Dolazi nam Nobel 2013. – UPDATE

autora/ice cronomy

UPDATE – WSJ-ove spekulacije o Nobelovoj u ponedjeljak. Neka imena koja sam spomenuo plus neka druga. Istaknuli su kao moguće dobitnike Douglas Diamond i Philip Dybvig, što bi bilo vrlo dobro i vrlo primjerena nagrada s obzirom na financijsku krizu i juriša na banke.

———————————————————————————

Iako ima daleko boljih tema za obraditi, evo par razmišljanja o Nobelu iz ekonomskih znanosti koji će biti dodjeljen u Ponedjeljak, 14.10. u 13 sati. Pratite ovdje.

Nezahvalno i teško je predviđati imena. Postoji mnogo mogućih dobitnika koji zaslužuju nagradu i najlakše bi bilo nabaciti 100 imena pa jednog možda i pogodim. 2011. sam imao sreće prognozirajući da bi Chris Sims mogao osvojiti, što i jest ali u drugom društvu. Jedna od strategija je koncentrirati se na najstarije aktivne ekonomiste i vidjeti tko je zaslužan. Druga bi bila pregledati dobitnike John Bates Clark medalje i vidjeti tko je zaslužan a da nije još dobio, minus svi mlađi dobitnici.

Na Harvardu su neko vrijeme vodili “kladionicu“, no morali su je zatvoriti, kao što je i inTrade zatvoren. PaddyPower ima koeficijente za moguće dobitnike. Puno zanimljivih imena, neki će je sigurno dobiti. Možda je bolje, svakako lakše, ići po područjima.

BTW, suprug Janet Yellen je Nobelovac George Akerlof.

Prošlogodišnja nagrada je bila za istraživanja u teoriji igara i njenoj implementaciji (Roth-Shapley), stoga sumnjam da će i ove godine nagrada biti u tom području. Ali svakako postoje zaslužni ekonomisti. Ariel Rubenstein i Paul Milgrom npr. se često spominju. Neki su prošle godine bili iznenađeni da je Roth dobio nagradu prije Rubensteina, što ne znači da je Roth nije zaslužio naravno.

Godina prije toga, 2011. nagrada je otišla makroekonomistima, stoga opet mala šansa da će i ove godine. 2010. dodjeljena je u području ekonomije rada – Diamond, Mortensen, Pissarides. Doduše i ta nagrada se da interpretirati kao makroekonomska ili kao teorija igara, u širem smislu. Sigurno jedinom znamo ekonomiste koji je neće dobiti ove godine.

Ako razmislimo koje područje bi Švedska Akademija mogla favorizirati, rekao bih da bi to mogla biti ekonomija rasta, javna ekonomija, financije ili nešto sigurno i nekontroverzno kao ekonometrija. Doduše ravnomjerna raspodjela po područjima nije kako se nagrade dodjeljuje, kao što sam pisao prošle godine.

Iz razgovora sa određenim ekonomistom koji je u prošlosti pitan za preporuku kome dodjeliti nagradu (“podaci poznati redakciji”) znam da je Akademija dobila određena negodovanja zbog dodjele nagrade osobama koje su postale u medijima politički nabijene, naoštrene, nekorektne i preglasne te tako  odstupaju od slike studioznog znanstvenika. Izgleda da Akademija traži više povučene i manje politički angažirane znanstvenike koje ne bi pratila medijska kontroverza. Nagrade prošle dvije godine bile su upravo na tom znanstvenom nivou.

Bez posebnog reda ili kombinacija

Iz ekonomije rasta imena koja ističem svake godine su Robert Barro i Paul Romer. Barro je vjerojatno jedan od onih koji provede nesanu noć prije objave. Romer je nešto mlađi, a moguće da ga prate i određene kontroverze oko “charter cities” događaja. Ipak, zasluge su prisutne. PaddyPower predviđa Barro i Romer sa jednakim šansama. Za istraživanje rasta nagradu bi mogli dobiti i Philippe Aghion, Peter Howitt i William Baumol.

Par ekonomista iz područja financija se spominju već godinama. Robert Shiller, Eugene Fama, Richard Thaler, Stephen Ross. Shiller-Fama bi bila zanimljiva kombinacija ‘irrational exuberance’ i  ‘efficient market hypothesis’ teorija. Komentar očekuje od nekog drugog jer financije nisu moje područje.

Zato javne financije (ekonomija) jesu. Vjerojatno top izbor tu su Angus Deaton i Anthony B. Atkinson, prošlogodišnji Reutersov izbor. Oboje su značajno i originalno doprinjeli u istraživanju i mjerenju prihoda, nejednakosti (Atkinson),  potražnje, dobrobiti i siromaštva (Deaton). Široke teme, ali važni doprinosi u radovima sa preko 1000 citiranja. O nejednakosti prihoda se u zadnjih par godina mnogo razgovaraa na akademskoj i medijskoj sceni, pa je nemoguće zaobići Deatona i Atkinsona. Oboje su u ‘kasnim’ godinama pa je možda i blaga motivacija Akademiji da izbjegne situacija kao sa Halbertom Whiteom. Možda.

Reuters ističe kao moguće ovogodišnje dobitnike  Joshua Angrist, David Card i Alan Krueger. Za njih se već neko vrijeme govori da su sigurni dobitnici i ne bi bilo iznenađenje. Njihova istraživanja su uglavnom u području ekonomije rada, plaće, obrazovanje, imigracije, nezaposlenost, sindikati. Angrist je više fokusiran na metodologiju. Krueger je do ovog ljeta bio Obamin glavni ekonomski savjetnik. No nije bez kontroverze. Radovi Carda i Kruegera o minimalnoj plaći su vrlo kontroverzni. Ipak, pažljivo dizajnirane studije i oslanjanje na “prirodne eksperimente” u ekonomiji omogućili su neke originalne uvide.

Zanimljiva imena koja se spominju su Avinash Dixit, Gene Grossman, Elhanan Helpman. Njihova nagrada bila bi odlična vijest za mene, jer se moja istraživanja oslanjaju na njihove teorije. Dixit je jedan od onih ekonomista koji se spominju kao vrlo vjerojatni dobitnik, no pitanje je za što zbog velike širine tema o kojima je pisao, ekonomski rast, međunarodna trgovina i teorija igara. Jean Tirole se također spominje kao mogući dobitnik, kao jedna od vodećih ekonomista u području industrijske organizacije. Uz Deaton i Atkinsona, vjerojatno top izbor za Europskog ekonomista.

Ok, neću se nabacivati imenima. Hubert Fromlet, profesor na Švedskom Linnaeus Sveučilištu, sastavlja liste svake godine Top 10, Top 20 i Top 40 imena, sortiranih po mogućim kombinacijama i područjima rada.

Oglasi
Oznake:
%d bloggers like this: