Zapelo mi za oko

autora/ice cronomy

E pa divno. Politička ali i ekonomska problematika nam nije dovoljno estradizirana još nam i Severina fali. Što je sljedeće? Vaš-omiljeni-estradni-umjetnik-ovdje razglaba o poreznoj reformi u Otvorenom? Gdje je nestao dobri, stari argument da se osvoji rasprava i mišljenje javnosti? Npr. kao mrak ovdje. Ne, kod nas se u javnost ide sa:

“sindikati će u pomoć pozvati poznate osobe s domaće javne scene, od intelektualaca do estradnih zvijezda.”

Kruha i igara raji za potpis. Severina već potpisala. A i intelektualci će biti uvijek ista, isprana, turobna odjela na televizij. Bez i malo novog za reći i dodati, promovirati će dušebrižne ideje kako bi ste osjetili krivicu ako ne potpišete i razbacivati se velikim riječima. Koliko puta će se pojaviti riječ “neoliber…” ili “krupni kapital”? Puno priče, a malo toga će se reći. Bez intelektualne drame, bez koristi za društvo.

Bitno da su Severina i sindikati u istoj rečenici. I ja koliko god da pratim što se zbiva oko ekonomske i reformske problematike, nisam dovoljno informiran koji problem sindikati imaju. Ali vijest da će se i Severina zalagati sam vrlo lako ulovio.

———————————————————-

Svjetsko se približava. Ovaj site bi mogao biti zanimljiv, pogotov ako ste fanatik za podatke i što nam govore, što možemo zaključiti iz njih. Dok god ne preinterpretirate podatke. Primjetite na lijevoj strani razne istraživačke radove iz ekonomski časopisa sa temom nogometa. Ništa bolje nego kad se ekonomisti ulove traženja uzroka uspijeha nacionalnih reprezentacija.

BTW, ovaj rad trebao bi biti od interesa svima koje zanima veza između nogometa, nasilja i kulture. S obzirom na naše prostore interes ne bi trebao nedostajati. Rad se jednom davno pojavio na Rodrikovom blogu, ali link tamo više ne radi. Srećom, imam rad.

———————————————————-

Novinarka Jutarnjeg Barbara Slade piše o 25 godišnjici filma Goonies i njena interpretacija je da se radi o

…”borbi protiv privatnog vlasništva, tema koja se može fino uklopiti u današnje vrijeme kapitalizma i privatizacije.”

Molim?? O kakvoj borbi protiv privatnog vlasništva? I ako zanemarimo onih 90% filma gdje je glavna priča dječja pustolovina u potrazi za skrivenim blagom, gdje i kako se pojavljuje borba protiv privatnog vlasništva u ostatku? Ako išta, pustolovna skupina iz obitelji srednje i niže klase kreće u potragu za blagom, nakon što slučajno pronađu kartu u tavanu,  sa namjernom da spase svoju(e) kuće i susjedstvo, da sačuvaju “privatno vlasništvo”. Prijetnja da će se golf teren sagraditi u njihovom susjedstvu, zbog čega moraju odseliti, je prijetnja nad privatnim vlasništvo mnogih obitelji u gradiću i dječja skupina se ne bori protiv izgradnje golf terena jer u biti ne mogu puno toga napraviti osim spasiti svoje privatno vlasništvo i tako natjerati izgradnju golf terena u nekom drugom pravcu. Nadalje, sukob u filmu nikako nije privatna izgradnja golf projekta vs. “društvena.”

U biti, puno se može izvući iz ovako jednog komentara plasiranog u naoko beznačajnom članku o nekakvom starom filmu. Te stav hrvatskog mentaliteta u odnosu na polit-ekonomske teme, te level obrazovanosti o polit-ekonomskim temama, te možda i strahovi i želje za nekakvim alternativama, te od kud uopće proizlaze ovakvi stavovi, te stoga i što učimo našu djecu o ovakvim temama. Novinari su obično lake mete i zadatak im nije dubokoumna rasprava po novinama, pa nije ih fer ni napadati zbog “bezopasnih” komentara. Drugo je kad si novinari daju truda pa iskoriste prostor u medijima da slože i obrane određeni argument i svoje mišljenje.

Mislim da je ovo čisto pogrešno i da ovakvoj interpretaciji nema mjesta u ovom članku o obljetnici dobrog dječjeg filma. Nešto ne štima sa ovom interpretacijom i u najmanju ruku je rastezanje teme filma u beznačajne i besmislene dimenzije. Rečenica visa-vi filma je isforsirana mišljenje i sigurno se tu ništa fino ne može uklopiti u “današnje vrijeme.” Ispada da smo mi danas, u Hrvatskoj, protiv privatnog vlasništva, protiv privatne izgradnje golf terena.

Oglasi

One Comment to “Zapelo mi za oko”

  1. Ma poanta je u tome da smo mi danas, u Hrvatskoj, protiv. Svi su “protiv” nečega, a nitko nije “za”, jer malo tko zaista ima ideju za što se zalaže.

    Studenti su protiv plaćanja studija, prosvjednici u Varšavskoj su protiv Horvatinčića, sindikati su protiv promjena zakona, ovi su protiv komunista, oni su protiv ustaša itd itd. Josipović je pobijedio jer su ljudi glasali protiv Bandića.

    I dokle god je tako, dokle god ljudi nemaju jasnu ideju što žele, biti će nam ovako kako jest. Hrvatska je jedna shizofrenična država, čiji su građani zbunjeni stalnim promjenama ideologija i filozofija. Iz cijelog kaosa ne mogu dobiti jasnu ideju nečeg dugoročnog i smislenog, već samo vide površinske simptome i odabiru koje _ne_ žele. :-/

%d bloggers like this: