U zadnjem postu sam komentirao da draga nam Makedonija reklamira u Wall Street Journal sa svojim zanimljivim i privlačnim ponudama, poreznim i infrastrukturalnim poticajima kao i malo marketinške pompe (vidi naslov). Rekao sam da kad pronađem oglas ću ga skenirati i staviti ovdje, i eto baš se pogodilo da sam ga nabavio u jučerašnjem WSJ.
Naravno, malo je napuhan i nije sve tako bajno u realnosti. Kao što rekoh prije, kvaliteta tih obećanja je upitna, no nije ni bitno. Ono što je bitno je da stvaraju interes, privlače pažnju. “Usuđuju” se na ovakve smione i jasne pothvate jer imaju jasan cilj i interes privući strane investitore, otvoriti nova radna mjesta, podići svoj standard. Posebno se to odnosi na greenfield FDI, upravoj onaj gdje Hrvatska kaska za ostatkom regije. Hrvatska ima veći potencijal i sposobnosti privući strane investitore od Makedonije i ostalih zemalja regije i ne možemo reći da ih nema kod nas. No koliko smo proaktivni i smioni u odnosu na ostatak regije da iskoristimo taj potencijal je druga priča. Koliko mi, a pod tome mislim na naše političare, zapravo imamo hrabrosti za neke prave ekonomske poteze, a ne samo priče, kako bi privukli strane investitore? Na kraju dana se ipak radi o konkretnim prijedlozima, potezima i onda zakonima i sprovedbi. Možda sam u krivu, ali ni jedna stranka se nije baš isprsila na taj način…. ne još.
I šta zaključiti onda? Hrvatska se ponosi hrabrošću u svojoj obrani od agresije. Tu smo neupitno hrabi (vjerojatno nekad i “prehrabi”) u očima stranaca. Koliko smo hrabi u ekonomskoj politici sa ciljanima, smionim i možda radikalnijim potezima za naš osobni interes? Bunite se, ali reći ću da smo kukavice. Neka HDZ ili SDP dokažu, ne samo pokažu, jer postoji razlika, da sam u krivu….bolje meni i vama.
