Tupa HDZova ekonomska politika je, zahvaljujući uglavnom većim uvozom od izvoza zbog povećanje potrošnje ljudi, nakupila višak prihoda u proračunu od čak 2,5 milijardi KN u prvih šest mjeseci, što bi do kraja godine onda, uz pretpostavku sličnih ekonomskih pokazatelja, donijelo 5 milijardi. I naravno sada će ih i utrošiti na potrošačke, socijalne programe koji će samo progutati novac, umjesto pametno i nužno iskoristiti za reforme. Kao prvo i najvažnije Sanaderu smanjiti će se deficit (1,1 milijarda) i krpati zdravstvo (1,7 milijardi). Kao da je novac problem zdravstva, a ne krivo alociranje resursa koje će i dalje stvarati sve veće gubitke u zdravstvu.
Izborna dimenzija u rebalansu je najbilje vidljiva u namjeri da se povećaju naknade za nezaposlene sa 1000 KN na 1200 KN počevši naravno od 1. Listopada, upravo kad turistička sezona završi i salvo nezaposlenih (koji su bili sezonski zaposleni) se javi na Zavod za Zapošljavanje. Samo za subvencije agraru i ribarstvu se daje 128,5 milijuna, a sveukupno će Vlada potrošiti 243,8 milijuna KN. Tu su i dodatna trošenja na braniteljske mirovine i doplatke za djecu, povećanje božićnica i “pronatalitetne politike” (novac u vjetar) što sve iznosi koje kakvo kupovanje socijalnog mira i glasova jer je izborna godina.
A što je sa investicijama? Ako to smatramo bitnim dugoročnim projektom od nacionalnog značaja, ZERP bi trebao dobiti 114 milijuna KN, od kojih ni jedna neće ići u nabavu nekog novog patrolnog broda što je najveća potreba ZERPa sada. Odati ćemo priznanje za 281 milijuna KN za znanost i obrazovanje, koji idu MZSO. Recimo da je to ulaganje u obrazovanje iako kupovanje besplatnih uđbenika nije ulaganje. Potražnja za višim obrazovanje, počevši od srednje škole pa i fakulteta, nije u krizi da je Vlada treba posebno ili dodatno poticati. Pogotovo, a i paradoksalno, besplatnim udžbenicima i prijevozom za srednjoškolce kad se srednja škola planira učiniti obaveznom, što defacto znači neelastičnu potražnju za srednjoškolskim obrazovanjem.
Upisi na sveučilišta za 2006./2007. su veći 2,4% u odnosu na prošlu godinu, a upis na prvu godinu je 1,1% veći. Za očekivati je da će i nadolazeća akademska godina biti u povećanoj potražnji, tako da dodatna stimuliranja ljudi pomoću krutih alata “besplatarenja” nisu potrebna. Što je potrebno su investicije u fizičke i kadrovske kapacitete, a ispravite me ako sam u krivu, do znatnih proširenja kapaciteta koje mandatira Bolonjski proices nije došlo.
I na kraju “ULAGANJE” od 25 milijuna KN u otoke, tako da se i ove godine možemo nadati nestašicama vode na otocima, umjesto da se uložilo više u vodo-opskrbne sisteme najugroženijih otoka, gdje stanovnici ovise o turizmu. Znate i sami priču od prošle godine. Manji otoci, sa određenim turističkim potencijalom, nisu posebno zanimljivi privatno tržištu za ulaganje u vodovod, tako da je to opravdana uloga države. Ili možda općina Ližnjan, kao jedna od najsiromašnijih nema vodovod, a tamo će se graditi najskuplji golf teren u zemlji. A gdje je ona velika izvozna ofenziva, za koju se izdvojilo jadnih 27 milijuna KN. Zar se za to nije moglo i moralo više odvojiti?
Ja sam sigurno zadnji koji će tražiti povećanu državu ruku, pogotovo kad troši najviše na neisplative socijalne programe. Ali dužnost države, lokalne i centralne, je da osigura određenu infrastrukturu za dobrobit poduzetništva i privatnog ulaganja. To ne mora značiti uvijek direktno državno ulaganje, privatni sektor je više nego sposoban uložiti u infrastrukturalne projekte, samo ako mu se to omogući. A ne omogućuje mu se kad veliki državni sektor jednostavno izgurava investicije privatnog sektora.
Ali bitno da Sanader “zna” kako i zašto je važno smanjiti proračunski deficit sada i za to se daje 1,1 milijarda kuna. Deficit je sada 2.8% a Ivo i Ivan ga žele na 2.6%. Nisam siguran koliko je to politički sada bitno, ali smatram da ekonomski baš i nije. Deficit nije problem gosp. premjeru, potrošnja države jest. Razumno upravljanje deficitom i njegovo korištenje za ulaganje i restrukturiranje, ne socijalu može pomoći i poboljšati ekonomiju. A upravo su ulaganja u infrastrukturu, kako fizičku tako i institucionalnu poželjni sada. No, ne onako kako Jurčić najavljuje što samo znaći ogromno povećanje države. I prije sam kritizirao SDPov plan povećanja potrošnje na mirovine od 1.6 milijardi već u prvoj godini, tako svatko može kao “riješiti” problem mirovinskog sustava. Veći deficit, od 6-7% za socijalu je nepoželjan, bilo iz HDZa ili SDPa. Ali sada, kad se imaju čak neplanirani veći prihodi, dobra je mogućnost za bolnije i nužnije reforme i ulaganja, reforme zdravstva, mirovinskog sustava pa čak i nužna ulaganja u oružane snage. Korištenje strateškog deficita, koji će biti usmjeren na dugoročne investicije i strukturalne reforme Hrvatskog gospodarstva, one bolne koji političari ne vole i kukavice su kad se treba sa njima uloviti u koštac, ali će biti i obziran na povećanje duga države, nije problematično i može pokrenuti zemlju na bolje. Upravo je sporost strukturalnih reformi ono što negativno utječe na ekonomski rast. Državni sektor još uvijek čini 40% BDPa ove zemlje, što je oko 10% veće nego Rumunjska. Zaustavljanje rasta deficita je manji problem i lakše od zaustavljanja rasta države i njene potrošnje na socijalu, na kojem putu se nalazimo sada. Deficit od 6-7% neće pokrenuti Hrvatsku, ali nulti deficit u ovoj zemlji isto neće i u biti je lažna ekonomija.
Cronomy.org 