Ne, ekonomija se baš i ne oporavlja. Ja sa oporavljam od sezonskog napada sinusitisa. Studentski bunt se očekivano počeo raspadati, jedino ffzg pokušava iscenirati oporavak.
Moram i ja kao i digresije.info bloger prije više od mjesec dana pitati šta je sad pak ovo? Poanta performansa mi izmiče. Poruka bar koda mi je nejasna. Da li je to na nekom apstraktom levelu koji ja ne mogu dohvatiti ili čisto bedasto?
Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu održali su prosvjedni performans na Trgu bana Jelačića pod sloganom „Kupujmo hrvatske studente!“.
Studenti su na čelo nacrtali ‘bar kod’ čime su poručili još jednom da ‘znanje nije roba’, te su legli na trg i ‘prodavali’ se po cijeni 10.000kn
Osim što još jednom pokazivanja nesposobnosti agumentiranja, poruka je opet ista; znanje nije roba i ne žele ga izmjenjivati/trgovati za novac. Ok, to smo shvatili. Naravno, to podrazumjeva da osim što ga ne žele kupovati, ne žele ga ni prodavati. Dakle neće i ne žele prodavati poslodavcima (“za novac”) svoje znanje i specijalizirane vještine koje su stjecali i razradili tokom studija. Da li to znači rad bez plaće ili , vjerojatnije, bez premije iznad zakonskog minimalca? To valjda podrazumijeva i samozaposlenost? Razumijemo poruku, ali način na koji je ona prenešena je promašen. Loš marketing.
Podsjeća me na epizodu Seinfelda “Junk Mail” u kojoj Kramer protestira protiv poštanske usluge. Osim djelenja letaka o “zlu pošte” imao je i lutku u uniformi poštara sa vedrom preko glave. “Zašto poštar ima vedro na glavi?” pita George. “Ha? Pa jer simbolizira naše gonjenje” odgovori Kramer. “Onda … ne bi li ti trebao nositi vedro?” kaže George. Poruka je vidljiva i razumljiva, ali je očajno, nekonstruktivno i tragikomično prenesena.
Dakle, što ovaj bar kod i cijene od 10 000 kuna predstavlja? Proizvod i njegovu cijenu? Ali nitko ‘studenta’ kao tijelo ne želi. Tijelo košta mnogo za održavati na životu. Možda zvuči grubo, ali tijelo kao tako baš se i ne cijeni i traži. Njegove sposobnosti i viještine, motoričke, a posebice umne, se cijene i traže. Ne zanima nas tijelo, već ono što ono donosi sa sobom: vještine, ideje, poduhvate, odvažnost za rizik, smjelost … znanje. No studenti nekako (zbog krivih dojmova?) misle obrnuto, pa su izgleda “odlučili” prodati tijelo za 10 000 kuna, umjesto prodavati um, znanje i viještine za 10 000 kuna na mjesec.
Da li je itko od tih studenata razmislio o tome što rade i što žele signalizirati? Žalosno je jer se radi o tobože bistrim studentima, a sve je zbrda zdola.
Cronomy.org 