«   |   »

Zašto, o zašto, ne možemo imati bolju ekonomsku diskusiju?

autora/ice cronomy

Daron Acemoglu je sigurno jedan od mojih omljenih ekonomista. Dobar uvod u fokus njegovog rada prezentiran je ovdje. Možda par isječenih citata, no međusobno povezanih će ilustrirati zašto.

“A deep and important contribution of the  discipline of economics is the insight that greed is neither  good nor bad in the abstract. When channeled into profit-maximizing, competitive, and innovative behavior under the auspices of sound laws and regulations, greed can act as  the engine of innovation and economic growth. But when  unchecked by the appropriate institutions and regulations, it will degenerate into rent-seeking, corruption, and crime.” …

“We agreed that the key factor in starting economic development is democracy.”

“We have done a lot of empirical work that shows a very  clear causal link between inclusive economic institutions— those that encourage participation by a broad cross section of  society, enforce property rights, prevent expropriation—and economic growth, Acemoglu asserts. …

We can  build states with infrastructure and law and order in which  people are confident and comfortable going into business
and relying on public services, but there is no political will  to do that. You would not need armies to implement such  a scheme—just a functioning bureaucracy to lay down the  institutional foundations of markets. …

This (njegovo istraživanje) will partly involve an account of how policies and institutions directly affect whether a society can embark on modern economic growth. These policies and institutions will determine  the society’s reward structure and whether investments are  profitable; its contract enforcement, law and order, and infrastructure; its market formation and whether more efficient  entities can replace those that are less efficient; and its openness to new technologies that may infringe on politically connected incumbents.”

Svi ovi citati imaju jako puno smisla ako razmišljate o trenutnoj situaciji u Hrvatskoj, što je do nje dovelo i perspektivi za budućnost. Nažalost, puno govore i o trenutnom stanju hrvatske ekonomske misli i vrijednosti debata koje se trenutno vode. Dovoljno je usporediti, primjerice, zahtjeve i diskusije određenih grupacija ekonomista o ekonomskoj politici iz zadnjeg posta sa ovim gornjim uvidima o izvorima ekonomskog rasta. Uočljivo je koliko površno i neoriginalno pristupaju problemima izlaska iz recesije, novih investicija, ekonomskog rasta, i ostalih povezanih problema. Ovo bi trebao poslužiti kao jedan mali uvod za post o tematici političke ekonomije i ekonomskih problema koji obuzimaju Hrvatsku te kako ih nadvladati.

Posted on 24. prosinca 2010 at 07:42 in Ekonomska Politika   |  RSS kanal

Oznake:

5 komentara to “Zašto, o zašto, ne možemo imati bolju ekonomsku diskusiju?”

    
  1. Anonimno
    24. prosinca 2010 u 17:59

    Acemoglu je sjajan i to najvise zato sto je baveci se ekonomskom teorijom dosao do ruba onog sto se na ovom blogu smatra nizim oblikom razmisljanja: filozofije politike i etike. Za filozofiju politike, primjer su ovdje navedeni citati o demokraciji i relaciji prema trzistu, a za etiku ovaj citat o pohlepi kao necem neutralnom sto nije unaprijed ni dobro ni lose. Naravno, o tome bi se sad moglo dugo razgovarati, na primjer je li greed neutralna kao i nuklearna znanost, koja je dobra u rukama moralne osobe a zlo u rukama zlocinca, ili je neutralna nekako drukcije; sta to znaci sound laws, jesu li to moralni zakoni itd. Ali, covjek je tu, na rubu politologije i etike. Naravno, to nema nikakve veze s Kulićem, on je ekonomist koji se predstavlja kao filozof i nastoji to dokazati tako sto lupeta gluposti. Televizija to nasiroko pusta a nitko im ne kaze da covjek mlati kojesta.
    E, zato je HNB trebao odgovoriti devalvacionistima a ne Lesaru, da se jednom otvoreno zakachi s onima koji proizvode budalastine a ne s onima koji ih sire.

  2. BD
    27. prosinca 2010 u 19:50

    Tecaj nije alfa i omega konkurentnosti drzave. Ja se iskreno nadam da je to manje svima jasno i da ne moras biti nobelovac i otkrivati toplu vodu. Zasto toliko nasi ekonomisti vole sve svesti na taj problem ne znam. Valjda zato sto je lakse pricati o tecaju nego o učinkovitost javne uprave, korupciji, poreznoj regulativi, poslovnoj etici, fleksibilnosti, radnoj snazi, sudstvu itd. Velika vecina investitora se nece ici boriti sa svim tim osim ako im se bas jako ne isplati.

  3. cronomy
    28. prosinca 2010 u 06:22

    U pravu si, lakse je mlatiti o tecaju i sve svesti na “problem je poceo 1994.” nego sagledati što je pošlo po zlu od onda i diskutirati kako riješiti te probleme koji su naveo. Diskusija, znaći, ne da su rješenja jednostavna i očita. “Rješenje” sa tečajem, ipak je.

  4. BD
    28. prosinca 2010 u 14:45

    Mene cudi kako neki ekonomisti a i obicni ljudi samo vide koristi a troskove ili posljedice zanemare samo tako. Deprecijacija ce pomoci par izvoznika a s druge strane imamo kolaps svega a najbolja stvar je kad kazu pa vidite to radi SAD ili vidite sto je napravio UK. Fantasticno jedna HR je u rangu s SAD i UK. Ili recimo sada ova prica s mirovinskim fondovima jesu li potrebni, treba li ih ukinuti kao sto je madarska napravila a s druge strane imamo mizeran odnos radnik umirovljenik i natalitet i u budcnosti mrtav paygo sustav i netko normalan bi pomislio pa u stvari ni nemamo nekog izbora nego povecati izdavanja u drugi stup i poticati stednju u trecem. Imamo izrazito kratkorocno gledanje na sve probleme i to je jedan od nasih vecih problema.

  5. BD
    28. prosinca 2010 u 15:07

    Btw trenutno se koliko ja znam u akademskoj zajednici prica o dva rjesenja. Prvo je ovo deprecijaciji a drugo je igranje Keynesa s novcima HNB-a. Ne znas koje je lude.

    
%d blogeri kao ovaj: