Protivljenje svrsishodnoj reformi

autora/ice cronomy

Iako ne govori točno o kojoj MMFovoj studiji se radi, Večernji prenosi da se Hrvatska nalazi u samom vrhu rashoda mirovinskog sustava sa 10.6% BDPa Unatoč tome ne možemo se pohvaliti standardom umirovljenika. Stoga…

Kao najefikasniju mjeru ograničavanja troškova mirovinskih sustava, MMF ističe povećanje zakonske dobi umirovljenja. Koristi od te mjere su brojne: veća razina zaposlenosti, veća osobna potrošnja, veće mirovine…

Ako su sve te koristi realne i ostvarive – što bi trebalo potvrditi i referencirati kao npr. ovim – zašto je opozicija povećanju dobi umirovljenja velika?

Neki prošli postovi o mirovinskom sustavu i reformi.

“Reforme” i reforme mirovinskog sustava

Zabune i dileme oko Mirovinskog

 


Oglasi
Oznake: ,

7 komentara to “Protivljenje svrsishodnoj reformi”

  1. Mirovinsko osiguranje za prosinac 2011. (u siječnju 2012.)
    U Zavodu je bilo: 1 468 133 osiguranika i 1 213 121 korisnika mirovine
    Odnos broja korisnika mirovina i osiguranika 1:1,21
    Prosječna mirovina (prema ZOMO) iznosi 2.151,12 kn.
    Udio prosječne mirovine (prema ZOMO) u prosječnoj neto plaći za studeni 2011. (5.729 kn) iznosi 37,55 %.
    Procjena potrebnih sredstva za isplatu mirovina i mirovinskih primanja iznose 2.908.000.000 kn.

    Ovo su podaci HZMO-a, odnos broja osiguranika i broja korisnika mirovina svake godine je sve nepovoljniji i nikakvo pomicanje zakonske dobne granice za umirovljenje ne može bitno smanjiti postojeće troškove mirovinskog sustava niti povećati zaposlenost, ali može povećati nepravdu.

    Većina sadašnjih umirovljenika nije ostvarila pravo na mirovinu nakon navršenih 65 godina života, nego u pravilu puno ranije.

    Veliki je broj prijevremenih starosnih i invalidskih mirovina ostvaren samo zbog toga što su ljudi ostali bez posla pa je “pametna država” pronašla “Solomunsko rješenje”, ljudima je osigurala mizerna mjesečna primanja (mirovinice) i zabranila daljnji rad (ako hoćeš raditi oduzet ćemo ti mirovinu).

    MMF predlaže (sugerira) da problem velikih troškova mirovinskog sustava i razine zaposlenosti riješimo tako da povećamo dobnu granicu za umirovljenje, dakle da je podignemo sa 65 na 67 ili 70 ili možda na 100 godina pa će ljudi dulje raditi (možda do smrti) i kraće biti u mirovini.

    Mišljenja sam da bi to bila samo nova nepravda prema sadašnjim osiguranicima koja nikako ne bi riješila problem velikih troškova sadašnjih umirovljenika.

    Mišljenja sam da svi osiguranici s navršenih 65 godina života trebaju ostvariti pravo na zasluženu mirovinu, ali ne i da zbog toga trebaju prestati raditi. Neka primaju mirovinu i, ako mogu i žele raditi, neka i dalje rade.

    Isto pravo, da primaju stečenu mirovinu i da mogu dalje raditi treba priznati i sadašnjim umirovljenicima. Siguran sam da većina od 1 213 121 korisnika mirovine može i dalje nešto raditi, ali ne rade jer im je zabranjeno ili rade na crno.

    Dakle rješenje problema mirovinskog sustava ne treba tražiti u nanošenju novih nepravdi nego u podizanju opće razine zaposlenosti u Hrvatskoj i time povećanju prihoda mirovinskog fonda. Svakoga tko može nešto raditi treba stimulirati na rad pa i sadašnje umirovljenike. Ostvarenje zakonskog prava na mirovinu ne treba biti prepreka daljnjem radu.

    Ako osoba s navršenih 65 godina može i želi dalje raditi treba mu to omogućiti, ali ne i uskratiti mirovinu.
    Ako osoba u invalidskoj mirovini može i želi nešto raditi zašto mu to braniti, zašto prijetiti oduzimanjem stečenih prava.

    Profesionalna i opća radna nesposobnost, kao uvjeti za invalidsku mirovinu, samo su stvar liječničke procjene. Siguran sam da se većina “opće radno nesposobnih” može osposobiti za nekakav posao, ali to ne čine jer im se ne isplati. Ako se osposobe za rad izgubit će sigurna primanja.

    Dakle, najveća prepreka mogućem zapošljavanju sadašnjih umirovljenika je prijetnja oduzimanjem stečenih prava pa zato oni ili ništa ne rade ili rade na crno, a to je problem koji se, uz malo dobre volje, može riješiti.

  2. Reforma mirovinskog sustava ne može se efektivno profesti petljanjem po parametrima postojećeg mirovinskog sustava. Nužno je provesti dalekosežnije i opsežnije reforme sustava koji uzrokuju problem. Treba desetkovati broj zaposlenih na trošak državnog proračuna (uključujući desetkovanje raznoraznih nepotrebnih kvazi-ureda), isti drastično smanjiti, spustiti apsolutno sve poreze i staviti van snage sve zakone koji sprečavaju ostvarivanje profita – npr. minimalne plaće pa čak i cijene proizvoda u zakonskim okvirima (npr. maslinovo ulje). Time će se revitalizirati poduzetništvo koje je ujedno tržište rada i koje je spremno u takvim uvjetima poništiti aktualnu stopu nezaposlenosti. Radno stanovništvo tako će moći zadovoljiti potrebe postojećih umirovljenika i nadati se da će i sami u budućnosti od svojih uplata u II. stup imati nešto. Reforma svakako ali način reformiranja o kojem se razmišlja neće riješiti problem već stvoriti veći.

  3. Zašto je opozicija povećanju dobi umirovljenja velika?

    Malo sam razmisljao cisto ovako “neznastveno”. Ima dosta ljudi kojima nema prevelike razlike izmedu mirovine i sadasnje place. Prosječna mirovina (prema ZOMO) iznosi 2.151,12 kn. vs minimalna plaća za puno radno vrijeme (40 sati tjedno) 2.814,00 kn. Znam da je to bio slucaj sa mojom frizerkom koja je otisla u punu mirovinu i razlika joj je bila par sto kuna sto je zapravo dobra cost benefit analiza. Zasto raditi jos par godina vise kad ti je razlika recimo 400 kn. Drugi razlog je slaba mobilnost radnika gdje nema mozda one tendencije da starenjem se preusmjerava u “lakse” poslove pa cak i obrazuje, prekvalificira itd. tako da ljudi docekaju starost u tezim zanimanjima i jednostavno nisu sposobni raditi takve poslove. Treca ideja je da su mirovine siguran izvor prihoda dok place mozda nisu i dolazi cesto do neplacanja ili cekanja na placu a i samo hr trziste radne snage je brutalno pa zelis provesti sto manje vremena u njemu.

    • Hvala svim na zanimljivima komentarima. Odgovoriti ću što prije, samo malo strpljenja.
      Svakako pročitajte linkove koje sam ostavio u postu.

      • Inace ono gore je moj upis a uvijek upisem nick u krivi prozor pa ispadnem anomiman. Bio sam u pravu za rejting barem sto se tice Fitcha ali mislim da vlada nece izdrzati dugo. Vec su napravili manje nego sto su najavljivali i konstantno se igraju pokvarenog telefona. Vjesnik ide u stecaj pa neide pa ide pa Komadina ce otpustiti 5000 ljudi u HZ-u pa nece pa ce ovo pa nece pa ipak hoce. Mislim da su se otrijeznili od izborne pobjede i shvatili da je ovo ipak mozda Pirova pobjeda za njih.

        • Dobro, to nije konačna ocjena Fitcha, samo do kraja ožujka ostaje na istom. Konačni proračun će možda nešto dodatno i promjeniti.

      • Proracun ce se itekako mijenjati. Ne gine barem jedan rebalans. Ja vjerujem da ce agencije dati priliku vladi jos ovu godinu sa istim rejtingom ali vlada nece dobiti isto takvo razumjevanje sljedece godine.

%d bloggers like this: