Mitovi Sindikata

autora/ice cronomy

    Nisam jedan od onih koji vole komentirati na dnevno političke teme o svemu i svačemu, pa bilo to i u gospodarstvu i povezanom politikom na što se koncentriram. Ali nekad je stvarno malo teže držati jezik za zubima kad pročitate neke nebuloze i baš gluposti. Neke od njih, kao i obično, dolaze od politički-odgovornih-nitkome sindikata, konkretnije SSSHa, koji nikako da nešto konstruktivno prokomentiraju i predlože, pa čak i kad je voda na njihov mlin. Nikad mi nije bilo jasno, a nikada ni neće, čemu destruktivno ponašanje takvih grupa. Valjda ako znaš, možeš si pripisati neki uspijeh, konstruktivno se zalagati za nešto i ponuditi, onda se ne moraš povlačiti na populizam i destruktivno ponašanje. A ako ne znaš, očito moraš kako bi se tvoj glas ipak čuo.

    Nisu baš zapaženo i prokomentirano prošli komentari prošli tjedan bez osnova, kontra Svjetske Banke i koje čega još, od strane SSSH. SSSH ima nešto silno protiv Svjetske Banke (SB nadalje), tvrdeći da ona sa svojom ekonomskom politikom i doktrinom sije loše socijalne posljedice za građane i umirovljenike Hrvatske. Itd, itd… Sve na rangu populističkih parola i neargumentiranih provokacija građana, na emocionalnom levelu.

    Takva žustra reakcija SSSH-a je bila “prvocirana” izjavom voditelja SB u Hrvatskoj, Andras Horvai, da će zbog dodatne potrošnje na umirovljenike svaki radnik izgubiti 10,000 KN, što je načelno točno. Ne znam da li je brojka točna, jer nisam radio na njenom izračunu, (može biti više ili manje) ali svakako da sadašnji umirovljenici dobivaju svoju mirovinu iz plaća današnjih radnika. Taj sistem ne treba posebno naglašavati ili objašnjavati, pogotovo ne radnicima. SSSH je na to odgovorio da mirovinska reforma koju zagovara SB “gura radnike u siromaštvo i bijedu.” A uzimanje današnjim radnicima da bi se dalo još više današnjim umirovljenicima ne gura radnike u bijedu? Radnici i njihove obitelji su tu nekako na dobitku? Uopće ne razumijem, kao ni većina mislim, argument sindikata, koji bi navodno (u teoriji) trebali biti za radnike i njihov boljitak (ne za radna mjesta, postoji razlika). Za koga se oni tu zalažu nije ni njima izgleda jasno….umirovljenike ili radnike?

    Potom dalje, kako SB neće biti odgovorna za posljedice svoje politike, već to “galantno” prepušta Vladi. Pitanje se postavlja, da li je ekonomska politika Hrvatske izbor SB ili Vlade? Tko tu stvarno ima izbor? Da li građani Hrvatske glasovima za stranke i Vladu biraju i kakvu ekonomsku realnost i politiku žele ili biraju SB? Možda sam krivo upoznat, ali Svjetska Banka nije politička stranka u Hrvatskoj. U svakom slučaju, nije ni SSSH stranka niti dobivaju povjerenje glasača. Ako je Hrvatska vlast odgovorna građanima, kome sindikati polažu račun? Kad već upiru prste u druge koji “nisu” odgovorni i misle da ih nije briga, volio bih znati kome su sindikati odgovorni. Gdje leži njihova politička odgovornost? Sigurno ne poreznim obveznicima, s čijim se novcem vole razbacivati.

      Postavljaju nekakav sarkastičan upit SB-i da kaže koliko kredita SB otpada na 19.740 eura (??) koliko svaki radnik (ne građanin) duguje. Prvo taj broj je potpuno krivi; hrvatski radnik je zadužen 70.272 kune (ukupno 103.3 milijarde duga) što bi značilo da je svaki zaposleni (njih 1,47 milijun u zemlji) dužan €9700. Od kude se brojka 1 stvorila ne znam, ali pošto nije bilo ispravka netočnog navoda, vrlo lako da je namjerno postavljena tamo. Bitno da se navede bobmastična brojka. Ni novinarima ne ide na čast da nisu provjerili brojku, već samo objavljivali jedan za drugima isti podatak, bez legitimnog izvora. Na koji vremenski rok to dugujemo, nimalo beznačajno pitanje, ostavljeno je “galantno” nama da otkrijemo. Odgovor koliko je SB nama posudila je lako pronaći na stranicama SB. Od kad je SB počela djelovati u Hrvatskoj 1993, Banka je odobrila 37 projekata, vrijednosti $2.26 milijarde dolara. Trenutno dugujemo $1.035 milijardi; podjeljeno na 1.47 milijun zaposlenih u Hrvatskoj spada da svaki zaposleni je dužan $704 Svjetskoj Banci, što je oko €510. To je samo 5.25% od €9700 po radniku, a koliko je od €19.700?? Bojim se da ako ostavimo SSSH da izračuna dobili bi 15.25%.

    Uistinu, kao što Ante Čičin-Šajin kaže “teško se oteti dojmu da glavnina sindikalnih vođa u Hrvatskoj ponaša faktički destruktivno jer i nadalje nastupa s tradicionalnim pozicija “klasne borbe za radnička prava” tj. što veće i razne beneficije u biti samo zaposlenih radnika, dok se o nezaposlenima ne brinu.” Kako znamo iz zadnjeg Izvješća o Konkurentnosti 2006, Hrvatska ima problem sa slabim stvaranjem novih poslova, i.e. radnih mjesta. Dio krivice sigurno da spada i na sindikate, koji se još uvijek bave populističkim temama, umjesto konstruktivnim dialogom i radom prema dobroj politici zapošljavanja. Da ih nije briga za to, kao ni za razvoj Hrvatske, potvrđuje “šećer na kraju” izjava da “u sklopu 120 milijardi kuna proračunskog novca, ispravljanje nepravde prema umirovljenicima mora imati prioritet.” Bit će da rast, razvoj i stvaranje novih poslova za dobrobit nezaposlenih nije prioritet.

Uistinu, volio bih znati koliko su novih radnih mjesta stvorili sindikati?

Oglasi

4 komentara to “Mitovi Sindikata”

  1. problem sindikata je što imaju totalno pogrešno shvaćenu ulogu, oni misle da im je funkcija zaštititi apsolutno svako radno mjesto, po cijeni krvi ako je potrebno – dok im je stvarna funkcija zadržati radna mjesta onima koji rade i osigurati da tvrtka posluje kako god može

    po meni, dobar poslodavac i sindikat unutar njegove tvrtke moraju dijeliti iste ciljeve (to naravno nije uvijek moguće, ali tako bi to moralo biti)

  2. Na brzinu promljišnjen odgovor bi bio da se slažem, ali kad malo bolje razmisliš pretpostavka da je sinidkat uopće potreban za poslovanje firmi je kriva.
    To je moža bilo tako 60 godina unazad, ali danas su samo velika otežavajuća okolnost. Za zadržavanje radnih mjesta nisu potrebni sindikati.

    P.S. Ne znam što se događa sa fontom na desnoj strani bloga, na početnoj stranici. Nikako ne mogu to popraviti, a kad klikneš na bilo koji post problem nestane i veličina je normalna i proporcionalna. Support je off do ponedjeljka pa će tako izgledati do onda. Crappy MSFT !!! Sorry!

  3. Heh, idealno bi bilo kad bi radnici bili dioničari u vlastitoj firmi čime bi se postiglo puno bolje poravnavanje interesa radnika i menadžmenta.
    Elem, kako su to još uvijek puste sanje, mislim da će konflikt između sindikata i poslodavaca i dalje postojati. Jer, let’s face it, u sindikatima su “najglasniji” oni kojima su radna mjesta najviše ugrožena.

  4. Za komentiranje istupa i poteza sindikalaca treba imati živaca, ja ih trenutno nemam. Samo ću dodatno nabaciti na njihov kup sramote natezanje oko minimalnih plaća. I u toj situaciji ih Sanader uspijeva oprati i ispasti jači sindikalac od ikoga u ovoj državi. Za kosu počupati!
    Onak’ čisto općenito, prečesto mi se čini da ti ljudi koji se pojavljuju u javnosti u ime raznih sindikata uopće nisu u stanju povezati osnovne konce ekonomskih odnosa u društvu i tragično je da sliku sindikata stvara par populističkih klaunova. Ako stvari postavimo kao što oni pokušavaju, a to je da su radnici na jednoj strani a svi, apsolutno svi ostali na drugoj strani, i ako uzmemo da su radnicima takve spodobe uzdanice, e onda su radnici naj…. do kraja.

%d bloggers like this: