Tko je mogao zamisliti da će jedan zabavno-informativni članak Denisa Kuljiša u Nedjeljnom Jutarnjem o novom Bombardierovom zrakoplovu Q400 u floti državne avio kompanije rezultirati …. povikom i pokudom o neadekvatnosti i ostarijelosti aerodromske zgrade Pleso, između ostalih. Kuljiševo riješenje: Pleso treba što prije privatizirati. I to nije riješenje samo za Pleso, već i ostale aerodrome, morske luke i autobusne kolodvore.
Krivca za “skandal” možemo svijećom tražiti. Croatia će reći da gradu aerodrom nije prioritet, da otežava privatne investicije ili nešto treće. To možda i je točno. Bandić planira još jedan stadion, uz novi Maksimir. Grad će uperiti prste u Ministarstvo prometa i Vladu. Država je vlasnik pa neka ona napravi prvi korak, započne izgradnju nove zgrade, itd. u krug…. Brigo moja pređi na drugoga. Zato najbolji dio Kuljiševog osvrta je zaključna rečenica.
Neprevladivi socijalizam i neiskorjenjiva korupcija u djelatnostima gdje nema nikakve konkurencije, to je najveća bolest hrvatskog društva.
Amen. Čitalj dalje.
Pleso treba što prije privatizirati
Zagrebačka zračna luka propada: državna poduzeća pretvorila su je u zadnju rupu civilne avijacije
Zapravo nismo trebali letjeti u Beč u potrazi za skandalima – na jedan skandal koji, čini se, nikoga ne uznemirava naišli smo već na zagrebačkom aerodromu. Ondje je sve zamandaljeno, zgrada se renovira. Cijelu zimu ta je najmanja i najotužnija zračna luka u regiji zjapila pusta, da bi sad, kad počinje turistička sezona – a Zagreb je glavni hrvatski “hub”, čvorište zaračnog prometa – počeli građevinski radovi. Ne bih ništa rekao da se gradi nešto novo i velebno – ali ne, samo se krpa i majstoriše, bez pravog plana i vizije. Dotle je aerodorom Dubrovnik, koji je Zagreb prestigao po prometu, pretvoren u krasnu, modernu zračnu luku.
Zajedničkim snagama hrvatsko ministarstvo prometa, Croatia i Zračna luka Zagreb, te mediokretiteti koji sjede u foteljama te tri državne ustanove uspjeli su otjerati svu komercijalnu konkurenciju, zaustaviti napredak i Zagreb pretvoriti u zadnju rupu civilne avijacije – za isto vrijeme dok je aerodrom u Bratislavi, koji je prije petnaest godina bio socijalistički ćumez poput ondašnjeg skopskog, sad izrastao u veliko, europsko letjelište. Iz Bratislave i Prištine leti se direktno u New York. Croati je prirepak Lufthanse, a zagrebački aerodrom će u sljedećih godinu-dvije potpuno izgubiti priliku za razvoj kad se negdje u okolici otvori prva zračna luka jeftinih, masovnih avoioprijevoznika.
Jedina je šansa za zagrebačku zračnu luku da se odmah privatizira – a to bi trebalo učiniti i s ostalim aerodromima, te s morskim lukama i autobusnim kolodvorima.
Na aerodromu, pista, instalacije i kontrola letenja moraju, naravno, ostati u državnom vlasništvu i pod javnom kontrolom, ali zašto bi glupa zgrada u kojoj se obavlja prilično jednostavna uslužna djelatnost, poput špedicije, ali sa samohodnim teretom, morala biti u javnom vlasništvu? Neprevladivi socijalizam i neiskorjenjiva korupcija u djelatnostima gdje nema nikakve konkurencije, to je najveća bolest hrvatskog društva.
Sasvim je ispravno pitanje koje nitko ne pita u hrvatskoj politici, jer ide suprotno njihovim interesima, i javnosti, zašto država treba biti vlasnik aerodroma? Preciznije, kao što i Kuljiš pita, aerodromske zgrade i aerodromskih usluga? To se odnosi na središnju državu i županijske i lokalne vlasti. Ok, pista može biti državna, pogotovo kad je dio i vojnog aerodroma (Zg i Pu). Kontrola leta je državna usluga sa razlogom. Ali održavanje piste i pristaništa može biti izdano kroz konkuretni natječaj u privatne ruke kroz outsourcing. Outsourcing, ako se sjećate, jedan je od jednostavnih, početnih načina privatizacije osnovnih svakodnevnih usluga – uvodi se konkurencija, ljudi je razumiju, te ekonomsku aktivnost stavlja u privatne ruke i van državnih “mediokretiteta.” I drugi aerodromi mogu pratiti istim korakom. Korak dalje bi bila potpuna privatizacija zgrade i svih aerodromskih usluga. Zar neke zemlje mogu imati privatno osiguranje i screening letača, a Hrvatskoj je nezamislivo da privatna kompanija ukrcava i iskrcava teret, pa i samohodni?
Nije mi potpuno jasno da li Kuljiš želi privatizaciju zbog nove zgrade ili zbog dizanja konkuretnosti Plesa. Nisam siguran da bi izgradnja nove “velebne” zgrade bila poželjna/isplativa. Takve nove, ahitektski moderne i inovativne, te osebujno ukrašene zgrade lijepo izgledaju u glosy promotivnim brošurama i izbornim plakatima. Ali van toga, nisu ništa više funkcionalne od rudimentarnih, “običnih” aerodrosmkih zgrada. Takvi aerodromi su nepotrebno skuplji, a netko mora platiti.
Što se dogodi je da aerodromska uprava u dogovoru sa državnim vlasnikom (grad ili Vlada) podigne pristanišne naplate avio kompanijama kako bi isplatile troškove izgradnje nove zgrade. Kompanije pak onda podignu cijenu karata običnim putnicima u te destinacije kako bi kompenzirale više aerodromske pristojbe. Trošak izgradnje “novih velebnih” zračnih luka je tako prevaljen na krajnjeg korisnika koji i nema baš velikih koristi od dekorativne, inovativne arhitekture tranzitne zgrade. Takvih slučajeva ima po svijetu. Veliki gradovi poput Pariza i Toronta su izgradili “krasne moderne” zgrade sa mnoštvo umjetnosti po zidovima i hi-tech opremom i prosljedili trošak na avio kompanije, tj. oni na letače. Amsterdamski se držao šturog, sivog, rudimentalnog dizajna i ostao važno čvorište sa mnoštvom jeftinih prijevoznika. Uz veći trošak za putnike dolazi i smanjenje konkurentnosti aerodroma. Manje kompanija je zainteresirano za tu destinaciju ako postoji jeftinije pristanište u regiji, svakako je manje jeftinih prijevoznika koji traže niske pristojbe zainteresirano ili se pak jednostavno smanji broj letova postojećih kompanija.
Prilikom korištenja poreznog novca za izgradnju aerodroma u pojedinim gradovima, treba imati na umu tko sve plaća, a tko sve beneficira od nove zgrade zračne luke Pleso. Besmisleno je i krivo da porezni obveznici Osijeka ili Rijeke primjerice plaćaju izgradnju novog aerodroma u Zagrebu. No to je slučaj svaki put kada Vlada odluči “pripomoći” izgradnji novog stadiona ovdje, sportske dvorane ondje. Većina poreznih obveznika Zagreba koji bi plaćali izgradnju nove zgrade imaju veće troškove od koristi novog “velebnog” aerodroma. Većina građana još uvijek ne leti dovoljno često da bi imala direktne koristi. Njima novi aerodrom nije prioritet. Indirektne koristi su upitne veličine. Uvijek se nađu konzultantske kuće koje će preuveličati vrijednost benefita, kako stadiona, tako i grandioznih aerodroma. I uvijek se nađe političara koji će to iskoristiti.
Zagreb je, čini mi se, u nezavidnoj i konfuznoj poziciji. Premali je grad da bi imao više od jednog većeg aerodroma koji bi se natjecali za promet, a prevelik je da bi bio bez ijednog. Konkurencije gotovo i nema u Hrvatskoj. Bliži gradovi Karlovac, Sisak, Varaždin su relativno mali da služe kao čvorišta iako možda imaju poziciju.
Osijek, Pula, Rijeka, Zadar su predaleko i služe drugačije tržište. (Ne znam koje tržište uopće služi riječki). Budimpešta i Beograd ostaju kao jedina konkurentska čvorišta. Ako Zagreb želi i misli da treba biti veći tranzitni centar za zračni promet jugoistočne europe, ako želi biti u tom biznisu, ako želi privući više prijevoznika i pogotovo jeftinih (pa Croatia nek se natječe), ako želi da se i iz Zagreba leti u NY, onda privatni vlasnik sa jasnim ciljem, interesom, minimalizacijom troškova i fleksibilnim nepolitičkim procesom donošenja odluka je dobar izbor za Pleso.
Cronomy.org 