Martina Dalić je nedavno ponovo bila u vijestima, i to ne na pozitivan način. Prije sam još i imao nekog stručnijeg respekta za nju, činila se mladom, obrazovanijom od većine političara i energičnom u vezi gospodarskog programa i strategije razvoja. Kao državna tajnica za fondove EU i puno bitnije, ureda za Strategiju Razvoja, imala je šansu sve ove godine akcentirati temeljne probleme nekonkurentnosti i slabosti Hrvatskog gospodarstva, predložiti riješenja i time poentirati. Osim inicijalno prvog dijela, prepoznavanje problema, Dalićka i HDZ nisu napravili više išta. A sada još kao da dodaje i sol na ranu hrvatskog gospodarstva. I to, ako je istina, na ili sramotan ili glup način za nekoga koji je zadužen za Strategiju Razvoja Hrvatske.
Nedavno su mrak i CNN “prigodno” komentirali na vijest, objavljena na vijest.net, da je Martina Dalić samo tako olako i zanemarivo reagirala na komentar i upozorenje Joel Anand Samy-a da bi investicije i kompanije mogle otići u susjedne države koje provode strukturalne i porezne reforme prijateljske investitorima u odnosu na Hrvatsku gdje se te teme ni ne načimu pošteno. To su zemlje kao BiH, Srbija, a možda i Albanije koja je sada uvela Flat-Tax od 10%, najniži u jugoistočnoj Europi. Po Martini Dalić, ako investitori žele ići u neku od tih zemalja, umjesto u Hrvatsku, trebali bi ih “pustiti.” Nitko ne drži te investitore da odu naravno, slobodni su ići tamo gdje bi maksimizirali dobit. No Hrvatska bi ih trebala držati, a ne “pustiti”! Držati ih sa zdravom, poticajnom i neopterećujućom poslovnom klimom. Izgleda da je Dalić krivo shvatila riječ i pojam liberalizma, za koji se retorikom HDZ zalaže, koji ne znači da se slobodno puštaju investitori iz zemlje, već da investitori slobodno dolaze i ostaju. Eh….semantika.
Gospodin Samy je dobro upozorio na opasnost da investitori počnu odlaziti ili zaobilaziti ako se poslovna klima u RH ne poboljša. Rekao je to Martini Dalić, na što je ona tako glupo reagirala, za vrijeme posjeta Hrvatskoj Rogera Helmera, člana Europskog Parlamenta iz Ujedinjenog Kraljevstva. Na svojim web stranicama, kako je Mrak već pisao, gosp. Helmer je napisao “notu” o svome posjetu Hrvatskoj i nevjerovanju o ispadu Dalićke koja je u potpunom denial modu što se tiče problema gospodarstva. Njegov posjet je organizirao Adriatic Institute for Public Policy iz Rijeke, onaj koji se zalaže za temeljnije i strukturalnije reforme u našem gospodarstvu, najznačajnije i medijski najeksponiranije je uvođenje Flat Tax-a. Na njihovim web stranicama je najava da će se 6. Srpnja, 2007 u Londonu održati konferencija u suradnji sa gosp. Helmer-om, Croatia at the Crossroads na kojoj bi trebali govoriti Vesna Škare Ožbolt, Nataša Srdoč i Anand Samy, Robert Maričak i sam gospodin.
No, ono što možda niste znali jer nije bilo u medijima je da se ta konferencija već jednom održala. Početkom Svibnja (Maja ako je netkome draže) oko 40 ljudi je prisustvovalo konferenciji pod istim nazivom, isto u organizaciji Adriatic Instituta, u Washingtonu, u sjedištu Heritage Foundation. I Srdoč i Samy su bili dio panela, kao i gosp. Tim Kane, jedan od autora poznatog “Index of Economic Freedom.” Razlog zašto ova konferencija nije dospijela u medije, iako su novinari bili pozvani i prisustvovali, je da je dio konferencije bio off record i Heritage je tražio da se ništa ne objavi sa diskusije. Srećom ja nisam novinar. 😉 Gospodin Kane je nakon službene off record diskusije panela stručnjaka primio par pitanja i odgovorio on record.
Razlog zašto je Hrvatska rangirana drastična 54 mjesta niže u 2007. u donosu na 2006. godinu u Indexu je djelomično zbog promjena metodologije izračuna bodova rekao je gospodin Kane. Ali djelomično jer u Hrvatskoj “vidimo mješanu vreću” visokih poreza i visoke nezaposlenosti, pogotovo za mlade koja je oko 25%. Ekonomska politika koja nikako nema smisla ako se želi osloboditi ekonomija i smanjiti nezaposlenost. Nakon njega je on record govorio Anand Samy, upravo o problemima zašto stranci ne investiraju u Hrvatsku unatoč njenim potencijalima, misleći pogotovo na Greenfield FDI investicije. Upravo u njima, kao najpotrebnijim, Hrvatska je iza svojih konkurenata na istoku. Nije bilo samo riječ o poreznoj politici, već o korupciji (koja je i sama djelomično posljedica porezne politike) prevelikoj državi u gospodarskim sektorima koji su na Zapadu u privatnim rukama i naravno pravosuđu. “Investitori odlaze tamo gdje je vladavina zakona i zaštita vlasništva” kaže Samy, nastavljajući da sa ovom izmješanom ekonomskom politikom gdje “država bira ekonomske pobjednike i gubitnike” umjesto slobodnog tržišta “Hrvatska ekonomija će se udvostručiti tek za 20 godina.” Mislim da je to neprihvatiljivo i ako ne volite Adriatic Institute. U svojim objašnjenjima o ovom blogu sam naveo da je status quo u Hrvatskoj posljedica tog crony kapitalizma i beneficira samo povlaštene, one na vlasti. Samy kaže isto, “status quo beneficira privilegirane. Dio je crony kapitalizma.“
Ispravno je istaknuo da je najisplativija i najsigurnija investicija u Hrvatskoj ona u velike shopping centre, cash-and-carry, zato jer ima najmanje dodira sa državom. Sve investicije proizvodnog i infrastrukturalnog tipa zahtjevaju previše interakcije sa državom, što u ovom našem sistemu samo još više cementira instituciju korupcije. Infrastrukturalne investicije su ovisne o “plaćanju često nepouzdane Hrvatske države” tako da se investitori okreću tamo gdje je krajnji platiša privatni kupac. Tipičan primjer problema sa investiranjem u Hrvatskoj je Američki Hrvat Matt Sertić koji je prisustvovao na konferenciji. Matt je predsjednik i direktor Applied Ceramics Inc. kompanije u Kaliforniji i jedan od donora Adriatic Institutu. Govorio je malo o svom projektu i problemima na koje nailazi o otvaranju high-tech pogona u Hrvatskoj te obajsnio da je njegova investicija primarno zbog emocija i ljubavi prema domovini. “Američki Hrvati uglavnom ne ulažu u Hrvatsku sa svojim glavama, vec sa srcem.” To su naši “strani” investitori koji unatoč problemima ulažu u Hrvatskoj. Ali stranci, koji bi mogli biti većina ulagaća, ne ulažu srcem u “svoju domovinu” već glavom, a eto Dalićka bi ih velikodušno puštala da odu. I ona je na mjestu državne tajnice za strategiju razvoja? Svašta.
Uglavnom, vidjeti ćemo što će se u Londonu 6.7. pričati, tko će sve još biti prisutan i da li će doprijeti do političara da ne budu u denial modu.
