KYOTO – Dio “jedan” (updated)

autora/ice cronomy

(Ipak sam se odlučio na mali updated posta, dodao sam par grafova.)

Hrvatska je ratificirala Kyoto, a ja kasnim sa komentarom. Tj. ne kasnim toliko slučajno koliko namjerno. Čekao sam da vidim šta će se reći o tome u našim medijima, pa na kraju ništa. Više, mi se čini, da su rekli blogeri nego mediji. Što je pohvalno! (Mali update: Vidim Hloverka je pričala o tome pa ću se osvrnuti kasnije na to). No što to zapravo znači za Hrvatsku, tj. za hrvatsko gospodarstvo i okoliš? Kyoto je primarno namjenjen smanjenju emisija CO2 i ostalih ispušnih plinova kao funkcija usporavanja globalnog zatopljenja i poboljšanju okoliša. Lijepo. Da li će možda smanjenje plinova u Hrvatskoj pomoći smanjenu globalnog zatopljenja? Ni malo. Da li će se hrvatski okoliš i atmosfera poboljšati? Ne nadajte se. Da li je bilo potrebno da RH ratificira Kyoto? Ne baš.

Zelena Zastava
Dosta se pisalo po hrvatskim blogovima o nedavnom Kyoto sporazumu i GZu Hrvatskoj. (BezKomentara i Liby, G. Vidan, Pollitika) Većina pametno (dobar je ovaj na Pollitika.com iako malo pre-pristran) i sa uzvišenim ciljem. Pisalo se i pričalo o Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC) i famoznoj Sternovoj studiji iz Velike Britanije. Sve je to pohvalno i dobro da se diskutira o problemima GZa.
No malo se diskutira o sljedećim koracima; kako promjeniti kurs GZu, kako smanjiti emisije CO2 a da se ne smanji ili drastično uspori level ekonomskg rasta, razvijenosti i životni standard?? Svi se love za Kyoto i njegove prijedloge, misleći da je jedini ispravan i može to postići. Naravno, ili nažalost, ne može. Ovo je samo jedan od mnogih grafova i priča koji pokazuju koliko zapravo Kyoto protokol (ne)može postići. Troškovi su jednostavno ogromni naspram mogućih mizernih benefita 100 godina unaprije.

Kyoto vs. BaU

Prije nego se digne na mene kuka i motika, želio bih naglasiti da nisam protiv politike zaštite i poboljšanja okoliša, nisam mrzitelj prirode ili skeptik globalnog zatopljenja (GZ nadalje), kao ni kontra ideja novih obnovljivih izvora energije i ne radim za energetsku kompaniju. GZ i uzrokovanje staklenika je stvarno, evidentirano i treba nastaviti sa akcijama i politikama (policies na engleskom da ne mislite na «politiku») da se uspori i riješi taj problem, bez obzira koliko velik ili mali problem bio. Naime, nitko ne sjedi skrštenih ruku i odlučno govori NEĆU! poput djeteta u vrtiću, pa čak ni vama omražena Amerika, tj. Bush. Nitko, naravno, osim onih političara koji su potpisali i ratificirali Kyoto, npr. Kanada. Njihov obraz pred biračima je čist, iako nebo nije. 😉 Kao da je za Clintona bolje bilo. Kad je potpisao Kyoto ugovor Senat ga je odbio ratificirati sa 100-0, tj. obje stranke su ga decidirano odbacile, no o tome se nikada ne priča u Hrvatskoj.* (see below) Bitno je maloumno blaćenje naroda. Zar nam još toga nije dosta??

Što to ne valja sa ugovorom iz Kyota? Dosta toga, a to su dvije stvari.
Prvo, Kyoto traži da se smanje emisije CO2, znači da se smanji zagađivanje atmosfere kako bi se smanjio efekt staklenika i GZ. No to je kao u računovodstvu upisivati na samo JEDNU stranu. (single entry bookkeeping) A naravno postoje DVIJE strane, dva unosa. Kad smanjujemo zagađenje, smanjujemo u isto vrijeme ekonomsku aktivnost čovjeka i time njegov živući standard. Stavljanjem blokade (plafona) na količinu konzumiranja energije utječemo negativno na samo funkcioniranje gospodarstva, i.e. na stvaranje poslova i sve cijene. Uz pravilni dvostruki unos prepoznajemo smanjenu konzumaciju energije (i manji životni standard) sa smanjenom emisijom. EU-ovo trgovanje CO2 je relativno uspješno upravo iz razloga da ne smanjuje konzumaciju energije. Da budemo konkretniji, proizvoljno blokiranje emisija rezultirati će slabijim ekonomskim rastom i izgubljenim poslovima što obično inicira recesije i depresije. To je uz teoretsku pretpostavku da blokade proizvodnje i kvote postižu željeni efekt i zapravo uvijek funkcioniraju. To je naravno naivno i krivo, što svaki pametan ekonomist zna.
Drugo, Kyoto ugovor se bazira na vrlo naivnom pogledu kako svijet funkcionira. Upravo to se odnosi na male države sa otvorenom ekonomijom, poput Hrvatske. Hrvatska kao mala država sa svojim relativno malim okolišem može u teoriji postići smanjenje stakleničkih plinova, što bi poboljšalo okoliš beneficirajući na taj način sve građane u Hrvatskoj, iako bi se smanjio standard života u isto vrijeme. U stvarnosti, okoliš i atmosferu «koriste i djele» svi na zemlji, pa tako da Hrvatska i postane apsolutno čista bez ikakvog zagađenja ne bi imalo nikakvog utjecaja na globalno zatopljenje. Isto vrijedi i za druge države, bez diskriminacije po veličini.

Protiv globalnog zatopljenja se treba boriti sa zdravoumnom i znastvenom politikom. Tvrda, prirodna znanost je dokazala da GZ postoji i realan je problem. (Zanemariti ću sada «klimu straha» kojom se to postiglo) Sljedeći korak je znanstveno-ekonomski dokazati troškove i benefite određenih politika borbe protiv GZ. Trgovanjem CO2 ili porezom na emisije, uglavnom nekim tržišnim mehanizmom jer znamo da je slobodno tržište puno bolji alokator od arbitralnih kvota i ugovora. Ugovor iz Kyota je jednostavno prenaivan i ekonomski loša politika za sve građane bilo koje zemlje (čak bi više platile siromašnije zemlje u razvoju od bogatijih, zato je Kyoto njih i ignorirao). Većina se uvijek šablonski, bez ikakvog dubljeg razmišljanja lovi za SAD i Australiju koje odbaciju Kyoto ugovor, i sa pravom. Nitko ne spominje one zemlje koje su potpisale ugovor i ratificirale ga, a nisu u bilo kojem smislu poduzele nešto da ga i sprovedu. I opet s pravom! Eto primjerice Kanada, tj. Liberali (što bi kod nas bilo SDP u malo boljem smislu) su ratificirali ugovor 2002, pet godina nakon što su ga potpisali. Obavezako je Kanadu da smanji emisije 6% ispod levela 1990. U međuvremenu, emisije su porasle 30% iznad levela 1990. No neću sada o zanimljivoj Kanadskoj politici. Evo grafa kako je to “trebalo” izgledati za Kanadu po državnom govoru.

Can Emissions

U drugom djelu ću se obratiti na IPCC, politiku iza njega, Sternovo famozno izvješće i njegovu kritiku.

* Umjesto da ispravljam post koji su već neki pročitali dajem ovdje ispravku netočnog navoda. Provjerio sam i pitao i Senat nikada nije odbio sa 100-0 Kyoto jer ga Clinton nikada nije poslao u Congress za svo svoje vrijeme kao predsjednik. 1997 Senatori Byrd i Hagel su napisali rezoluciju S.98 (pogledajte na dno stranice kad otvorite link) koja se protivi potpisivanju i ratificiranju Kyoto protokola ili bilo kojeg takvog ugovora koji obavezuje samo razvijene zemlje na spuštanje razina CO2, a ne nerazvijene zemlje i koji bi imali ozbiljne štetne posljedice za ekonomiju. Senat je usvojio tu rezoluciju i glasao protiv Kyoto protokola sa 95-0.

Oglasi

5 komentara to “KYOTO – Dio “jedan” (updated)”

  1. I JOPET BRILJANTNO !!!

    Ajde drago mi je da ima još netko ko je pomalo kritičan prema Kyotu :-))).

  2. “Njihov obraz pred biračima je čist, iako nebo nije.” Dobra :))

  3. Pa gdje sam ja do sad – kao baba koja ljudima bubne na blog kad’ se najmanje nadaju 😉 ?!

    Preodličan blog, sadržajno, informativno, poučno, analitično – to se traži. Tematiziraš ono što me zanima (i pogađaš u temi taman ono što mene ‘ždere’), u čemu jesam laik ali nivo mass-media informacija mi je ipak prepopulistički, prepovršan i uglavnom ne zahvaća bit problema.

    Očekuj ‘glupa’ pitanja i lupetanje s moje strane, nakon večerašnjeg čitanja pomalo svega kod tebe ostaješ pošteđen (preumorna) – but I’ll be back 😀

  4. Hvala na pohvalama. Prijedlozi i pokude su dobrodošle, blog je star samo 10tak dana tako da sam još “novi” u ovome.
    I naravno bravo na dubljem interesu za temu iako kako kažeš da si laik. No, trik je u tome da i svaki laik je zapravo ekonomist. Iako ne znaš ekonomsku teoriju možda, sigurno se ponašaš u svakodnevnom životu KAO da je znaš. 😉
    Slažem se da su mediji u RH vrlo populistički i površno nastrojeni. Zato su tu blogeri da se promjeni nešto.
    Samo zdravi razum upotrijebiti treba i u pravu si u biti kad se radi o tvom osobnom interesu i blagostanju. 🙂

  5. Još ne spavam, nego virkam 😉

    Ovak: nisam baš totalni autsajder, neki vrag o ekonomskim zakonitostima ipak kopčam, a valjda mi ni mrvu tog zdravog razuma ne fali jer uspijevam samozapošljavati sebe i još pokojeg smrtnika već više od 10 godina. Ništ’ veliko, živi se i primjećuje hrpa nebuloza iskustveno i općenito, pa se čovjek pita kud to ide i kuda bi moglo. Ako hoću jesti i sljedećih 10 godina, moram malo probati pogledati naprijed, a volim pogledati i po svijetu, pa se onda ne čudim kada se stvari počnu ”dešavati” ovdje.
    Priznajem, baš mi je lijepo vidjeti da i netko tko je u struci cilja na onu problematiku o kojoj muž i ja razgovaramo kad popalimo kutiju cigareta nakon nekavog ‘Otvorenog’, ‘Kontraplana’ ili bezazlenog čitanja novina, što čovjeku povremeno može dignuti tlak do nebesa. Imaš osjećaj da svi laprdaju u prazno i prodaju maglu, pogotovo kada ti se čini da si sam u stanju uočiti bit problema, a nikvog pokušaja suvislog rješenja niotkuda.

    Još jednom, ovakve novosti u vidu bloga su jako dobrodošle – a dobar blogerski glas se daleko čuje, možda i brže nego očekuješ 🙂

%d bloggers like this: