Citat kao sažetak Hrvatskog stanja

autora/ice cronomy

Znamo već neko vrijeme da društvena polarizacija sa korijenom u sukobu/bitki oko redistribucije prihoda je velika zapreka razvoju i učinkovitim ekonomskim rezultatima. Ako se možemo složiti da je to slučaj u Hrvatskoj, onda znamo jednu od velikih, ako ne i najvećih, zapreka u razvoju zemlje. Nikakve zasebne debate oko pojedinačnih, odstranjenih od cijeline, pitanja, poput nedostatak onog poreza ili previsokog ovog poreza, nisu glavni problem. Shodno, prijedlozi riješavanja tih problema ne uklanjaju zapreku za razvojem i samo skreću pozornost od puno značajnijih zapreka. Dakle:

Da li donji cita sažeto predstavlja političko društvene okolnosti tijekom godina “booma” i posljednjih godinu i pol recesije? Da li je, primjereno dužini opisa, precizan i objektivan opis Hrvatske Vlade i političke strukture?

“…the fundamental difference between redistributionist and developmentalist governments is social polarization. Societies divided into factions fight over division of the spoils; societies united by a common culture and a strong middle class creates a consensus for growth.”

(Easterly, The Elusive Quest for Growth (2001)  pg. 256)

Oglasi

8 komentara to “Citat kao sažetak Hrvatskog stanja”

  1. Zapravo, nije. Hrvatska je u svjetskim mjerilima vrlo homogena zemlja. U svakom smislu, ukljucujuci i kulturu.

    Easterly misli na africke drzave koje to nisu. Njima bi homogenost bila napredak, smanjio bi se broj etnickih sukoba.

    Mi imamo veliku redistributivnu drzavu iako smo homogeni, a isto vrijedi i za skandinavske zemlje. Sto je drzava homogenija, to vise moze uzet bez da izbije nasilje.

  2. Mislim da je obrnuto.
    Nismo homogeni u svakom smislu, osim u kulturoloskom. Mi smo etnicki relativno homogeni, tocno. Pogotovo u odnosu na africke zemlje.

    Ipak, mnoge “frakcije” postoje. Njihova borba oko raspodjele prihoda postoji i jaka je.
    Društvena polarizacija proizlazi iz te borbe i nejednakosti distribucije prihoda pa je mjerimo nejednakošću prihoda. (Možemo uzeti i neku drugu varijablu, npr. obrazovanje?)

    Poanta citata i posta nije izbijanje nasilja, vec slabe ekonomske performanse kao rezultat toga.

  3. Mi imamo toliko problema koji usporavaju ekonomski razvoj da se jednostavno ne moze svrstati u jedan fenomen. Iskreno meni je fora koliko se dobro drzimo. Ustav, zakoni i politike se mjenjaju preko noci. Danas je 22% pdv, sutra 23 a onda cemo malo prekosutra promjeniti stopu poreza na dohodak i malo cemo razrede ispremjestati. Onda cemo usvojiti u jednom danu 200 novih zakonskih akata jer imamo eu rok. Onda cemo u power pointu predstaviti gospodarski plan i plan izlaska iz recesije i okrivit cemo gresku u power pointu sto je rok takav dan. Losa obrazovna struktura. Sveucilista kojih nebi bilo ni na popisu 5000 najboljih al mi smo zemlja znanja, cista reprodukcija gradiva u osnovnom i srednjem skolstvu, nikakva suradnja izmedu gospodarstva i sveucilista, turisticka sezona kao sveti gral gospodarstva koja traje 3 mjeseca… Meni je ovo bolje od cirkusa Monty Pythona.

  4. @cronomy

    Distribucija prihoda (a vjerojatno i imovine, iako manje) u Hrvatskoj je relativno ravnomjerna. Mediji tu i tamo trube o tajkunima pa to stvara sliku dramatične podjele na bogate i siromašne koja u Hrvatskoj, objektivno, ne postoji. Postoje bogati, postoje siromašni, ali objektivna mjerila pokazuju da nismo društvo u kojem mali broj ljudi prisvaja većinu proizvodnje.

    Nenad Bakić je nedavno na svom blogu pisao o hrvatskom “kraju povijesti”. Šteta što nije dovršio članak. Redistributivna država je, po meni, jedan od elemenata kraja povijesti. Ona je u ovoj inkarnaciji potpuno demokratski izabrana od većine, znači ne ide nikuda.

  5. @bd

    Gospodarske performanse države ovise o dvije stvari: urođenim karakteristikama stanovništva i politici vladajućih.

    Hrvatska je relativno funkcionalna zbog ovog prvog. Hrvati su relativno obrazovani, umjereno radišni ;), osrednji platiše poreza, više-manje drže do dogovora… uglavnom, stvari bi nekako funkcionirale i da u Saboru i Vladi sjede čimpanze.

    Temelji nisu katastrofalno loši, tako da postoji ogroman neostvareni potencijal u pravilnim politikama.

  6. objektivna mjerila pokazuju da nismo društvo u kojem mali broj ljudi prisvaja većinu proizvodnje.

    Ok, to možda i stoji. Ja se ne bi lomio dokazujući da to nije tako. Tajkuni i slična objašnjenja bazirana na “catch phrases” su bez jasnog odgovora.

    Ipak, što znači “ravnomjerna distribucija prihoda?”
    Da u Hrvatskoj ne postoji visok stupanj nejednakosti? Da postoji jaka srednja prihodovna klasa? Da je mobilnost između prihodovnih razreda visoka?
    Da su izvori prihoda ravnomjerno/jednako raspoređeni po kućanstvima? Da je nejednakost u padu?

  7. Podaci o plaćama se prate, tako da tu imamo čiste definicije i dosta podataka. Ginijev koeficijent nam je jedan od najnižih u svijetu. Medijan i prosjek plaća su blizu, distribucija plaća po kohortama je takva da već plaću samo duplo veću od prosjeka ima možda 1% ljudi. Stopa siromaštva (po bilo kojoj od definicija) je niska. Koje god objektivno mjerilo da uzmeš, sličniji smo Danskoj ili Finskoj nego “zemljama u razvoju”.

    Mogućnost mobilnosti je vrlo visoka. Za to je zaslužna dostupnost obrazovanja i tržina privreda. U Hrvatskoj nema zacementiranih klasa.

    Je li nejednakost u porastu? Ne znam, da se provjeriti. Vjerojatno je u nekom blagom porastu. Međutim, tu jednostavno nema senzacije, nema priče. Podaci o plaćama i o siromaštvu se redovno objavljuju a mediji koji od toga probaju napraviti priču ispadaju smiješni. Npr:

    http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/articleId/56346/Default.aspx

    “Nije svima kriza: više od 13 tisuća kuna prima 5967 zaposlenih”

    Ne znam koja je cifra vrtoglavija: 0,6% zaposlenih koji to primaju ili sam iznos koji je visok da padneš na dupe od šoka.

  8. Dobro, dakle nejednakost prihoda nije toliko silno visoka. Iako je u porastu posljednjih godina, ne samo zbog recesije. Sa Ginijem si u pravu. Sa tim oko mobilnosti se ne slazem uopće. Tu bi se moglo debatirati.

    Ali opet, ako polarizacija nije s korijenom u nejednakosti prihoda, još uvijek ostaje sukob frakcija oko redistribucije prihoda velika zapreka razvoju. Umirovljenici, sindikati, poljoprivrednici, birokrati, javni službenici…

    Možda termin kolektivizacija prihoda zvuči bolje. Razne grupe se sukobljavaju i prisvajaju ostvareni prihod na temelju “prava” ovih i onih. To je jedan oblik grube interpretacije tog sukoba koji rezultira društvenom polarizacijom.

%d bloggers like this: