Nadam se da ste se otrijeznili od silnog slavlja nakon što je Al “Chicken Little na steroidima” Gore podjelio Nobelovu za mir sa IPCC. Još jednom je Nobelova za Mir otišla u “čudnovate” ruke. (Yasser Arafat?? Anyone??) Mnogi kao i ja se pitaju kakve veze FatBoy ima sa mirom ili na koji je to točno način pridonio, tj. borio se za svjetski mir? Njegova knjiga i dokumentarac su prazna priča, pune pogrešnih činjenica koje su svjesno iskrivljenje istine. U prilog tome ide i da je samo dan prije dodjele nagrade britanski sud presudio da je Oskarom nagrađen film pun netočnih činjenica i izjava o kojima se mora informirati učenike/ce. No ni to nije obeshrabrilo dodjelu nagrade Alu. Navodno je jedna od suparnica za ovogodišnju nagradu bila žena koja je tokom WW2 pomogla tisućama civila u bjegu od nacista. Dobro je da Nobelov komitet za mir ima prioritete na mjestu. Valjda ni budistički svećenici u Burmi nisu zaslužili Nobelovu za stavljanje svog života pred najveći rizik u borbi protiv diktatora. Dito za ono malo opozicije Mugabeu u Zimbabweu. Unatoč tom prestižu, ja još nisam uvjeren da će nebo pasti već da je jedna istina preuveličana i preoblikovana radi dramatičnog efekta (nije Oscar đaba) i osobne grandioznosti. (Ako niste znali, Al Gore je jedan od “kreatora” interneta.) No, još jedna Nobelova je na redu, šećer na kraju….
Da, znam da Alfred Nobel nije tražio kategoriju za ekonomiju u svojoj oporuci, već da je nagrada “u spomen Nobela” uvedena 1968 sa prvom nagradom ’69. No to ne mjenja činjenicu da se za ekonomiju dobiva ista medalja, isti novac, isti prestiž. Tko bi mogao dobiti u Ponedjeljak? Za razliku od literature i mira, ostale discipline su hardcore znanstvene i baziraju se značajnim otkrićima, dokazima i utjecaju. Za ekonomiju, kao društvenu znanost, uglavnom još i vrijedi pravilo da doprinos znanosti mora biti točan i istinit dugoročno, zato se i nagrade uglavnom daju za radove napisane desetke godina unazad. Neka promatranja su bila točna samo par godina, a onda pala u vodu i zaborav zauvijek. Za medicinu primjerice onaj tko pronađe lijek za AIDS može dobiti nagradu već za 2 godine recimo. U ekonomiji to ne ide tako brzo. Predvidjeti nobelovca iz ekonomije je teško i često su svi 
ekonomisti sa doktoratima u krivu i zatečeni nagradom. Potom, ima toliko osoba za koje ekonomisti smatraju da su pridonjeli određenom polju na značajan način, da pogađanja mogu ići danima, dok u isto vrijeme ima mnogo onih koji smatraju da to baš i nije neki doprinos … još. Kako su subjektivne mjere nedovoljne, ekonomisti se služe objektivnim promatranjima: citati. Ne koliko su izjave citirane, već radovi. Koliko je koji ekonomist citiran kroz druge radove ili koliko su neki radovi određenog ekonomista citirani. U jednom starom rangu citata, iz 1990., prvih pet je danas Nobelovaca. Po najsvježem rangiranju, iz Rujna 2007., Robert J. Barro je prvi po citatima. Kad bi morao staviti svoj novac na nekoga stavio bi na njega, ali ne samo jer je prvi po citatima. Vjerojatno bi dobio nagradu za rad u području ekonomskog rasta i/ili makroekonomije. Barro će je ako ne sad, jednom drugom prilikom sigurno dobiti.
Gosp. Stiglitz se nalazi na 4. mjestu, ali on je već dobio Nobelovu. Ben Bernanke, sadašnji predsjednik FEDa i nasljednik Greenspana, je na 10. mjestu. Njegovi radovi i objašnjenja o Velikoj Depresiji su svjetska klasa. No, nigdje nisam čuo da se on spominje kao mogući dobitnik iako ne bi bilo iznenađujuće. Možda jer je glavni centralni bankar, a ne više akademik. Neki dan je Bernanke pohvalio John Taylor-a za svoj rad u monetarnoj politici i ideji da volatilnost u inflaciji i ekonomskoj aktivnosti može biti smanjena s vremenom. John Taylor je najpoznatiji po Taylor Rule, pravilo kako centralne banke trebaju određivati kamatnu stopu. Federal Reserve Bank of Dallas je održao čitavu konferenciju njemu u čast ovaj vikend, na kojoj je i Bernanke govorio. Možda to ukazuje da bi upravo Taylor mogao dobiti Nobela u Ponedjeljak.
Andrei Schleifer sa Harvarda je drugi u rangu, ali kako Greg Maknkiw (koji je 6.) kaže on će još morati ćekati, “tek je u 40ima.” Martin Feldstein i Eugen “Random Walk” Fama su daleko ispod na 62. i 65. mjestu. No, upravo su za Famu velika očekivanja da će dobiti ove godine jednostavno jer još uvijek nije a trebao bi. To bi bilo veliko pojačanje za terojiu da je kretanje cijena dionica nepredvidljivo, kreću se jednim random walk. Fama je to dokazao svojom disertacijom. Prošle godine, Tyler Cowen pisac MarginalRevolution bloga je predviđao Famu kao povjednika. Ove godine je isto tako, zajedno sa Kenneth French. (Za novopečene hrvate-dioničare obavezna knjiga za pročitati je A Random Walk Down Wall Street. Ne znam da li je prevedena na hrvatski.) Na 52. mjestu se nalazi Paul Romer, koji bi vjerojatno dobio nagradu za svoj rad na endogenoj tehnološkoj promjeni i teoriji rasta. Ako je ne dobije sada, sigurno hoće u budućnosti. Visoko stoji u popularnom klađenju na pobjednika. Treći je sa šansama 6/1, a i često je spominjan.
Jedan od mogućih dobitnika je Paul Krugman, mnogo poznatiji javnosti po Bush-bashing pisanju u NYT nego po radu u ekonomiji. (Njegov blog) No on bi vjerojatno dobio za rad u međunarodnoj ekonomiji. Njegova knjiga za međunarodnu ekonomiju se smatra najboljom na kako bi mi rekli diplomskom levelu.
Još jedan način za predviđanje pobjednika jest onaj Thomson Scientific po njihovo bazi podataka. Njihova predviđanja za ovu godinu sa Helpman i Grossman za međunardonu trgovinu i ekon. rast. Oni su prvo rangirani i u klađenju. Obojca imaju 5/1 šanse pobjediti. Francuz Jean Tirol je spomenut od nekih ekonomista blogera kao vrijedni dobitnik. Thompson predviđa da će pobjediti za njegov rad u industrijskoj organizaciji. Thomson je bio uspješan u predviđanju u prošlosti, no ne svaki put.
Primjetite da su gotovo svi Amerikanci, a nije isključeno da i neki drugi osvoje nagradu. Kad sam čuo da je nagrada za mir otišla onako populistički Goru, pomislio sam da bi možda moglo to zadesiti i ekonomiju. Tu je najveći favorit vjerojatno Jeffery Sachs sa svojim kvazi centralnim planiranjem i bacanjem novca kroz vanjsku pomoć kako bi riješio extremno siromaštvo u svijetu. Problem je da je sve to probano prije i naravno nije uspijelo, pa nema nikakvog razloga da sada uspije. Sachs je vrlo dobar ekonomist, no njegove ideje o riješenju siromaštva u svijetu su promašene i nedokazane. Upravo suprotno je dokazano pa Sachs ne bi trebao dobiti nagradu za izvrstan rad, dokaze ili dugoročnu istinu. Nigdje nisam čuo i mogućnost da on dobije, previše je imena ispred njega.
Cronomy.org 