Pogledao sam jedva Nedjeljom u 2 sa dotičnim vodećim aktivistom u Hrvatskoj. Stanković kao i obično napravio je odličnu zabavno-informativnu emisiju, ali mislim da je trebao poslušati profesora sa FFZG koji mu je sugerirao da Kapović nije kompetentan za bilo kakve ocjene i rasprave o studentskim prosvjedima jer je on zapravo ekstremni ljevičar. Baš zato što je ekstremni ljevičar i što ne zadovoljava minimalnu intelektualnu kompetentnost u argumentiranju zahtjeva i politika (što je bilo vidljivo još prije za vrijeme one ‘Nato na Referendum’ akcije) neću se loviti i pariti. Žalosno, ali i zabrinjavajuće je da takva razina diskursa i parolaške argumentacije, koja je odavno prevladana vani, kod nas dobija toliku ozbiljnu medijski pozornost. Uzmite za ozbiljno na vlastitu odgovornost.
Na stranu sva Kapovićeva trabunjanja oko fame neoliberalizma, htio sam samo ukazati (opet) da Smithova “nevidljiva ruka” nema nikakve veze sa slobodnim tržištem/ekonomijom ili nekakvim samoregularajućim mehanizmom. Ruka nije bila ni centralni, ni važni dio Smithovih radova i razmišljanja. On je nije povezao sa tržištem, niti tako iznjeo, niti je imala nekakvu prominentnu ulogu u njegovom radu. Tek kasnije je izraz interpretiran kao jedna prikladna metafora za slobodno tržište, slobodnu ekonomiju od drugih akademika. Još i danas se takvi leksički odnosi mogu pronaći u nekim udžbenicima – oni studenti koji su prošli uvodne tektove Samuelsona ili Mankiwa znaju to dobro. Korištenje metafore “nevidljive ruke” u svrhu nekakve (de)argumentacije neoliberalizma pak samo ukazuje da oni koji se laćaju Smitha ne samo da neispravno tumače metaforu, već nemaju pojma o čemu je on zapravo govorio.
Da su si oni koji tako nonšalantno citiraju ‘neoliberalizam Adama Smitha’ dali truda i pročitali Bogatstvo Naroda vidjeli bi, iako tek pri kraju knjige, da je Adam Smith ima dosta toga za reći i o politici prema obrazovanju. Iznenađenje! Smith nije bio protiv intervencije države u razne aspekte obrazovanja. Dapače, odobravao je subvenciranje izgradnje zgrada za obrazovanje kao i školarina za siromašnije, te ozakonjenje nužnog minimalnog levela obrazovanja koje mi danas uzimamo kao ‘normalnim’. Smith je bio prilično upoznat sa strukturom obrazovanja u Ujedinjenom Kraljevstvu u to doba, sa nedostacima, kao i sa više opcija (šest konkretnije) koje država može uposliti u svojoj intervenciji u obrazovanje. I sve to unatoč tome da prepoznaje uspiješnost privatnih škola u snadbjevanju obrazovanja.
Tako, prepoznao je da je visoka školarina problem za obične, siromašne, ljude a u isto vrijeme je vjerovao u obrazovanje za sve, slično kao i naši studenti danas, pa je odobravao njeno subvenciranje od (primarno) lokalnih vlasti, ali nipošto potpuno ukidanje ili “besplatno” obrazovanje. Nacionalizaciji obrazovanja se protivio. Smith je bio svjestan i važnosti efikasnosti obrazovanja, ne samo pristupačnosti, pa je pitao da li su škole usmjerile svoje obrazovanje prema korisnijim predmetima, za pojedinca i za javnosti, umjesto prema onim kojim bi prirodno krenulo? Prepoznao je i važnost plaćanja profesora. Protivio se da profesori budu plaćeno isključivo od svoje institucije ili javnosti jer bi “brzo naučili zanemariti svoj posao.” Da li netkome od hrvatskih studenata to zvuči poznato? Samo pitam. Stoga, dio prihoda profesora treba dolaziti i privatno od honorara ili naknada svojih studenata. Posebno je bio kritičan o Sveučilišu Oxford, gdje je smatrao da je veliki dio javnih profesora u potpunosti napustio čak i pretenziju predavanja. (to je osobno i svjedočio i napustio takvu atmosferu)
Međutim, Adam Smith je također prepoznao da država nije riješenje za sve probleme u društvu upravo na način koji dotični studenti traže. Intervencija države u obrazovanje ne podrazumjeva automatski da država treba sandbjevati obrazovanje, besplatno za svih. Kako to da je netko prije više od 230 godina imao daleko sofisticiranije i dublje razmišljanje od problematici obrazovanja od ovih naših današnjih koji se paradiraju po medijima i fakultetima?
P.S. Radio bi ukazao na točne citate u Hrvatskoj verziji, ali je ne posjedujem. Za zainteresirane, čitajte Knjigu V. – Dio III. – Članak II.
Cronomy.org 