“Glupo” shvaćanje Liberalizma – Hrvatska na Raskrižju

autora/ice cronomy

Martina Dalić je nedavno ponovo bila u vijestima, i to ne na pozitivan način. Prije sam još i imao nekog stručnijeg respekta za nju, činila se mladom, obrazovanijom od većine političara i energičnom u vezi gospodarskog programa i strategije razvoja. Kao državna tajnica za fondove EU i puno bitnije, ureda za Strategiju Razvoja, imala je šansu sve ove godine akcentirati temeljne probleme nekonkurentnosti i slabosti Hrvatskog gospodarstva, predložiti riješenja i time poentirati. Osim inicijalno prvog dijela, prepoznavanje problema, Dalićka i HDZ nisu napravili više išta. A sada još kao da dodaje i sol na ranu hrvatskog gospodarstva. I to, ako je istina, na ili sramotan ili glup način za nekoga koji je zadužen za Strategiju Razvoja Hrvatske.

Nedavno su mrak i CNN “prigodno” komentirali na vijest, objavljena na vijest.net, da je Martina Dalić samo tako olako i zanemarivo reagirala na komentar i upozorenje Joel Anand Samy-a da bi investicije i kompanije mogle otići u susjedne države koje provode strukturalne i porezne reforme prijateljske investitorima u odnosu na Hrvatsku gdje se te teme ni ne načimu pošteno. To su zemlje kao BiH, Srbija, a možda i Albanije koja je sada uvela Flat-Tax od 10%, najniži u jugoistočnoj Europi. Po Martini Dalić, ako investitori žele ići u neku od tih zemalja, umjesto u Hrvatsku, trebali bi ih “pustiti.” Nitko ne drži te investitore da odu naravno, slobodni su ići tamo gdje bi maksimizirali dobit. No Hrvatska bi ih trebala držati, a ne “pustiti”! Držati ih sa zdravom, poticajnom i neopterećujućom poslovnom klimom. Izgleda da je Dalić krivo shvatila riječ i pojam liberalizma, za koji se retorikom HDZ zalaže, koji ne znači da se slobodno puštaju investitori iz zemlje, već da investitori slobodno dolaze i ostaju. Eh….semantika.

Gospodin Samy je dobro upozorio na opasnost da investitori počnu odlaziti ili zaobilaziti ako se poslovna klima u RH ne poboljša. Rekao je to Martini Dalić, na što je ona tako glupo reagirala, za vrijeme posjeta Hrvatskoj Rogera Helmera, člana Europskog Parlamenta iz Ujedinjenog Kraljevstva. Na svojim web stranicama, kako je Mrak već pisao, gosp. Helmer je napisao “notu” o svome posjetu Hrvatskoj i nevjerovanju o ispadu Dalićke koja je u potpunom denial modu što se tiče problema gospodarstva. Njegov posjet je organizirao Adriatic Institute for Public Policy iz Rijeke, onaj koji se zalaže za temeljnije i strukturalnije reforme u našem gospodarstvu, najznačajnije i medijski najeksponiranije je uvođenje Flat Tax-a. Na njihovim web stranicama je najava da će se 6. Srpnja, 2007 u Londonu održati konferencija u suradnji sa gosp. Helmer-om, Croatia at the Crossroads na kojoj bi trebali govoriti Vesna Škare Ožbolt, Nataša Srdoč i Anand Samy, Robert Maričak i sam gospodin.

No, ono što možda niste znali jer nije bilo u medijima je da se ta konferencija već jednom održala. Početkom Svibnja (Maja ako je netkome draže) oko 40 ljudi je prisustvovalo konferenciji pod istim nazivom, isto u organizaciji Adriatic Instituta, u Washingtonu, u sjedištu Heritage Foundation. I Srdoč i Samy su bili dio panela, kao i gosp. Tim Kane, jedan od autora poznatog “Index of Economic Freedom.” Razlog zašto ova konferencija nije dospijela u medije, iako su novinari bili pozvani i prisustvovali, je da je dio konferencije bio off record i Heritage je tražio da se ništa ne objavi sa diskusije. Srećom ja nisam novinar. 😉 Gospodin Kane je nakon službene off record diskusije panela stručnjaka primio par pitanja i odgovorio on record.

Razlog zašto je Hrvatska rangirana drastična 54 mjesta niže u 2007. u donosu na 2006. godinu u Indexu je djelomično zbog promjena metodologije izračuna bodova rekao je gospodin Kane. Ali djelomično jer u Hrvatskoj “vidimo mješanu vreću” visokih poreza i visoke nezaposlenosti, pogotovo za mlade koja je oko 25%. Ekonomska politika koja nikako nema smisla ako se želi osloboditi ekonomija i smanjiti nezaposlenost. Nakon njega je on record govorio Anand Samy, upravo o problemima zašto stranci ne investiraju u Hrvatsku unatoč njenim potencijalima, misleći pogotovo na Greenfield FDI investicije. Upravo u njima, kao najpotrebnijim, Hrvatska je iza svojih konkurenata na istoku. Nije bilo samo riječ o poreznoj politici, već o korupciji (koja je i sama djelomično posljedica porezne politike) prevelikoj državi u gospodarskim sektorima koji su na Zapadu u privatnim rukama i naravno pravosuđu. “Investitori odlaze tamo gdje je vladavina zakona i zaštita vlasništva” kaže Samy, nastavljajući da sa ovom izmješanom ekonomskom politikom gdje “država bira ekonomske pobjednike i gubitnike” umjesto slobodnog tržišta “Hrvatska ekonomija će se udvostručiti tek za 20 godina.” Mislim da je to neprihvatiljivo i ako ne volite Adriatic Institute. U svojim objašnjenjima o ovom blogu sam naveo da je status quo u Hrvatskoj posljedica tog crony kapitalizma i beneficira samo povlaštene, one na vlasti. Samy kaže isto, “status quo beneficira privilegirane. Dio je crony kapitalizma.

Ispravno je istaknuo da je najisplativija i najsigurnija investicija u Hrvatskoj ona u velike shopping centre, cash-and-carry, zato jer ima najmanje dodira sa državom. Sve investicije proizvodnog i infrastrukturalnog tipa zahtjevaju previše interakcije sa državom, što u ovom našem sistemu samo još više cementira instituciju korupcije. Infrastrukturalne investicije su ovisne o “plaćanju često nepouzdane Hrvatske države” tako da se investitori okreću tamo gdje je krajnji platiša privatni kupac. Tipičan primjer problema sa investiranjem u Hrvatskoj je Američki Hrvat Matt Sertić koji je prisustvovao na konferenciji. Matt je predsjednik i direktor Applied Ceramics Inc. kompanije u Kaliforniji i jedan od donora Adriatic Institutu. Govorio je malo o svom projektu i problemima na koje nailazi o otvaranju high-tech pogona u Hrvatskoj te obajsnio da je njegova investicija primarno zbog emocija i ljubavi prema domovini. “Američki Hrvati uglavnom ne ulažu u Hrvatsku sa svojim glavama, vec sa srcem.” To su naši “strani” investitori koji unatoč problemima ulažu u Hrvatskoj. Ali stranci, koji bi mogli biti većina ulagaća, ne ulažu srcem u “svoju domovinu” već glavom, a eto Dalićka bi ih velikodušno puštala da odu. I ona je na mjestu državne tajnice za strategiju razvoja? Svašta.

Uglavnom, vidjeti ćemo što će se u Londonu 6.7. pričati, tko će sve još biti prisutan i da li će doprijeti do političara da ne budu u denial modu.

Oglasi

7 komentara to ““Glupo” shvaćanje Liberalizma – Hrvatska na Raskrižju”

  1. exactly,

    uopće nije problem u tome da li se slažemo s adriatic institutom ili ne (recimo, ja kao pobornik socijaldemokratske ideje se ne slažem i ne čini mi se logičnim), no to ne znači da oponenta u diskusiji ne moram uvažavati i pažljivo saslušati te pokušati nešto naučiti iz cijele priče

    martina dalić možda i je veliki stručnjak, možda je ona i osoba koja zna cijelu državu spasiti od ponora kojem stremimo, no svakim svojim javnim nastupom ona predstavlja tu istu državu i jednostavno si ne smije dozvoliti da ovako glupim i besmislenim izjavama ubije svaku diskusiju koja je mogla (i trebala) uslijediti

    tužna je ta priča o HDZu i njihovom nepostojećem ekonomskom programu

  2. Cijela ta priča je toliko tužna i izaziva u meni poplave bijesa, pa se trudim pričekati da sredim misli. Naime, kada iskustveno nešto znaš i kada uz to slušaš ta isprazna parolašenja ili srljanja u bezumno, naprosto ostaneš paf od tolike količine gluposti i licemjerja.
    Usput, flat rate od 10% ima i Makedonija i reklamira se, pozivajući ulagače, na portalu Timea. Pred par mjeseci sam to uočila i napisala – opet površno jer si naprosto ne mogu dozvoliti da se “potrošim uzalud”, treba mi energije za svakodnevnu borbu s mojom državom …
    Ma ponekad sam presrdita i čak preveliki pesimista. Uzrok tome je činjenica da se čak i otvorena diskusija o biti problema tako uporno gura pod tepih, a gdje smo tek od rješavanja problema?!

  3. Jadna je naša država s takvim “razvojnim strategom” …

    Sve si lijepo rek’o

  4. Oboje (mrak i MasterMind) imate pravo. Legitimna diskusija iz svih pravaca se ubije sa negiranjem i neprihvaćanjem i to ne samo kritike već normalnih pokušaja diskusije, objašnjavanja, pronalaženja dubljih razloga. Kako voditi jedan dialog i ukazati na očite greške i krivu politiku, u ekonomiji primjerice što mene najviše zanima, ako ti sugovornik jednostavno kaže “mi u to ne vjerujemo”, “to je samo vaše mišljenje” itd. A radi se o činjenicama i normalnim raspravama za ostatak svijeta.
    Kako dalje voditi razgovor i ukazati na neke uzroke problema ako sugovornik de facto kaže “ja ne vjerujem u gravitaciju”?? Uglavnom ćeš ignorirati takvu budalu, ali kako ignorirati ljude na pozicijama poput Dalićke i slično?? To je ono što mene, kao i vas vidim, i mnoge druge najviše smeta.
    Dolazi do potpune banalizacije problema i time “parolašenja” i prodavanja populizma kako bi se dobili glasovi. Vrtimo se u krug i uvijek smo na istom. Baš treba pronaći način kako razbiti taj tupi krug.

    P.S. Makedonija ima takve oglase i u Wall Street Journalu, mogao bi i skenirati kad ih nađem koji pa staviti pdf ovdje. Samo čitajući što nude i obećavaju (zanemarimo sada kvalitetu tih obećanja) ulagačima, Hrvatska stvarno ispada zaostala u svojom nastroju prema stranim ulagačima.

  5. Znaš kak mi (naša država) ispadamo prema stranim ulagačima, konkretnim, živim ljudima koji se bave biznisom? Kao napuhani ignoranti (i možda malo manji mafiozi od Rusa). A znaš kak poduzetnici iz Hrvatske djeluju ozbiljnim ljudima vani? Kao ludi entuzijasti. Oni naprosto ne mogu doći k sebi kako i zašto pristajemo poslovati ovdje i pod ovakvim uvjetima. Nisu sve samo “razgovori na nivou”, ima puno razgovora konkretnih ljudi o konkretnim idejama i poslovima. E nakon takvih razgovora ti krenu debele suze nemoći.

  6. Slažem se do određene mjere. Samo domaći poduzetnici nemaju izbora gdje početi poslovati i pod kakvim uvijetima. Ljudi krenu sa biznisom i riskiraju zbog želje za boljim životom za sebe i obitelji, a na političarima je da im to olakšaju i osiguraju dobra pravila igre u ovoj državi.
    Ako su dovoljno uspiješni, poduzetnici traže bolje “dealove” i dobit vani, jer postane nemoguće poslovati u ovakvoj ekonomskoj klimi. Šajatović iz Lider-a je zgodno konstatirao da korupcija doma potiće izvoz. Poduzetnicima je dosta “podmazivanja” doma pa idu vani prodavati. Eh, sve krivo i naopako kod nas u odnosu na druge zemlje. A to čini i jednu normalnu diskusiju teškom i iskrivljenom.

  7. Slažem se do određene mjere 🙂
    U ozbiljan, dugoročan biznis se kreće tek malim dijelom iz želje za boljim životom. Kreće se jednostavno zato jer nećeš ostati živ ako ideju ne probaš provesti u djelo, ne dokažeš sam sebi da je ideja dobra i da ti to možeš. Zakon poslovanja jeste da mora postojati dobit, ekonomska održivost “ideje”, ali tjeraju me iz dana u dan nove ideje, ne novac. Do novca je čak i relativno lako doći i ako je on glavni cilj, onda je s poduzetništvom gotovo.
    Šajatović je to sjajno uvidio. Kada poduzetnik dođe do faze daljnjeg investiranja, onda naravno da nakon svega neće ići u financijski suicid radi entuzijazma. Onda se itekako pita za uvjete. To je tako jednostavno. I tim principom bi se trebala voditi i država želi li ozbiljne investitore i poslovne ljude, a ne mešetare. Prodaješ li maglu, vješti mešetar će ti platiti samo polijevanjem vode od kondenzirane magle za koju misliš da si mu je uvalio. Malo sutra. Ako je politika glupa, kapital nije. Što prije to skopčaju, to bolje.

%d bloggers like this: