Cronomy.org

Citat kao sažetak Hrvatskog stanja

8 komentara to “Citat kao sažetak Hrvatskog stanja”

1. 
   Simun
   21. lipnja 2010 u 10:42

   Zapravo, nije. Hrvatska je u svjetskim mjerilima vrlo homogena zemlja. U svakom smislu, ukljucujuci i kulturu.

   Easterly misli na africke drzave koje to nisu. Njima bi homogenost bila napredak, smanjio bi se broj etnickih sukoba.

   Mi imamo veliku redistributivnu drzavu iako smo homogeni, a isto vrijedi i za skandinavske zemlje. Sto je drzava homogenija, to vise moze uzet bez da izbije nasilje.
2. 
   cronomy
   21. lipnja 2010 u 14:40

   Mislim da je obrnuto.
   Nismo homogeni u svakom smislu, osim u kulturoloskom. Mi smo etnicki relativno homogeni, tocno. Pogotovo u odnosu na africke zemlje.

   Ipak, mnoge “frakcije” postoje. Njihova borba oko raspodjele prihoda postoji i jaka je.
   Društvena polarizacija proizlazi iz te borbe i nejednakosti distribucije prihoda pa je mjerimo nejednakošću prihoda. (Možemo uzeti i neku drugu varijablu, npr. obrazovanje?)

   Poanta citata i posta nije izbijanje nasilja, vec slabe ekonomske performanse kao rezultat toga.
3. 
   BD
   21. lipnja 2010 u 21:43

   Mi imamo toliko problema koji usporavaju ekonomski razvoj da se jednostavno ne moze svrstati u jedan fenomen. Iskreno meni je fora koliko se dobro drzimo. Ustav, zakoni i politike se mjenjaju preko noci. Danas je 22% pdv, sutra 23 a onda cemo malo prekosutra promjeniti stopu poreza na dohodak i malo cemo razrede ispremjestati. Onda cemo usvojiti u jednom danu 200 novih zakonskih akata jer imamo eu rok. Onda cemo u power pointu predstaviti gospodarski plan i plan izlaska iz recesije i okrivit cemo gresku u power pointu sto je rok takav dan. Losa obrazovna struktura. Sveucilista kojih nebi bilo ni na popisu 5000 najboljih al mi smo zemlja znanja, cista reprodukcija gradiva u osnovnom i srednjem skolstvu, nikakva suradnja izmedu gospodarstva i sveucilista, turisticka sezona kao sveti gral gospodarstva koja traje 3 mjeseca… Meni je ovo bolje od cirkusa Monty Pythona.
4. 
   Simun
   22. lipnja 2010 u 02:50

   @cronomy

   Distribucija prihoda (a vjerojatno i imovine, iako manje) u Hrvatskoj je relativno ravnomjerna. Mediji tu i tamo trube o tajkunima pa to stvara sliku dramatične podjele na bogate i siromašne koja u Hrvatskoj, objektivno, ne postoji. Postoje bogati, postoje siromašni, ali objektivna mjerila pokazuju da nismo društvo u kojem mali broj ljudi prisvaja većinu proizvodnje.

   Nenad Bakić je nedavno na svom blogu pisao o hrvatskom “kraju povijesti”. Šteta što nije dovršio članak. Redistributivna država je, po meni, jedan od elemenata kraja povijesti. Ona je u ovoj inkarnaciji potpuno demokratski izabrana od većine, znači ne ide nikuda.
5. 
   Simun
   22. lipnja 2010 u 03:00

   @bd

   Gospodarske performanse države ovise o dvije stvari: urođenim karakteristikama stanovništva i politici vladajućih.

   Hrvatska je relativno funkcionalna zbog ovog prvog. Hrvati su relativno obrazovani, umjereno radišni ;), osrednji platiše poreza, više-manje drže do dogovora… uglavnom, stvari bi nekako funkcionirale i da u Saboru i Vladi sjede čimpanze.

   Temelji nisu katastrofalno loši, tako da postoji ogroman neostvareni potencijal u pravilnim politikama.
6. 
   cronomy
   22. lipnja 2010 u 06:45

   objektivna mjerila pokazuju da nismo društvo u kojem mali broj ljudi prisvaja većinu proizvodnje.

   Ok, to možda i stoji. Ja se ne bi lomio dokazujući da to nije tako. Tajkuni i slična objašnjenja bazirana na “catch phrases” su bez jasnog odgovora.

   Ipak, što znači “ravnomjerna distribucija prihoda?”
   Da u Hrvatskoj ne postoji visok stupanj nejednakosti? Da postoji jaka srednja prihodovna klasa? Da je mobilnost između prihodovnih razreda visoka?
   Da su izvori prihoda ravnomjerno/jednako raspoređeni po kućanstvima? Da je nejednakost u padu?
7. 
   Simun
   22. lipnja 2010 u 10:30

   Podaci o plaćama se prate, tako da tu imamo čiste definicije i dosta podataka. Ginijev koeficijent nam je jedan od najnižih u svijetu. Medijan i prosjek plaća su blizu, distribucija plaća po kohortama je takva da već plaću samo duplo veću od prosjeka ima možda 1% ljudi. Stopa siromaštva (po bilo kojoj od definicija) je niska. Koje god objektivno mjerilo da uzmeš, sličniji smo Danskoj ili Finskoj nego “zemljama u razvoju”.

   Mogućnost mobilnosti je vrlo visoka. Za to je zaslužna dostupnost obrazovanja i tržina privreda. U Hrvatskoj nema zacementiranih klasa.

   Je li nejednakost u porastu? Ne znam, da se provjeriti. Vjerojatno je u nekom blagom porastu. Međutim, tu jednostavno nema senzacije, nema priče. Podaci o plaćama i o siromaštvu se redovno objavljuju a mediji koji od toga probaju napraviti priču ispadaju smiješni. Npr:

   http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/articleId/56346/Default.aspx

   “Nije svima kriza: više od 13 tisuća kuna prima 5967 zaposlenih”

   Ne znam koja je cifra vrtoglavija: 0,6% zaposlenih koji to primaju ili sam iznos koji je visok da padneš na dupe od šoka.
8. 
   cronomy
   26. lipnja 2010 u 00:41

   Dobro, dakle nejednakost prihoda nije toliko silno visoka. Iako je u porastu posljednjih godina, ne samo zbog recesije. Sa Ginijem si u pravu. Sa tim oko mobilnosti se ne slazem uopće. Tu bi se moglo debatirati.

   Ali opet, ako polarizacija nije s korijenom u nejednakosti prihoda, još uvijek ostaje sukob frakcija oko redistribucije prihoda velika zapreka razvoju. Umirovljenici, sindikati, poljoprivrednici, birokrati, javni službenici…

   Možda termin kolektivizacija prihoda zvuči bolje. Razne grupe se sukobljavaju i prisvajaju ostvareni prihod na temelju “prava” ovih i onih. To je jedan oblik grube interpretacije tog sukoba koji rezultira društvenom polarizacijom.