Bolji od drugih. Točka.

autora/ice cronomy

Svakako (!) pročitajte razgovor sa Ante Čičin Šainom u Magazinu Jutarnjeg Lista. Dodatno komentirati njegove odgovore i objašnjenja sa moje strane je suvišno. Nije potrebno ni dodatno objašnjavati radi boljeg razumjevanja, sve je jasno i očito. Ekonomski problemi u Hrvatskoj nisu ni polovica onih koje svakodnevni komentatori i uglavnom populisti iznose. Stvarni problemi jesu nedostatak kvalificirane, obrazovane radne snage, regionalna nejednakost u stupnju razvijenosti i demografsko stanje te budućnost zemlje, a ne sama nezaposlenost per se ili nekakva porezna nejednakost koju se gura u izborne debate.

Primjetite kako efektivno demontira razne mitove i parole koji su stalno u Hrvatskim medijima unatoč nedostatka ikakvog relevantnog dokaza. (Što to znači “mali krug?” je protupitanje gosp. Vresniku, za kojeg ja ipak smatram da piše kvalitetnije od drugih gospodarskih novinara.) Uloga države je jasna i čista ko suza. Javni red i mir (vojska, policija) pravosuđe, javna uprava (oboje u zaštiti i kao potpora privatnog vlasništva i ugovora) te primarno i sekundarno obrazovanje. (“do stjecanja punoljetnosti” je ispravan odgovor) Država nakon toga nije direktno odgovorna za nečije obrazovanje, no može ga poticati olakšavajućim i nagrađujućim mjerama. Trebalo bi biti samorazumljivo iz toga da Vlada i Sabor imaju itekako posla u svojoj domeni, prije nego traže nove prihode pod krinkom porezne nejednakosti. Samo grabež države. Lopta je u dvorištu države.

Posebno je zanimljivo da ističe Novi Zeland kao slučaj gdje se država demontirala u gospodarstvu i tek onda je došlo do poduzetničkog booma i “procvata.” Slučaj Novog Zelanda, naime, je manje poznat od Irskog u Hrvatskoj.

Na objašnjenja o tečaju i brodogradilištu se nema što dodati. Objašnjenje kako zbog “opsjednutosti hrvatskih građana deviznom štednjom, oni su morali odabrati devizni tečaj kao glavno sidro” se ne čuje toliko u raznim ostalim anti-tečaj raspravama, no svakako je jedna od glavnih točaka. Dobro sjećam gdje i kako se čuvala štednja mojih baka, pa čak i do dan danas je u stranoj valuti. Unatoč uspiješnosti kune, građani hrvatske su dugo pokazivali nepovjerenje. I sad bi neki devalvaciju.

O znatnom povećanju deficita (uz uvođenje novih poreza!) kao instrumentu financiranja razvoja gosp. Šain je isto jasan. Ne samo da bi stvorilo nesigurnost među bonitetnim agencijama, što bi onda rezultiralo u nižoj ocjeni i višim troškovima servisiranja dugova, već je i nepotrebno. U Hrvatskoj, kao i ostalim zemljama JIE, ne nedostaje sredstava za financiranje razvoja. Novca u svijetu koji traži gdje se nastaniti kako bi zaradio dobar povrat ima (možda i više nego dovoljno) Država u takvoj situaciji ne treba (i ne bi smjela) povećavati svoje rashode. Već su na 50% BDPa. Razvoj kakav trebamo će doći kad investicije postanu isplativije i poželjne, a to ćemo postići smanjenjem regulative, propisa i ostalih birokratkih prepreka, poboljšanjem javne uprave, olakšavanje radnih zakona. (Vidi članak o Sertiću i AppliedCeramics) Smanjenje tih umjetnih troškova je pravo financiranje razvoja, ne bacanje poreznog novca na već postojeći, truli sistem. Bez toga ni potencijalni rast ne može biti veći. Ovaj koji imamo sada je maksimum.

Oglasi

7 komentara to “Bolji od drugih. Točka.”

  1. a) u hrvatskoj se rađa godišnje nešto ispod 50.000 djece (to je čista greška)

    b) o priči da je 5% rasta OK ne vjerujem jer je totalno jasno da s 5% našeg rasta ne sustižemo 2.5% rasta EU

    mimo toga, mislim da je lik sasvim ok

  2. Istina, U Hr je rođeno oko 42,500 djece u 2005.
    Mislim, jedno od mogućih objašnjena, da su on ili novinar mislili na tisuće kuna po učeniku koje imamo mogućnosti potrošiti za obrazovanje.
    Za 2005. godinu, prosječni godišnji trošak osnovnoškolskog učenika je bio 12 538 KN, pa odgovor 13-14 tisuća na godinu bi se mogao odnositi na to.
    Ali je loše napisano pa izgleda kao čista greška u broju novorođenih.

  3. Sve je to, nažalost, DŽABA !!!

    Sve je kristalno jasno, ali uzalud ! Još nisam pročitao cijeli intervju (eno Jutarnji čeka na stolu 😉 ali sam okvirnim pregledom stekao pozitivan dojam.

    I sve što pišeš je right to the point. Ali, kao što rekoh, uzalud :-(. Kampanja se tih pitanja neće ni dotaknuti (barem ne ozbiljno), stranke u svojim programima su isto samo pune deklarativnih fraza, i sve u svemu perspektiva je loša.

    U (makro)ekonomskom smislu sam posve indiferentan između SDP-a i HDZ-a ali grijesi mita i korupcije jednostavno nalažu nužnost promjene.

    Bojim se da uz Ameriku koja posrće i kamatne stope koje idu prema gore (usprkos FEDovim pokušajima gašenja požara 😉 ekonomska budućnost Hrvatske nije svjetla. A odgađanjem bolnih reformi, vjerojatnost argentinskog sindroma se sve više povećava !

    Uf !

  4. Dobro pojašnjava,bez sumnje.Iako se osobno baš i ne slažem s njegovim viđenjem autocesta kao pokazatelja i “donositelja” veće cijene nekretnina koje bi trebale biti nekakva mjerna jedinica bogatstva.U Slovačkoj autoceste praktično ne postoje ali investicije dolaze.Kod nas prevladava neko čudno uvjerenje da ako se izgrade ceste da će doći i tvornice,umjesto da bude obratno.

  5. @Zvone Kampanja se i ne mora dotaknuti ovih pitanja, ali sljedeća Vlada će morati.
    Ako ne postepeno, onda će morati gasiti moguće krize. Na Makro levelu se i nema šta posebno novo raditi, već na mikro levelu. Sve one poznate reforme ovoga i onoga (da se ne ponavljam). Bez tih strukturalnih reformi moguća je kriza ili jednostavno gora recesija nego što je potrebno, iako ne baš na levelu Argentine.

    @Garp Autoceste utječu na potražnju za nekretninama pa time i cijene. No svakako da je infrastruktura samo jedan od uvijeta za dolazak investicija. Manji porezi, manje birokracije, efikasna javna uprava na koju se možes osloniti, stanje tržišta rada, su ostali elementi koji privlače investicije. Slovačka je u nekima od tih bolja od nas.

  6. Vec dugo razmisljam na ovaj nacin. U dvojbi sam uopce da li je nama primjerenije i korisnije biti svjestan ovoga i u miru raditi (za sto se druge nacije cak i svojski trude i lome odrzati taj mir i kad to realno nije tako) ili zivjeti pod presingom kakvim zivimo u kojemu se omalovazava ikakvo postignuce, a isticu nebulozne stvari.
    Nisam ja u dvojbi sto je opcenito gledano korisnije i bolje, ali sam u velikoj dvojbi je li nama uopce prirodeno stalozeno i bez pretjerivanja prihvacati stvarnost ili kao nacija i drustvo uvijek naginjemo pretjerivanju pa bi i eventualno pretjerivanje u suprotnom smjeru bilo jos i gore nego ovo sto danas imamo, pa oni koji “rade i sute” kako veli Ante ipak imaju svoj mir.
    Nazdravlje.

  7. Svoj komentar Cicinova intervjua, a koji je potpuno drukciji od vaseg, dao sam na pollitika.com ispod Zvoninog hvalispijeva Cicin Sainu

%d bloggers like this: