“Reforme” i reforme mirovinskog sustava

autora/ice cronomy

Šimun u komentarim na posljednji post postavlja vrijedno pitanje: Postoje li teoretski temelji našeg današnjeg mirovnskog sustava? Da postoje, ja sam o tome pisao prije i teško da je moguće objasniti jednostavnije.

No, što nisam onda spomenu i razjasnio je da postoje dvije vrste temelja i stoga dva tipa reformi. Ono što Šimuna zanima, a pretpostavljam i više ljudi, su sadašnje “parametrijske” definicije sustava, ponajviše prvog stupa. One se temelje na njemčakom sustavu bodova, ali ne potpuno implementiranom. Radi se o naprednim formulama za izračun mirovine na temelju cijeloživotnih primanja. Pod to spadaju “čvrsti principi formiranja mirovina iz prvog sustava.”

Itd, itd, uglavnom sve su to računovodstvene i aktuarske definicije temelja mirovina. Tako i danas, kao i mnogo puta u povijesti mirovinskog sustava, predstavljaju se “reforme” koje to u biti nisu jer predstavljaju “samo” aktuarske izmjene, npr. kažnjavanje za prijevremeno umirovljenje. Ne želim reći da one nisu važne, dobro određeni parametri pospješuju kvalitetu mirovinskog sustava, ali tu nije gdje leži najveći problem.

Drugi temelji su oni koji definiraju od kuda dolaze prihodi. Sada su uglavnom bazirani na PAYGO sistemu – od današnjih radnika prema današnjima umirovljenicima. Taj sistem je gotov, neodrživ i nikakve parametrijske “reforme” ga ne mogu spasiti jer ako nemaš što redistribuirati, nevažno je kako. Stoga, parametrijske definicije su poput sporednog sadržaja koji je važan (zbog efikasnosti i pravednosti) tek kad imamo održive ekonomske temelje mirovnskog sustava koji je u biti samo redistribucija prihoda/outputa. Na tom planu su golemi problemi, za mnoge zemlje ne samo Hrvatsku i na tom tragu je gornji link (da se ne ponavljam ovdje.) Dakle, možemo raspravljati i njemačkom izračunu bodova ili o tome od kud će prihodi za mirovine dolaziti za 10, 20 godina.

One koje zanima više pročitati o hrvatskom mirovnskom sustavu, njegovoj povijesti i reformama, preporučujem dva rada. Ovako, za ljetno čitanje.

Guardiancich  – Politička ekonomija mirovinskih reformi u Hrvatskoj 1991-2006.

Puljiz – Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

Oglasi
Oznake: ,

6 komentara to ““Reforme” i reforme mirovinskog sustava”

  1. Baš mi je pala možda glupa ideja na pamet — zašto se ne bi napravilo da mirovina bude neobavezna, tj. da netko tko je napunio uvjete može odabrati da ne ide u mirovinu (naravno ako se njegova tvrtka slaže s time), te da takav dobije velike porezne olakšice?

  2. Zašto bi sustav PAYGO bio neodrživ? Čisto matematički gledano, održiv je ako su mirovine dovoljno niske ili ako se poveća udio mirovina u proračunu. Nema nekog razloga zašto bi udio mirovina u proračunu morao biti 25%. Može, ako se tako dogovorimo, biti i 50% ili 75%.

    Izjednačavanje prosječne mirovine i prosječne plaće bi bilo moguće uz trošenje oko 50% državnog proračuna na mirovine.

    Pogledao sam malo linkove koje si priložio, nisam sve pročitao, ali ako sam dobro razumio, Hrvatska se ratificiranjem međunarodne konvencije (http://www.ilocarib.org.tt/projects/cariblex/conventions_14.shtml vidi Schedule to part XI) obvezala da mirovine neće biti manje od 40% nekakve prosječne plaće.

    Zanimljivo, ali mislim da to nije ono što tražim…
    Pogledati ću ostatak linkova kad stignem.

    Inače, pogledao sam odluku Ustavnog suda o dugu umirovljenicima i izgleda da Ustavni sud smatra da je prosječna mirovina u iznosu od 50% prosječne plaće preniska i nepravedna.

  3. Održiv je ako se prosječna mirovina kontinuirano smanjuje?? Bit paygo sistema je da današnji radnici financiraju današnje umirovljenike, ne udio mirovina u proračunu.

    Zanimljive su ove spekulacije, ali ne znam da li se ozbiljno držiš ovih teza ili više misliš ironično (75% proračuna na mirovine)??

    Te konvencije i odluke sudova su manje više ‘smješne’ jer nikada ne objasne ili uopće spekuliraju kako bi se to trebalo postići.
    Šta to Ustavnom sudu znači da je mirovina nepravedna ja neznam, te što i kako bi se trebalo napraviti da mirovina ne bude nepravedna? To je gdje se sudsko “smatranje” pretavara u ekonomsku analizu i Ustavni suci gube dar govora.

  4. Slažem se s onim tko je ocijenio da je onaj post o Zabunama i dilemama oko mirovinskog sustava jedan strašno dobar post

  5. Problem s mirovinskom reformom je sto su rezultati vidljivi dugorocno a politicare po definiciji ne zanima nista dugorocno. Ista stvar kao i Suker i zaduzivanja. Jednostavno prebacio je problem vladi koja ce biti na vlasti za 10 godina a tako je stvar i sa mirovinama i odrzivosti mirovinskog sustava jer ce o tome morati brinuti neka vlada za 20 ili 30 godina.

Trackbacks

%d bloggers like this: