Archive for Ožujak, 2012

31. ožujka 2012

Privatizacija, Keynes i investiranje

autora/ice cronomy

Istina je da pišem jedan malo duži post o privatizaciji i PTKM. Ali još nisam završio. Stoga, naslov je malo zavaravajući.

Do onda pogledajte zanimljiv rad o Keynesu kao investitoru. Stock Picker Extraordinaire. Priča via WSJ (video na linku).

But Keynes wasn’t a very good macro manager. He lagged behind the British stock market miserably until 1928, and he had 83% of his primary portfolio in stocks going into the fall of 1929.

“It’s hard to time the markets,” Mr. Chambers says. “Keynes struggled with it, and then he missed the 1929 crash—even with an unrivaled network of information sources.”

So Keynes made a series of radical changes: He switched from being a “top down” asset allocator to a “bottom up” stock picker. He tilted sharply toward undervalued small and midsize companies.

Keynes also made titanic bets on industries he thought were cheap; by 1936, he had 66% of his portfolio in mining stocks and not a farthing in bank or energy shares. South African gold companies, he correctly foresaw, would benefit from falling currency values.

………

Keynes was no mere contrarian. He was the epitome of his own definition of a long-term investor: “eccentric, unconventional and rash in the eyes of average opinion.” To emulate Keynes, “you have to be idiosyncratic,” Mr. Chambers says. “That’s easy to say but much harder to execute.”

24. ožujka 2012

Dva Lica Grčkih Mitova

autora/ice cronomy

Via  monopoliza blog  i advance.hr razvila se nekakva diskusija o Grčkoj.
Iako se po nekim prijašnjim postovima vidim specijalizirao u mitologiji, D.Marjanović nije puno postigao u razbijanju Grčkih mitova, a još manje u pronalasku kvalitetnih razloga Grčke krize. Neki su očiti (poput globalne recesije) a neki manje jasno. Ono što je jasno je da je za većinu Grčkih problema kriva Grčka. (surprise!)

Objašnjenja bazirana na nekakvim uporedbama kulture raznih zemalja nemaju puno šanse objasniti uzroke Grčke krize. Vjerojatno je točno da su većinom ti mitovi politički motivirani i nisu pretjerano zanimljivi kao objašenja sama po sebi. Nije dovoljno ukazivati na grafove raznih varijabli i tvrditi da je to i to razlog. Pravo objašnjenje i razlog se krije u tome zašto je graf takakv kakv jest.
Primjerice, ako su Grci lijeni, zanima nas zašto su lijeni? Čini se da kao nisu jer rade najviše u Europi. No da li je to (dobra) mjera lijenosti ili radišnosti? Možda, a možda i ne. Kako mjerimo rad, tj. ukupne sate rada? Po intenzivnoj (sati rada) i ekstenzivnoj margini (broj radnika). Dakle, da bi dobili dobru sliku rada, evoluciju ukupnih sati rada želimo razbiti na promjene u intenzivnoj i ekstenzivnoj  margini.

Usitinu, ispada da po Grčkom zaposleniku, radni sati su iznimno vioski.

No što je sa participacijom u radnoj snazi? Da je autor svakako pogledao McKinsey studiju koju navodi uočio bi da je taj efekt sasvim suprotan radnim satima. Grci imaju najmanju stopu participacije u radnoj snazi. Svega 66% radno sposobnog stanovništva (15-64) sudjeluje u radnoj snazi. U EU je taj postotak 73. Ne-participacija je posebno izražena među mladima, 15-24 godine, na viskih 69%. I to je opće znanje već godinama.

Dakle, da li su Grci lijeni? Na jednu ruku izgleda da nisu, a na drugu ipak jesu. No, to nije pitanje koje želimo postaviti! Pitanje je opet zašto je participacija toliko niska? Zašto Grci rade toliko? Uz nisku produktivnost to je jedan od najvećih problema Grčke.

Onda, ako im je produktivnost/konkurentnost niska, zašto je niska? Što je uzrokovalo nisku produktivnost? Hall i Jones rad (inačne vrlo, vrlo dobro znan i cijenjen bez obzira na godine) jasno pokazuje da je Grčka (opet) na dnu po produktivnosti u usporedbi sa Europskim i drugim zapadnim zemaljama. To je veliki dio sadašnjih problema Grčke. Produktivnost je “gotovo sve” kako bi rekao Krugman.

Ako je državni proračun desetljećima u minusu, zašto? Odlično pitanje, jer Grčka je grcala u dugovima godinama prije recesije i krize.

Dosta toga je različito u onoj McKinsey studiji. Pogledajte primjerice usporedbu Grčkog javnog sektora sa Europskim, slike 15 i 16, koje daju sasvim drugačije lice “mitu” veličine javnog sektora u Grčkoj. Još jedan rad, stariji, ali vrlo interesantna može brzo i jasno prikazati veličinu i uzroke Grčkih problema a bez mitologije. (!) Preporuke ne dolaze samo od mene. Slika niže je iz njega.

23. ožujka 2012

FED za Neznalice

autora/ice cronomy

Za hardcore ekonomske geekove i sve studente ekonomije/financija/biznisa.

Samo da vam na brzinu skrenem pažnju, ako već niste primjetili, na seriju predavanja Ben Bernanke-a, što bi mi nazvali guvernera FEDa,  koju je započeo ovaj tjedan na George Washington Sveučilištu. Bernanke je prije svega bio i bit će profesor ekonomije, autor udžbenika ekonomije i davno prije nego što je postao guverner FEDa, ekspert monetarne teorije/politike i Velike Depresije.

Tema je FED i Financijska Kriza. U biti je standardno predavanje o FEDu i monetarnoj politici koje sam i sam imao prilike održati. Osim naravno što ih u ovom slučaju predaje sam Ben glavnom i bradom (doslovce).

Klasično ‘američko’ predavanje traje sat i 20 minuta, sa pitanjima.  Dva video, od utorka i četvrtak su dostupna na stranicama FEDa, sa popratnim PP prezentacijama posebno da ih možete pregledati u miru svojim tempom tokom vikenda. Ipak, samo gledanje PPointa nije isto kao i odslušati čitavo predavanje. [Kladim se da sliku gore neće staviti u niti jedan slide.]

Materijal nije zahtjevan (mislim da su predavanja ipak u poslovnoj školi GWU, har har) ali svakako da i malo truda oko terminologije bi se isplatilo more. Bez ovih osnovnih znanja monetarne teorije i politike niste u dobro poziciji razumijeti događaje oko svjetske ekonomije kao ni kvalitetno komentirati iste. Dobro uloženo vrijeme. Ako imate pitanja u vezi neke teme predavanja slobodno pitajte u komentarima ili na email.

Jedna lekcija iz predavanja je primjerice kako je Kineski tečaj sličan zlatnom standardu.

13. ožujka 2012

Adama Smitha vrijedi čitati i danas

autora/ice cronomy

Da, 9. Ožujka 1776. je Bogatstvo Naroda Adama Smitha objavljeno, kao što Monopolizam blog ističe. Što se još značajno iste godine dogodilo?

Unatoč tome što se nevidljiva ruka konstantno ističe kao jedan od najvažnijih doprinosa, sam Smith je toj metafori pridavao malo važnosti. U čitavom radu spominje se samo jednom. Bogatstvo Naroda je primarno bio “napad” na merkantilizam i tu je zadaću fantastično obavio. Usput je vjerojatno i začeo zasebno područje političke ekonomije i kasnije ekonomije.

Da li je knjiga relevantna i danas? Iako možemo reći, kao što povjesničari misli često kažu, da je čitava povijesti misli irelevantna, mislim da je Adam Smith koristan i danas.  Struje merkantilističke misli u Hrvatskoj, po kojima je uvoz svega loš i ‘nužnost’ domaćeg uzgoj banana samo očita istina, su još jake. Kako i zašo ne znam. (Tj. pravo pitanje je što se to predaje po fakultetima o međunarodnoj trgovini pravi je misterij.)

Nije anti-merkantilizam jedino gdje su njegove ideje korisne. O isprva neshvatljivim događajima i kolektivnim utjecajima poput ovih

“Moramo   shvatiti  da  imamo višak pamuka, koji treba izvoziti. Zahtjevi tekstilne industrije da se zabrani izvoz pamuka su kratkovidni”,  izjavio je Nayan Mirani, potpredsjednik udruženja proizvođača i trgovaca pamukom.

Indija je drugi najveći proizvođač pamuka u svijetu, a u trenutku kada je uvela zabranu izvoza imala je naručeno 2,5 milijuna bala, prenio je BBC. Izvoz premašuje Vladine ciljeve, a dužnosnici tekstilne industrije smatraju da je zabrana neophodna radi sprečavanja pojave manjka na domaćem tržištu.

Smith ima što reći.

“People of the same trade seldom meet together, even for merriment and diversion, but the conversation ends in a conspiracy against the public, or in some contrivance to raise prices. It is impossible indeed to prevent such meetings, by any law which either could be executed, or would be consistent with liberty and justice. But though the law cannot hinder people of the same trade from sometimes assembling together, it ought to do nothing to facilitate such assemblies; much less to render them necessary.” (Book I, Chapter X)

13. ožujka 2012

Ekonomija je teška 2 (Shit Happens!)

autora/ice cronomy

Ekonomija možda i je teška ali zanimljiva i smješna objašnjenja postoje. Jedan od njih je Yoramov nastup na AEA konferenciji u Chicagu. (Via Yoram Bauman i Economists Do It With Models).

Pošto su šale malo specifične i naravno usmjerene na određenu publiku, pogledajte vodič kroz video koji je Jodi Beggs pripremila.

11. ožujka 2012

Rejting, recesija, strukturne reforme

autora/ice cronomy

Neke moje misli, sa orgijom linkova. (Because I can!)

Anto Bajo i Jelena Penava u odličnom ‘primeru’ od 10-ak stranica o kreditnim rejting agencijama i monotonoj povijesti Hrvatskog rejtinga pišu:

Kreditni rejting možemo shvatiti kao ulazna vrata za stvaranje dobre investicijske klime i pokazatelj koji će svaki institucionalni investitor provjeriti pri donošenju odluke o investiranju u neku zemlju. Svrha kreditnog rejtinga je procjena sposobnosti države u otplati obveza.

Svakako pročitajte.

Nije sve u državnom rejtingu. Formalno nesmanjivanje rejtinga Fitcha samo je predah za Vladu u sljedećih šest mjeseci tokom kojih se očekuje uvođenje strukturnih reformi i pokušaj preokretanje negativnog ekonomskog trenda. Kažu, sve je sada u rukama Milanovićeve Vlade, no treba biti realan; u jednoj malo, otvorenoj ekonomiji mogućih politika koje bi u kratkom roku pokazale pozitivne rezultate ima jako malo.

Nakon šest mjeseci novog kredita za život smanjenje rejtinga bila bi ocjena neuspjeha Vlade. Možda bi junk status tek u dužem roku, ukoliko se ne popravi, otežao oporavak ekonomskog rasta, a možda bi baš omogućio lakše i brže provođenje reformi, sa daleko manje društvenog otpora. Sada je Hrvatska u recesiji, ne nekakvoj financijskoj krizi jer još ima zdrav bankarski sektor i niti jednom nije imala problema sa refinanciranjem i isplaćivanjem svog duga u stilu PIIGSa. U slučaju pada na junk status Hrvatska bi došla u situaciju svojevrsne krize. Antagonizam konfliktnih interesa koji postoje u društvu i koji su kočnica mnogim promjenama, u takvoj situaciji lakše bi se otopio i razriješio jer kriza je užasno loša stvar za potratiti.

Nije jasno da li je ta formalna ocjena rizika otplate duga države uopće toliko bitna za investicije u kratkom roku ako hrvatske obveznice već sada trguju sa znatnom premijom na rizik. Državni rejting u teoriji služi kao indikacija kreditne sposobnosti države i iako je važan indikator, ipak nije dovoljan ili najvažniji uvjet za odluku o investiranju u zemlju. Premija na rizik, koja se dnevno mjenja, može porasti u sljedećih šest mjeseci i otežati refinanciranje dugova i bez promjene rejtinga.

Potencijalni inozemni investitori zainteresirani za ulaganje nisu ista vrsta kao institucionalni investitori te svakako traže i druge pokazatelje stanja i perspektive ekonomije, poput otvorenosti, poreza, relativne cjene rada, inflacije, volatilnosti tečaja i lakoće poslovanja. Mjesečni magazin  Bloomberg Markets kojeg sam prigrabio tokom nedavnog putovanja ima lijep članak o ‘Emerging Markets’. Prvo njihovo rangiranje naj-obećavajućih zemalja upravo po tim nekim kategorijama (podaci MMFa) Hrvatsku stavlja na 13. mjesto od 15. i to u kategoriji frontier markets. Ne morate biti najbolji u svemu da bi bili 1., ali morate biti bar u nečemu vrlo dobri da ne budete samo nisko marginalni.

Također, pogledajte listu zemalja koje WSJ blog EmergingEurope smatra vrijednim isticanja (odmah ispod naslova). Pišu i o Hrvatskoj, ali u prvih 10 rezultata pretraživanja spominje se Mađarska (Ina-Mol), nogometni navijači i Jasenovac. Ništa što stavlja Hrvatsku na kartu investitora.

Ali hej, makar smo na nekoj Bloombergovoj listi. Prema tome, rizik postoji, ali i mogućnosti da se nešto realizira. Investicije koje Vlada najavljuje ne mogu brzo pokazati rezultate, a i upitno je kako će se financirati. Da li bi strukturne reforme stavile Hrvatsku na kartu investitora brže i dovele do realizacije ulaganja  i preokrenulo ekonomski trend?

OECD svakako misli tako. Njihov nedavni izvještaj ističe (!) da strukturne reforme mogu napraviti razliku u oporavku zemlje. Ipak, grafikon sa kojim su izašli izazvao je salve smjeha jer prikazuje da zemlje koje su pokrenule najviše reformi – Grčka, Španjolska, Irska, Portugal, …- ispada da su najgore prošle. The Economist je to drugačije (odlično) prokomentirao.

Well, yes and no. Recommendations for reform, like advocacy for deficit reduction, often function as a mark of seriousness within some intellectual and policymaking circles. It’s tempting to chalk economic failure up to profligacy, or insufficient adherence to a set of commonly accepted economic principles. Some leaders seem anxious to misdiagnose crises, intentionally or unintentionally, in order to seize the opportunity to foist preferred policies on vulnerable economies. …

Now look, this is not the reason that Greece has been mired in recession for four years. It is not the reason that its current downturn rivals the worst of the 1930s. It is, however, a serious economic problem. Absurd Spanish labour-market rules are not the reason that country suffered a terrible recession. They are, however, a serious economic problem, and one which has exacerbated the present economic crisis. America’s weak labour-market recovery is not primarily due to an explosion in onerous occupational licensing requirements, to kudzu-like growth in regulatory red tape, or to increasingly stringent zoning rules that make prosperous cities unaffordable to working households. These are real economic problems, however, which can constrain growth over the long run, distort the returns to growth toward more capable rent-seekers, and slow the process of recovery by impairing the economy’s natural adjustment processes.

Poanta je da strukturne reforme i kratkoročno rezanje proračuna ili podizanje PDVa nisu ista stvar i ciljaju na drugačiju rezultate. Također, dobro je znati da Hrvatska kao i druge zemlje nije u recesiji zbog nedostatka strukturnih reformi na tržištu rada, javne uprave, lakoće poslovanja, fiskalnog federalizma sada, jer su isti problemi bili prisutni i iste reforme potrebne prije 5+ godina. Reorganizacija javne uprave za efikasniju potporu ekonomiji nije isto kao smanjenje plaća u javnom sektoru.

Prvome je cilj stvaranje radnih mjesta i dugoročnog rasta, a drugome rezanje proračuna štednja, rejting i izgled ozbiljnosti političara pred stranim (institucionalnim) investitorima. Prvo je još uvijek samo ideja i želja, a drugo je tek započeto u Hrvatskoj. Pitanje je, da li ovo drugo spriječava prvo? Da li naglasak na štednji i rejtingu potkopava mogućnost strukturnih reformi kroz podizanje konflikta u društvu? Strukturne reforme su važne, OECD je upravu, ali ne garantiraju brzi preokret negativnog trenda i izlaska iz recesije, pogotovo u okružju gdje s očuvanje rejtinga države i rezanje proračunske potrošnje, bez potpore aktivne monetarne politike, stavlja u prvi plan.

09. ožujka 2012

(malo) Više o Kony2012

autora/ice cronomy

Premalo pišem o razvoju pa nemam previše mudrosti za dodati o čitavom pokretu Kony2012, čija kulminacija kao tek dolazi. Način gledanja na ovaj problem je mnogo. Svakako da bi svijet bio bolje mjesto bez te spodobe, ali to nije poanta ovdje. Video sam pogledao i previše ostavlja na emocijama, a malo na uvijek aktualnom pitanju u domeni vanjske pomoći i razvoja o neželjenim posljedicama za one koje bi trebao pomoći. The White Man’s Burden opet? Mora da cinični um ekonomista govori da ako nešto izgleda predobro da bi bilo točno vjerojatno i je.

Nasreću, ali i namjerno sa dobrim razlogom, imam blog Chris Blattmana na RSSu već godinama. Njegova istraživanja o konfliktu u zemljama u razvoju su upravo na liniji ovih pitanja djece vojnika, razloga i posljedica i prvi koji sam pogledao za dodatno, stručno mišljenje. Svakako ga nemojte zaobići bilo da podržavate ili ne kampanju InvisibleChildren. Blattman je još 2009. “ciljao” na InvisibleChildren pokret.

04. ožujka 2012

Grafovi BDPa (update)

autora/ice cronomy

Kao što sam rekao, ona tri grafa iz “4 ekonomska eseja” je trebalo osvježiti. Mislio sam da je DZS objavio sve podatke o BDPu za posljednji kvartal 2011. ali samo stopa rasta od -0,2 je objavljena. Ostali podaci izlaze 20. Ožujka. Vrlo sporo. Dakle, grafovi, u istom redosljedu i pratećim objašnjenjem kao u eseju, uključuju podatke samo do trećeg kvartala 2011. Nije najbolje, ali to je što je. Osjenčani dio je razdoblje recesije, za koju sam ostavio da je “kao” tehnički završila sa dva uzastopna kvartala pozitivnog rasta BDPa.

U stvarnosti – jer je tehnička definicija beskorisna – trenutna razina BDPa, sa padom u četvrtom kvartalu 2011., daleko je od one iz 2008. i realizirani BDP se “uspio” vratiti na silaznu putanju potencijalnog BDPa.

Ugodna Nedjelja!

Oznake: ,
%d bloggers like this: