Krenem ja pisati o sastavljanju koalicije i cijeni koaliranja, kako možemo gledati na situaciju koristeći se teorijom igara i što predstavlja kredibilne a što nekredibilne prijetnje i stavove u toj igri. (Nema HSS toliko moći uvjetovati kao što se ističe po medijima. Jurčić je oduvijek bio nekredibilan.) Zatim, koja je cijena buduće koalicije, sa HDZom i SDPom? Skuplja je vjerojatno ova sa SDPom, pošto socijalisti zajedno sa HSSom, SDSSom vide riješenje u bacanju novca na probleme i stvaranja rentijerskih klasa tamo gdje ih nema, tako da u buduće ima još više interesnih skupina. Uvijek laki na novcu, tuđem naravno, HSSov program je ne samo suglasan sa SDPovim, već vrlo-kompatibilan. No dobro, isto vrijedi i za HDZ koji je politički demokršćanska stranka, a ekonomski su kršćanski-socijalisti. Kao takvi, vide veliku državnu potrošnju i programe kao riješenje za društvene probleme na bazi katoličkih etičkih načela.
I jedna i druga stranka izjednačavaju brigu o problemima sa potrošnjom, iako rezultati toga su sve samo ne pozitivni. Tu samo HNS ostaje sa malo čišćim svjetonazorom i zdravijim programom koji je više orijentiran na dugoročne rezultate, ne kratkoročno bacanje novca na probleme. Pustimo to da bi neke kadrove tamo trebalo popraviti, da ne kažem smjeniti jer su već pljesnivi. Milanoviću treba cijeli odgojno obrazovni proces iznova.
Ali onda me ulovi vijest o prevarantskom potresu u SDPu. A ja mislio da oni neće na takav “HDZ” level. No, bjelodano je jasno sada da je SDP bio ozbiljan oko dobivanja što više zastupnika (Ne glasova molim vas lijepo. Izborni zakon nam je takav kakv je.) a ne nužno oko sastavljanja Vlade i ozbiljnog vođenja države. Jurčić je tu poslužio kao dobar mamac za glasače željne novog, stručnog lica. Doduše Jurčić tvrdi da nije “naivan i iskorišten”. Ali gosp. Jurčić, nije nije ni javnost naivna i nenavikla na politikantske spletke. Ne u Hrvatskoj! Uostalom, zašto bi vam vjerovali? Kad kažem ozbiljnog mislim na Milanovićevo stalno isticanje, suptilno ili izravno, da je on bolji od Sanader, kako neće on na tu razinu, da je SDP pošteniji od prevaranata i mutikaša iz HDZa, da oni imaju snagu tima koji može sve što i obeća, za razliku od HDZovih neispunjenih obećanja, da SDP ima stručnije ljude, za razliku od ….kužite? Kako vidimo ovih dana to se sve pokazalo bezobrazno neistinim. Obećanje i inzistiranje Jurčića, u izbornoj noći, a i danima kasnije, da će on biti premjer a ne Milanović se izjalovilo. Milanović je isti kao Sanader. Neznam, i ne zanima me, kome je to veća uvreda ali obojca su pretjerano vlastohlepni i laki na obećanjima koje neće održati i koje plaća drugi – hrvatski birač, bilo novcem iz džepa ili povjerenjem.
Ja držim da je sve ovo posljednjih dana u SDPu bilo planirano još mnogo prije – da je razdvajanje funkcija premjera i predsjednika stranke bio paravan za dovođenje novog lica, stvaranja tima, distanciranja od suprotne taktike HDZa gdje je jedna osoba sve, time stvaranja kredibilne alternative biračima i iluzije smjelosti SDPa u stvaranju nove politike vođenja države, postavljanja na premjersku poziciju stručne a i nestranačke osobe koja će dati kredibilitet gospodarskom programu od par PowerPoint slide-ova (Koliko je program slab ukazuje i loša pretpostavka na kojoj je baziran – da će SDP osvojiti makar jedan mandat više od HDZa.), njegovo pozivanje u Bjelu Kuću (Da li su oni znali da Jurčić neće biti premjer i da ih vara?). Dakle, sve normalne i ostvarive taktike kako bi se stvorio privid snažne opozicijske stranke koja ne treba koalirati da bi pobjedila. Sve je to bilo sa ciljem osvajanja više mjesta u Saboru.
Naivni i apolegetici, ovo kantanje Jurčića i fijasko kredibilnosti Milanovića vide kao normalni splet događaja, s obzirom na “nove realnosti” nakon izbora. Ali realnosti su upravo onakve kakve je SDP priželjkivao, nema tu ništa novoga. Sam Milanović je to i rekao u izbornoj noći – bio je zadovoljan rezultatom i krenuo u sastavljanje Vlade. Da je cilj bilo osvajanje bar jednog zastupničkog mjesta više od HDZa kao što Večernji prenosi Milanović ne bi mogao reći da je zadovoljan sa 10 mjesta manje od HDZa. Odmjer snaga SDP-HDZ je najbolji do sada i najbolje što se moglo postići sa samostalnim izlaskom na izbore. Da se izašlo na izbore u koaliciji lijevog centra vjerojatno bi bilo više zastupnika od HDZa i već bi imali novu Vladu. Iza kulisa kampanje znalo se da je osvajanje više glasova od HDZa mala, gotovo beznačajna, vjerojatnosti. Cilj je bio postati što jači i biti u poziciji sličnoj HDZu; postići isti ili vrlo blizak broj zastupnika u Saboru. Tako se može kredibilno uvjetovati stvaranje Vlade kroz koaliranje i onemogućiti HDZ. Ivica Račan 2003. nije ima dovoljno kredibiliteta za stvaranje lijeve Vlade so obzirom na veliki razmjer između zastupničkih mjesta SDPa i HDZa i korektno se poklonio. Ali tko će uvjetovati sada? Tko je kredibilan? Ljubo Jurčić?
Bilo je jasno ko suza da je on nesposoban za funkciju premjera jer je politički pao sa kruške. Ja do samo godinu unazad nisam ni znao da je Ljubo Jurčić Saborski zastupnik. No moje neznanje je opravdano: Jurčić je jedan od najlošijih i najneaktivnijih zastupnika u posljednjem sazivu. Normalno da nisam znao kad nije ništa ni uradio u Saboru. I takav političar je trebao voditi izvršnu vlast? Retoričko pitanje naravno. Prema tome, njegova kandidatura za premjera je bila nekredibilni potez SDPa i protivničke stranke su to razumjele, javnost nije. Mislila je da su u SDP ozbiljni oko razdvajanja funkcija. Ja sam isto mislio, iako ne vidim silne benefite. Jasno je i da ga u kampanji nije bilo kao glavnog glumca što bi kao budući premjer trebao biti. Više je nalikovao na statista. Tako je izgledao i na presici u izbornoj noći. Poslušno je stajao iza Milanovića, dok ovaj najavljuje kako će formirati novu Vladu. Čekaj … tko formira novu Vladu?? (Koliko razumijem to je i bio u kazalištu, samo statist.) Jasno je bilo da je njegovo papagajsko ponavljanje da će on biti novi premjer, prije i nakon izbora, kao i Milanovićev defanzivni stav, bilo izrežirano. Izrežirane su i zadnje njegove izjave da je odstupanje od premjerske pozicije bila samo njegova odluka. Pa naravno da je samo njegova odluka. Tako se zaobišlo Glavni odbor, a Jurčić i Milanović su to dogovorili. Nije Jurčić iskorišten na perfidan način. Sada ne smije priznati da je sve ovo već planirano u vrhu od prije, jer tako pogoršava sadašnju poziciju SDP za sastavljanje Vlade, a time i svoj poziciju u Vladi. To bi bilo igrati protiv Tima. To i sam korektno priznaje.
Good boy Jurčić! You took one for the Team!
Jasno je bilo i zbog toga što on nije pregovarao oko nove Vlade sa nikim nakon izbora. Niti je sposoban za to, niti je to bio plan tokom izbora. Dok SDP i Milanović pregovaraju o stvaranju nove vlasti, “premjerski kandidat” je otišao roditeljima u susjednu državu (na odmor valjda??). Sve se već znalo unaprijed u samom vrhu SDPa, koji je čak i zaobišao Glavni odbor u donošenju ove odluke. (Arlović potpuno iznenađen i prigovara.) Milanović, sa svojom kabalom koja uključuje i karijerista Jurčića, je zacrtao da će ipak on biti premjer, to je “kao” odgovorni potez. U biti, tako ipak imaju veće šanse zasjesti na vlast, a to je cilj svega.
Gledajući kroz analizu troška i benefita ovakvog poteza, možemo zaključiti da je ovo rizičan potez sa kratkoročno visokim troškom medijsko-blogerskog napadanja, gnušanja i optužbi da su “svi oni isti.” Potez ima i veliki benefit jer omogućuje Premjeru-Milanoviću veću vjerojatnost i kredibilitet oko sastavljanja nove Vlade, relativno na Predsjednika-Milanovića. Ali, u takvoj analizi za zapamtiti je da će trošak doći na naplatu kad tad i da ga netko mora platiti. Nema besplatnog ručka. Milanović i SDP mogu to platiti na dva načina. Prvi – napad i nezadovoljstvo sa SDPom i Milanovićem će biti dovoljno veliko od strane potencijalnih partnera HSSa da se ipak odluče za HDZ. Nesastavljanje Vlade Milanović će platiti mjestom predsjednika SDPa, a SDP mogućim unutar-stranačkim svađanjem. Drugi – upravo onako kako je i sam Jurčić objasnio (jasno i točno jednom za promjenu), a kako sam i ja primjetio u jednom mom komentaru na pollitika.com. Visoka premija ovakvog poteza će doći na naplatu na sljedećim izborima, čak i ako je Milanović premjer sljedeće 4 godine. To bi značilo da je efektivno premjer na kredit. (Ipak smo mi zemlja kredita, pa što je još jedan.) Ne zaboravimo da je Sanader vrlo efektivan i destruktivan u opoziciji i da će Premjer-Milanović imati puno teži mandat nego što je imao Premjer-Sanader. Nadalje, na individualnom levelu osoba koja će najskuplje platiti je sam Ljubo Jurčić. SDP ni pod razno neće moći inkorporirati Jurčića u kampanju na sljedećima izborima. Ne samo da bi birači češali glave čemu to, već bi ih Sanader efektivno samljeo i ismijao. Još jedan potencijalni i nesuđeni platiša ovakvog poteza je sama javnost i demokracija koja će, vođena “svi su oni isti” stavom, još više zazrijevati od političkog procesa i političara. No to je malo dublja analiza.
I tako, pita mene Zvonimir (ZvoneRadikalni) što ja mislim i kome bih ja da’ povjerenje da vodi zemlju u sljedeće 4 godine? Ono što mislim se vidi u postu, a ipak nije na meni odluka kome dati povjerenje. Zato imamo izbore i narod odlučuje. Da sam na mjestu Predsjednika postupio bih isto kao i Mesić. Smatram da je ispravno što je HSS-HSLS krenuo u pregovore prvo sa relativnim pobjednikom. Što se tiče izbora između Sanadera i Milanovića odgovor je na dvije razine. Na moralnoj, razliku ne vidim; oba su vlastohlepna i žele se upisati u povijesne knjige kao premjer koji je uveo Hrvatsku u EU. Ne podcjenjujte motiv vlastitog interesa. Sanader će se vjerojatno povući, ako je pametan, kao predsjednik HDZa nakon ulaska u EU i tako izaći na vrhuncu. Što se tiče iskustva i liderstva, prednost bi dao Sanaderu. Milanović je slab lider u mojim očima. Kampanju je vodio izrazito jednosmjerno – prema Sanaderu u stilu vrtićkog prepucavanja. On je to i započeo pošto ga je Sanader ignorirao. Nije znao drugi načina nego da isprovocira raznim maloumnim izjavama do trenutka dok mu Sanader ne odgovori. Dobro je rekao jedan čitatelj Jutarnjeg lista: “Dosta dialoga gospodo. Razgovarajte sa narodom!” A i iskustvo za premjera mu je slabije od Sanaderovog. Tu bi preferirao Čačića kao alternativu. No, imamo ih takve kakve imamo, ni bolje ni gore, a izbor vođe jedne zemlje je funkcija više parametara od samih preferencija osobina i izgleda ili pak stava “promjena zbog promjene.”
Naravno, sve to je teško progutati onima koji i dalje misle da je Milanović neka dobričina, pun vrlina i koji samo želi promjeniti stvari na bolje. Vide ga kao viteza u blještavom oklopu (da prevedem sa engleskog) u borbi protiv “zlog HDZa i Ive”, a ne vide njegovo pravo lice bahatosti u odgovorima i ponašanju prema javnosti, njegov oportunizam, karijerizam. (Sanader mu je bio savršeno prijazan kad mu je dao posao u MVP. Sad ni za stol s njim ne želi sjesti.) Milanović u politici je poput mladića koji lovi cure vikendom – sa svima bi bio, ali ne želi se obavezati ni sa jednom. Demokracija ipak nije djevojka-za vikend. Onaj koji preuzima odgovornost nakon bitke nije lider, već šarlatan koji svoju karizmu koristi za stjecanje popularnosti i glasova. Uz sve to, Zoran Milanović je bezobrazan. Zaboravlja da treba promjeniti način govora kad se obraća Sanaderu i kad govori za javnost kroz novine. Jedan dobar kurs iz pristojnosti i kulture bi svakako dobro došao, njemu kao i Hrvatskoj. Jer, zanimljivi su ti obrazovni kursevi – stvaraju pozitivne externalije. U ekonomskom žargonu to znaći da se benefiti obrazovanja preljevaju na treće stranke, primjerice na javnost, na demokraciju, na društvene odnose, koje su van primarnog odnosa između kupca i prodavača. Umjesto toga, sada imamo samo još jednog kauboja u hrvatskoj politici. Ja preferiram demokraciju i odgovornost od “indijanaca i kaubojaca.” Ja nisam više u vrtiću.
Cronomy.org 