Prvi dojmovi…

autora/ice cronomy

Treba sabrati dojmove i pročešljati kroz komentare, bar na jedan dan. Naravno da puno pitanja i nejasnoća za komentirati ima. No, ne treba skakati na zaključke. Još je rano. Jedno je sigurno – izgubio sam jednu blog kategoriju za postove.

Jedno od najvažnijih pitanja koje se nameće je: zašto sada? Sanader u tom pogledu nije dao razlog i novinari su ga sa pravom “napali.” Zašto baš sada odlazi u mirovinu, kada pregovori sa EU su zaglavili bez vidljivog horizonta razrješenja, kada su ekonomski problemi došli do ušiju, nije isto kao i samo zašto? Do daljnjih raspleta političke scene, ekskluzivnih intervjua, knjiga itd. možemo samo spekulirati. Ja sam uvijek mislio da je ideja Sanadera odstupiti nakon što uvede Hrvatsku u EU i uđe u knjige povijesti. Koja je to sada dionica gotova da Sanader odstupa i odlazi u zasluženu mirovinu?

Prvo, očito je da je ovo planirao u posljednjih recimo mjeseca dana. Možda dva, ali svakako nije bio Sanaderov plan bio da pobijedi na zadnjim parlamentarnim izborima i onda niti nakon polovice mandata da ostavku i ode u mirovinu, neovisno o stanju u zemlji i (ne)uspijehu ulaska u EU. Drugo, ono što sam ja primjetio tokom presice je da Sanader ističe uspjehe i njegovo ne bježanje od problema (na što ostavka ipak insinuira) u vezi stranke, ne u vezi zemlje i njenih unutrašnjih problema. HDZ je bio u silnim problemima 2000. godine. Sanader je preuzeo kormilo, očistio, obnovio i podigao. I to je njegova potvrda da nikada nije bježao od problema koji su i još uvijek prožimaju Hravtsku? HDZ se vratio i pobjedio na 2 državna izbora i 3 lokalna, kako on kaže.

Naravno u svom govoru je istaknuo njegove uspjehe u međunardnoj politici, Nato i slično. Na pragu smo ulaska u EU. (jesmo li uistinu?) Ali rješenje domaćih problema i uspjehe na tom planu (van samih pobjeda na izborima) Sanader nije spomenuo niti se njima podičio. Očito je i zašto. Jer ih baš i nema. Možda spekuliram (?) ali mislim da na domaćoj sceni Sanader je bježao od važnih problema, bježao je od nužnih reformi (tvrdih oraha i kiselih jabuka) pod mnogim stavkama javne politike te mu je bilo važnije, da se parafraziram iz prošlog posta, smiriti političku klimu prije izbora zadovoljavajućom iako nerealnom pričom, obećanjima bez pokrića i vrlo kalkuliranim potezima nego pozabaviti se neugodnom i kompliciranom istinom i izazovima domaće politike. Određena rješenja koja je Sanader istaknuo (sporazum sa Sindikatima, rebalans) su rješenja tehničke naravi. Novi sporazum sa sindikatima se morao potpisati, rebalans se morao napaviti – zemlja ne bi funkcionirala bez toga. Ništa od toga ne predstavlja rješavanje važnih reformskih izazova poput recimo javne uprave ili zdravstva. Pred kojim to domaćim izazvima Sanader nije bježao, ja ne znam. Ako me netko može uputiti na tu povijest koju Sanader propagira, molim vas.

Sanader ostavlja zemlju u prilično lošem stanju. Povlači se kada Hrvatskoj ne ide dobro. Vidim da neke prve reakcije građana su da je Sanader pobjegao. Ali opet, ne želim skakati na zaključke.

