U čestim raspravama (Otvoreno, Kontakt) o gospodarskim programima i porezima SDPa, HNSa i HDZa, pogotovo odmah nakon što su programi izašli u javnost, pričalo se i o potrebi sankcioniranja spekulantnog kapitala (ili špekulantnog, kako vam drago) i ponašanja u Hrvatskoj. Spominjao se porez na kapitalnu dobit i nakon što je to podiglo buru u javnosti Jurčić je počeo pojašnjavati (iako još nejasno) kako bi to bio i jedna od načina da se sankcionira kratkoročno spekuliranje. Čačić se isto složio sa njime, da spekulacije treba obeshrabriti.
No o kakvim se to spekulantima radi koji smetaju Jurčiću i Čačići još se točno ne zna. Ne zna se ni što točno oni smatraju pod spekulantima, no vjerojatno je to kao što je Jurčić rekao “mešetarenje po burzi” radi brze zarade, od koje naravno i “država treba imati nešto.” Velimir Šonje je u svom intervju u Jutarnjem kratko i jasno objasnio razlike između spekulanata i spekulanata, kao i neke druge mitove iz Hrvatskog gospodarstva (preporučam da pročitate). Ukratko, malverzacije informacijama (npr. recimo insider trading sheme) radi manipuliranja cijenom dionica je ona društveno loša spekulacija. No, ona je zabranjena zakonski i ukoliko se otkrije netko u tim vodama bit će sankcioniran kroz pravne kanale. To je uglavnom kako javnost vidi spekuliranje na burzi, pa svaki potez da se to dodatno oteža i kazni je dobrodošao.
No, druga vrsta, je “zdrava spekulacija – ona koja osigurava likvidnost tržišta.” (Šonje) Ta je korisna jer osigurava likvidnost tržišta kroz rizična klađenja, a uglavnom je i društveno korisna. Ne manipulira se informacijama već cijenama; preuzimanjem visokog rizika da se puno zaradi ili puno izgubi, osobnim interesom da se zaradi, ali i svijesno izgubi. Taj osobni interes i “mešetarenje” investitora za zaradom bi većina opet krivo mogla vidjeti kao, što Mankiew u nedavnom postu naziva, parazitskim rentiranje, a kratkoročne investitore kao parazitske rentijere.
Populistički potezi da se takvo “mešetarenje” sankcionira neće biti pretjerano društveno korisni ili ekonomski zahvalni. Kao što Greg Mankiew ispravno konstatira u svom nedavnom postu “Da, oni (investitori) jesu motivirani osobnim interesom (brzom zaradom), ali kad kupuju podcijenjene dionice i prodaju precjenjene, svojom aktivnošću dovode cijenu kapitala bliže fundamentalnoj vrijednosti.” Takvo manipuliranje cijenama, ne informacijama, “urediti će ispravnu alokaciju investitorskih resursa“ što je na kraju dana vrlo bitno, ako ne i najbitnije, za uspijeh gospodarstva.
Mjere da se tako nešto spriječi, kroz porez, neće postići ništa bitno. Moguće je da samo otežaju i produže neke društvene probleme, a i otežati će ispravniji razvoj ekonomije. Uostalom, kako Šonje kaže, fondovi su najveći igrači na našem tržištu, a oni nisu spekulantske prirode. Jedino što će se dogoditi kratkoročno je da će država ponovo i još više napuniti svoje džepove.
Cronomy.org 