diskusije i izjave o važnim temama poput mirovinskog sustava, valja se dobro informirati. U Hrvatskoj ne fali radova o mirovinskom sustavu, a i strani radovi su iznimno poučni. Kao jedan uvod, ispod je članak iz WSJ koji su napisali nobelovac Gary Becker i Isaac Ehrlich davne 1994. Bez obzira na datum, članak je svijež u svom pogledu i identifikaciji problema mirovinskih sustava kao da je i jučer napisan. Poučci primjera Čilea, Singapura i Hong Konga su zanimljiv, financijska održivost i utjecaji na realnu ekonomiju mirovinskih sustava važni. Obratite pažnju na omjere radnika i umirovljenika. Projekcije koje i danas manje više vrijede su da bi 2020. u Americi omjerio bio oko 3 radnika za svakog umirovljenika, Njemačkoj 3 ili niže, a Japanu čak samo 2. U Hrvatskoj danas, ne u 2020., taj omjer je 1.4!
UPDATE – Donji članak iz WSJ baziran je na nizu radova Prof. Ehrlich-a i njegovih kolega na Sveučilištu Buffalo o mirovinskim sustavima, posljedicama, utjecajima i otvorenim pitanjima. Neke radove o pitanjima mirovinskih sustava možete pronaći na posvećnoj web stranici Prof. Ehrlich-a. Također, molim vas pogledajte njegov komentar na dnu ovog posta gdje ističe još više radova novijeg datuma i njegovu stranicu na RePEc. Gary Becker-a, nadam se, ne treba previše prezentirati, ipak, njegova RePEc stranica je ovdje.
Opet, sve najbolje svima, posebice čitaocima bloga, ali ovdje nešto ne štima sa brojkama. Dvorane su uredu.
Ovo je više za finance guys, ali svi koji makar prate svjetske i domaće financije ili se misle baviti investicijama trebali bi znati tko je Harry Markowitz. Tako, donji članak daje uvod u Markowitza i njegove jednostave ali britke komentare o uzorcima financijske krize. Nobelovac iz ekonomije 1990. i profesor na UCSanDiego, Markowitz je otac teorije portfelja čije se osnovne ideje – investicije koje nemaju međusobnu korelaciju smanjuju rizik, tj. mogu ga svesti na nulu, te je stoga diversifikacija poželjna – danas uzimaju zdravo za gotovo. To nije uvijek bilo tako. (Bold istaknuto je moje.)
Još Markowitz komentara o sadašnjoj krizi.
Nasuprot Markowitzu i teoriji portfelja stoji Nasim Taleb. Prije koji dan gostovao je na Bloombergovom popularnom On The Economy talk-show i nazvao teoriju portfelja bedastoćom (što ne iznenađujue) i pozvao na odbacivanje i diskreditiranje investicijskih teorija i metoda Nobelovaca Merton i Scholesa kao i Markowitza, kroz oduzimanje profesorskih pozicija, ne zapošljavanja MBA studenata koji su prošli teoriju portfelja itd… Svakako poslušajte podcast! (mp3) (Bloomberg on the Economy je uostalom obavezno slušanje za sve u ekonomiji i financijama.)
Baš kad smo pomislili da smo završili sa nacionalizmom i ušli u 21. globalizirano stoljeće, gdje državne granice i nacionalne barijere padaju, te se cijeli svijet sve više integrira, on nam se vraća. Ovaj put u obliku državnog uplitanja, sa političkim, nacionalnim ciljevima – bilo da su u pitanju internet domene, (Balkanizacija interneta) nacionalizirane naftne kompanije (Petro Nacionalizam) i protjerivanje stranih, Ruske prijetnje oko isporuke plina, rastućoj međunarodnoj važnosti zemalja poput Brazila koje prije nisu mogle ni svoje unutarnje probleme riješiti, više regulacija ili kočenje globalne migracija zbog populizma. Primjerice, da li će Hrvatska otežati imigraciju nužno potrebne radne snage raznih nacionalnosti?
Najveći svjetski investitori nisu više kompanije sa Wall Streeta, već državne investicijske kompanije u JI Aziji i Bliskom Istoku. Upravo su one pumpale novac u Wall Street tokom ove financije krize. Zbog straha od političkih agenda iza tih investicija, Zapad podiže prepreke. WSJ piše o svemu tome na naslovnoj stranici u ponedjeljak. Država se afirmira i vraća u određene domene individua, poslovanja i investicija. Iako se ne radi o klasičnom protekcionizmu više, Thomas Friedmanov “ravni svijet” je sve manje ravan. On vjeruje da se radi samo o epizodi, dok Daniel Yergin vidi kraj lake globalizacije.
Rise of Nationalism Frays Global Ties – Trade, Environment Face New Threats; Balkanized Internet
By BOB DAVIS, April 28, 2008
The world isn’t as flat as it used to be.
During the long march toward globalization, international borders and trade barriers came down. Communism fell. Protectionist walls in Latin America and elsewhere were dismantled. Governments — long prone to meddling in trade — took a back seat to broader market forces.
In a globalization manifesto, New York Times columnist Thomas Friedman declared that the Internet and other planet-spanning technologies were erasing national boundaries. The world, he said in a 2005 best seller, was flat.
No longer. The global economy appears to be entering an epoch in which governments are reasserting their role in the lives of individuals and businesses. Once again, barriers are rising. Call it the new nationalism.
“The era of easy globalization is certainly over,” says Pulitzer Prize-winning author Daniel Yergin, whose 1998 book, “The Commanding Heights,” detailed the triumph of markets over nations, starting with British deregulation under Margaret Thatcher. “The power of the state is reasserting itself.”
(Ostatak teksta niže)
Osim što ne smatram Hrvatsku balkanskom zemljom i takvo brandiranje mi se ne sviđa, ovo je odličan članak u novom BusinessWeek magazinu o investiranju u JI Europi. Manje se govori o Hrvatskoj, no u usporedbi sa ostatkom regije mi smo najbolja destinacija za investiranje. Eh, ali lako je biti najprivlačniji u konkurenciji sa nestabilnom Srbijom (čitaj Kosovo) i Bosnom, uz siromašnu Albaniju. Hrvatska je još prije 7 godina imala čistu peticu za političku stabilnost, kao što svjedoči ovaj članak iz BusinessWeek 2000. godine. Onda smo dobili 3 za ekonomske reforme. Koju ocijenu dobivamo danas … više od 7 godina poslje? Da li su mnogi problemi ostali? Kad će Jadransko čudo?
Baš sam zauzet ovih dana (gotovo cijeli Ponedjeljak primjerice nisam ni bio pred kompjuterom) tako da blog malo pati nažalost. No da ne mislite da sam napustio blogosferu, evo par članaka koju su mi “zapeli zaoko.” Novi Lider je izašao danas, no svakako pročitajte članak Borisa Vujčića, viceguvernera HNBa u zadnjem broju. Osim što nas je ukratko informirao o ovogodišnjem sastanku MMFa i Svjetske Banke, Vujčić se dotaknu i “famoznog” MMFovog radnog papira o rizicima u zemljama JIE. Ukazuje da se nigdje ne spominje Hrvatski tečaj zasebno ili nekakvi zahtjevi MMFa da Hrvatska mora promjeniti tečajnu politiku (što možete i sami provjeriti jer je radni dokument dostupan na stranicama MMFa), kao što su bili naslovi u domaćim novinama. Takvih preporuka nema. U Hrvatskoj nije na pomolu financijska kriza.
Današnji članak o Applied Ceramics, businessu u Hrvatskoj i općenito žalosnoj investicijskoj klimi u Hrvatskoj iz WSJ. Čisti primjer katastrofe za svih od filozofije glomazne države i političke lijenosti. Nisam ni znao do sada da se Applied Ceramics nije kvalificirao kao “greenfield” investicija. I onda se pitamo zašto ne proizvodimo više, gdje je taj pravi FDI, zašto nismo više konkurenti, zašto nam strani investitori ne dolaze onako kako bi Mesić htio. Sertić je car.
(Ja sam boldao najupečatljvije rečenice)
By KYLE WINGFIELD
October 25, 2007
SISAK, Croatia — The first thing you notice after passing the gate to the old iron works and the oak trees filled with shrapnel, but before you reach the shiny new machines for polishing silicon wafers, is the sign — brightly painted, low to the ground and slightly trapezoidal, straight out of Office Park, U.S.A. It represents the fresh face that Matt Sertic is trying to put on his depressed hometown, and Croatian business generally.
Kratka nota. Početkom Lipnja sam pisao o Martini Dalić i njenom komentiranju o “puštanju stranih investitora” da odu gdje hoće van Hrvatske. (Glupo Shvaćanje Liberalizma) Pri kraju teksta sam dao jedan primjer o poteškoćama s kojima se susreću strani investitori/poduzetnici u Hrvatskoj. Rekao sam:
Tipičan primjer problema sa investiranjem u Hrvatskoj je Američki Hrvat Matt Sertić koji je prisustvovao na konferenciji. Matt je predsjednik i direktor Applied Ceramics Inc. kompanije u Kaliforniji i jedan od donora Adriatic Institutu. Govorio je malo o svom projektu i problemima na koje nailazi o otvaranju high-tech pogona u Hrvatskoj te obajsnio da je njegova investicija primarno zbog emocija i ljubavi prema domovini. “Američki Hrvati uglavnom ne ulažu u Hrvatsku sa svojim glavama, već sa srcem.” To su naši “strani” investitori koji unatoč problemima ulažu u Hrvatskoj.
Za vrijeme konferencije sponzorirane od strane Adriatic Instituta, Sertić nije otkrivao previše detalja oko svog poslovanja u Hrvatskoj, ni gdje ni kada.
No, danas se otvara njegov visokotehnološki pogon u Sisku vrijednosti oko $12 milijuna, a na svečanosti bi trebao sudjelovati i Predsjednik Mesić. Na službenim stranicama Applied Ceramics Inc. objašnjeno je da je Sisak izabran kao idealna lokacija za realizaciju naših poslovnih ciljeva u potpori našem europoskom tržištu. Nadalje, ovakvo širenje omogućava Applied Ceramics-u tržišno vodstvo sa značajnom troškovnom prednošću i dostupnosti alternativa u opskrbljivanju svjetskog tržišta poluvodiča. Još na KapitalPlus i business.hr
Cronomy.org 