Godišnji se proteže. Imao sam priliku pročitati neke zanimljive stvari, poprilično van uobičajenog štiva. Ovo je dio iz (kontroverzne) biografije Josipa Kopiniča, koju je napisao Vjenceslav Cenčić 1983. Između ostalih “aktivnosti” Kopinič je bio i generalni direktor Uljanika nekih 12 godina počevši sa 1951. Ostao sam zatečen koliko donji, stari opis daleke povijesti svježe opisuje današnji svijet biznisa ovdje, koliko ima dodirnih točaka sa problemima danas. Da ne znamo vremensko razdoblje teško bi bilo prepoznati što je to drugačije danas. Pitam se da li je “svijet biznisa” i poslovna klima danas nešto bolja na ovim prostorima od ondašnjih nebuloznih situacija. Jedni nekorisni birokratski propisi su zamjenili druge, ali i da su ovi danas bolji (što možda marginalno i jesu) mentalitet, strahovi vođeni predrasudama i ideološko donošenje zaključaka nisu nestali.
BTW, bageri su viđeni na Marleri (Ližnjan). Izgleda da izgradnja golfa kreće na jesen – nakon 13 godina papirologije.
Citat
To sam dobro zapamtio, pa sam se trudio da `Uljaniku’ dam takav pravac razvoja, da postane veliki sistem.” Uljanik ipak to nije postao. Zašto, Kopinič i za to ima objašnjenje: