Zanimljivo je da za radove u akademskom ‘svijetu’ postoje jasni deadlines kojih bi se svi trebali držati, a naravno par dana više ne stvara nikakav štetu ili trošak za nikoga, dok pak u prometnom svijetu, gdje par sati može upropastiti puno toga, sasvim je uredu da je avion u zakašnjenu i osam sati. Tako se ja nalazim na aerodromu, ubijajuću par dugih sati do ukrcavanja.
Još da i nije neko gluho doba, bilo bi dobro vrijeme za nadoknaditi blogiranje.
Uzbuna
Zvonimir Despot ima vrlo dobar članak u Večernjem. Uistinu, treba nam Oluja u ekonomskoj politici, fisklanoj politici. Monetarna, sa Rohatinskim na čelu ne može biti bolja, a da ne krene sa politikom deprecijacije kune, što stvara veliki upitnik kako i da li bi bila “bolja.” Mnogi koji vide nekakve spasonosne brojke povećanog izvozu konstantno ignoriraju negativnu stranu pada kune. Nema kontroliranih deprecijacija za zemlje poput Hrvatske te valutno-kreditna ograničenja su značajna kočnica za, istina, tadicionalni lijek zemalja za izvući se iz ovakve recesije.
HNB jest u pravu da odbija zahtjeve pojedinih ekonomista za devalvacijom, ali Kulić nije ekonomist. Općenito, mislim da ekonomista koji traže devalvaciju ima vrlo malo jer dobro razumiju kompleksnost problema i ne vode se linearnim jednadžbama.
Na koje i kakve intervencije HNBa Despot misli ne znam. Dakle, malo šta Rohatinski može i treba napraviti, osim možda vršiti pritisak na Vladu. No, i to je klizav teren, jer monetarna i fiskalna vlast se ne bi trebale sukobiti. Znamo da Šuker ne trpi kritiku, posebno ne od pametnijih i sposobnijih od sebe. Na kraju je ipak na Vladi i premjerki Kosor da provede zamišljene reforme i (nepopularne) rezove. Rohatinski dakle tu može i mora podržati iz reforme, iskoristiti svoju popularnost i znanje da objasni kako i zašto su određene promjene potrebne i korisne.