Ekonomija i Hrvatska
BANKA – Komentari Why Nations Fail VoxEU … Europe’s leading economists Greg Mankiw“Ulovio” sam HRT kako koristi moj graf, pa je red da se i zahvalim. Nažalost taj graf je stari, iz Travnja 2008. pa evo kako bi danas izgledao ažuriran sa najsvježim podacima DZSa. Uz to ažurirao sam i prikaz Misery Indexa – nezaposlenost + inflacija. Bolja mjera bi uključivala i kamatnu stopu što bi zasigurno ukazalo na stanje gore stanje situacije nego što ova dva grafa pokazuju. Mjera za 2010. je samo procjena naravno.
Rebalans proračuna je tuga i čemer. Vlada je uglavnom najveći krivac za ovakav ‘nikakav’ rebalans jer je kao ‘legitimno’ izabrana vlast izgubila kontrolu nad javnim financijama, političku volju i kapacitet za jedini pravi rebalans na rashodovnoj strani. Iako je glavni upravitelj javnih financija za sve socioekonomske grupe, ona je tu zadaću odlučila djeliti sa raznim “socijalnim partnerima.” Rezultat zastoja u kojem se sada našla je jasan, ali i poguban.
Ali nije to ni zabrinjavajuće ni tužno, već samo proizvod takvog koalicijsko-sindikalno-interesnog upravljanja proračunom gdje su određene interesne grupe, ne baš najslabije, sa strateškom retorikom prenapuhale socijalnu komponentu svakog mogućeg reza, reforme, racionalizacije i sličnog pokušaja unaprijeđenja fiskalne situacije. Njihov cilj je bio samo zaštiti vlastite interese. Bojazni Vlade o rezovima kao “poljubcu smrti” su neopravdani. Da li itko od političara zna da ta konvencionalna hipoteza, kako drastični rezovi su “poljubac smrti” i vode u izborni porez uopće nije istinita, tj. za nju nema dokaza?
Ono što je zabrinjavajuće pa i jadno (da se ne ustručavam) je da likovi poput Ribića i sličnih sa njihovim blesavim, trećerazrednim argumentima i idejama dobivaju više pažnje i konkretne misli od jednog Rohatinskog.
Uistinu, da li će ova Vlada i općenito hrvatska politika uključujući i oporbu, ozbiljnije i sa strahom uzimati ideje Ribića, Matijaševića itd., ili Rohatinskog? Šta je bolje za zemlju?
Vizualizacija državnog proračuna je hvale vrijedan projekt Marka i ostalih.
Već sam pohvalio komentarom na blogu, ali svi koji su pokrenuli i ostvarili ovaj projekt – sigurno će se održavati i ažurirati – zaslužuju pohvalu i naravno interes javnosti. Za nju je i napravljeno. Kao netko sa područjem akademskog rada u fiskalnoj politici, javnim financijama i tomu povezanim, znam da je transparentnost javnih financija u Hrvatskoj slaba. To ne uključuje samo dostupnost “dubokih” brojki, već i način vođenja, tj. trošenja poreznog novca.
Transparentnost javnih financija u zemlji se može povećati na dva načina: ili se političari moraju odlučiti da omoguće veću dostupnost podataka i informacija o potrošnji i troškovima ili se birači odluče politički angažirati i vrše pritisak na vladajuće koji donose odluke oko poreznog novca. Ovaj drugi je zahtjevan i nezahvalan posao. Pretpostavka je da će se više ljudi politički više angažirati ako im je dostupnost informacija, kao npr. o proračunu, veća i lakša. A naravno to i košta, pa donirajte Vjetrenjači jer je korak u boljem smjeru.
(BTW, ja sam ravnih sedam dana bez interneta.)
Godišnji se proteže. Imao sam priliku pročitati neke zanimljive stvari, poprilično van uobičajenog štiva. Ovo je dio iz (kontroverzne) biografije Josipa Kopiniča, koju je napisao Vjenceslav Cenčić 1983. Između ostalih “aktivnosti” Kopinič je bio i generalni direktor Uljanika nekih 12 godina počevši sa 1951. Ostao sam zatečen koliko donji, stari opis daleke povijesti svježe opisuje današnji svijet biznisa ovdje, koliko ima dodirnih točaka sa problemima danas. Da ne znamo vremensko razdoblje teško bi bilo prepoznati što je to drugačije danas. Pitam se da li je “svijet biznisa” i poslovna klima danas nešto bolja na ovim prostorima od ondašnjih nebuloznih situacija. Jedni nekorisni birokratski propisi su zamjenili druge, ali i da su ovi danas bolji (što možda marginalno i jesu) mentalitet, strahovi vođeni predrasudama i ideološko donošenje zaključaka nisu nestali.
BTW, bageri su viđeni na Marleri (Ližnjan). Izgleda da izgradnja golfa kreće na jesen – nakon 13 godina papirologije.
Citat
To sam dobro zapamtio, pa sam se trudio da `Uljaniku’ dam takav pravac razvoja, da postane veliki sistem.” Uljanik ipak to nije postao. Zašto, Kopinič i za to ima objašnjenje:
Zanimljivo je da za radove u akademskom ‘svijetu’ postoje jasni deadlines kojih bi se svi trebali držati, a naravno par dana više ne stvara nikakav štetu ili trošak za nikoga, dok pak u prometnom svijetu, gdje par sati može upropastiti puno toga, sasvim je uredu da je avion u zakašnjenu i osam sati. Tako se ja nalazim na aerodromu, ubijajuću par dugih sati do ukrcavanja.
Još da i nije neko gluho doba, bilo bi dobro vrijeme za nadoknaditi blogiranje.
Uzbuna
Zvonimir Despot ima vrlo dobar članak u Večernjem. Uistinu, treba nam Oluja u ekonomskoj politici, fisklanoj politici. Monetarna, sa Rohatinskim na čelu ne može biti bolja, a da ne krene sa politikom deprecijacije kune, što stvara veliki upitnik kako i da li bi bila “bolja.” Mnogi koji vide nekakve spasonosne brojke povećanog izvozu konstantno ignoriraju negativnu stranu pada kune. Nema kontroliranih deprecijacija za zemlje poput Hrvatske te valutno-kreditna ograničenja su značajna kočnica za, istina, tadicionalni lijek zemalja za izvući se iz ovakve recesije.
HNB jest u pravu da odbija zahtjeve pojedinih ekonomista za devalvacijom, ali Kulić nije ekonomist. Općenito, mislim da ekonomista koji traže devalvaciju ima vrlo malo jer dobro razumiju kompleksnost problema i ne vode se linearnim jednadžbama.
Na koje i kakve intervencije HNBa Despot misli ne znam. Dakle, malo šta Rohatinski može i treba napraviti, osim možda vršiti pritisak na Vladu. No, i to je klizav teren, jer monetarna i fiskalna vlast se ne bi trebale sukobiti. Znamo da Šuker ne trpi kritiku, posebno ne od pametnijih i sposobnijih od sebe. Na kraju je ipak na Vladi i premjerki Kosor da provede zamišljene reforme i (nepopularne) rezove. Rohatinski dakle tu može i mora podržati iz reforme, iskoristiti svoju popularnost i znanje da objasni kako i zašto su određene promjene potrebne i korisne.
Cronomy.org 