Oglasi
Oznake: ,

12 komentara to “Prvi dojmovi…”

  1. Imam ja jednu teoriju: što ako je netko Sanadera ucijenio? Kao svojedobno Luku Rajića?

    Ili, optimističnije/idealističnije: Šimonović i Faber su mu postavili ultimatum: ostavka ili zatvor. 🙂

  2. O razlozima ne znam ništa, ali ovo je sigurno loš potez za gospodarstvo. Čeka nas još jedna emisija obveznica do kraja godine, a ideja je bila da rebalans (opet) pokaže ozbiljnost Vlade. Sumnjam u sposobnost ovako oslabljene Vlade da provede rebalans i izdrži štrajkove i pritiske koji idu uz to.

  3. Haha, ko da Sanadera briga što “Hrvatskoj ne ide dobro”!

  4. Meni Berislavova ideja zvuci dosta realno.

  5. Mislim da je jednostavno shvatio sto ga ceka na jesen i kako se Obama nasalio na racun Schwarzeneggera i karnifolnijski ogromni deficit pa rekao da se Arnold natjece u “I am celebrity get me out of here” showu. Treba znati i kad je vrijeme za otici a Sanader to zna.

  6. Ajmo malo prognozirati…

    Po mom mišljenju, najgore što se Hrvatskoj može dogoditi je latvijski scenarij. Vlada ne uspjeva napraviti rezove, ne uspjeva refinancirati dugove, Vlada zove MMF, MMF daje podršku za politiku čvrstog tečaja —> sve prilagodbe se rade kroz internu deflaciju.

    To znači bolno rezanje plaća, subvencija, sveopće potrošnje (doviđenja pelješki moste!) kako bi se skupili EUR za vraćanje dugova. Dizanje PDV-a i ostalih poreza.

    U Mađarskoj i Srbiji je otklizao tečaj, pa su svi u gospodarstvu dobili jednokratnu “snižišicu”, dok će kod nas valuta ostati stabilna, ali će zato svako malo negdje smanjiti plaće ili dijeliti otkaze.

    Banke će ostati stabilne i profitabilne, ali ostatak privatnog sektora će biti teško pogođen zbog pada državne potrošnje i rasta nelikvidnosti. Pad plaća, rast nezaposlenosti, pad standarda.

    To je crni scenarij. Vjerojatnost da će tako biti je recimo 60%. Optimistični scenarij uključuje odlučnu Vladu koja će odbiti seljake, brodograditelje, smanjiti plaće profesorima, smanjiti mirovine, uspješno plasirati još dvije-tri emisije obveznica u sljedećih godinu dana… 40%.

    To je moje predviđanje, onako ugrubo. Ključni uvid je održavanje tečaja kune, što smatram skoro sigurnim. Strani analitičari se natječu u tome tko će pogoditi datum kada pada latvijski “peg”. Ako padne, onda ništa od hrvatskog, ali ja mislim da neće pasti.

    Ne moram ni napominjati da su mi vijesti iz baltičkih zemalja svakodnevno štivo 🙂

    Ima li tko kakvih drugih scenarija?

  7. Imam ja: Smjenjivanje Rohatinskog, tiskanje kuna, hiperinflacija. Ovo tvoje su optimistični scenariji.

  8. Zimbabwe scenario? 🙂

  9. Za one koji se sjećaju: Jugoslavija krajem osamdesetih scenario.

  10. Moram se ne-složiti: Viteza Reda Kune, našeg pouzdanog Guvernera Rohatinskog, u ovoj državi nitko živ ne smije ni pipnuti.

    Čak niti Goran Marić 🙂

  11. To bi bio onda ala Argentina scenario.
    Namjerno diranje političara u Rohatinskog i forsiranje HNBove ruke bi bilo pravo političko samoubojstvo.
    Rohatinski je sidro povjerenja koje za sada drži. Financijska tržišta bi odmah reagirala protiv kune kad bi nanjušili da se Rohatinski prisilno “istiskuje.”

    Na kraju dana, ni političari ni Rohatinski nisu oni koji će odlučiti ako i kad će doći do devalvacije. Financijska tržišta će odlučiti da li i kada, kao što so mnogo puta do sada.

%d bloggers like this: