Da Bago, možda bi bilo bolje bez Božića

autora/ice cronomy

Bez da optužujem Mislava Bagu da je za ukidanje Božića i darivanja, sva ona pitanja u jučerašnjem Otvorenom su donekle opravdana i imaju smisla (osim onog sa bojlerom no i to ima nekog smisla). Da je i rekao da je za ukidanje Božićnog darivanja ne bi bio u krivu. Građani hrvatske misle potrošiti negdje oko 12 milijardi kuna za ove blagdane, a pravo pitanje je koji je stvarni trošak toga? Koliko nas realno košta Djed Mraz? Trebali bi misliti o dvije vrste analize: makroekonomska i mikroekonomska.

Na prvi letimični pogled, makroekonomski Hrvatska je na dobitku. Božićna potrošnja u milijardama kuna je bogom dana za trgovce koji i zapošljavaju znatan broj ljudi. Hrvatska, kako su konstatirali u sinoć u Otvorenom, ulazi u društvo zemalja koje trese potrošačka groznica za vrijeme blagdana. To znači da trgovci jednostavno neće moći zamisliti opstanak bez Božićnog šopinga. Primjerice, u Americi potrošnja u zadnja dva mjeseca godine donosi čak 1/4 svog godišnjeg prihoda trgovaca, pa nešto slično tome neće biti iznenađujuće ni kod nas. Božić reklo bi se, najbolji je dio godine za njih i ekonomiju. Je i nije. Ponekad je ispravno uzeti argument u krajnost. Što bi se dogodilo da nema Božića?

Možda ništa posebno. Primjerice, godišnja potrošnja bi vjerojatno ostala ista, samo bi bila raspoređena ravnomjernije kroz godinu. To bi zapravo i bilo bolje za prodavače jer izglađenija potrošnja kroz godinu teoretski je poželjnija – trgovci bi izbjegli neproduktivno planiranje zaliha i troškove neprodanih zaliha. Na slični način, potrošnja bi ostala ista kroz godinu jer bi se raspodjelila kroz druge blagdane i rođendane koji bi postali sve važniji. Pokloni za 1. Maj? (Krajnja desekracija komunističkog nasljeđa.)

Jedan scenarij, gdje bi došlo do pozitivne promjene, je da bi potrošnja pala, ali bi štednja porasla. Svakako bi to bilo korisno za hrvatskog zaduženog potrošača, vanjski dug u odnosu na BDP (u apsolutnim iznosima ne znači ništa). Građani će se zadužiti i ove blagdane za kupnju poklona, što nije baš sasvim racionalno. Djed Mraz znači smanjuje štednju? Tyler Cowen kaže da da. No tko kaže da je štednja racionalna?

No ako Božić postoji, a mi ne kupujemo i ne poklanjamo zar nismo gosp. Scrooge? Da, pa šta? Ebenezer Scrooge je vjerojatno bio najveći filantropist. Pošto nije ništa kupovao, samo zarađivao, svaka dodatna funta (ili što već je zarađivao) proizvedena je obogaćivala svijet. No u Hrvatskoj ionako ne proizvodimo mnogo generalne potrošačke robe. Drugo, sa debelim bankovnim računom omogućujemo drugima uvijek dostupna sredstva za posuditi i spustimo kamatne stope. No, u Hrvatskoj kamate su određene vani i već su niske. Nejasno je koliko bi dodatna kuna štednje spustila kamatnu stopu. (vjerojatno ne bi) Ako ne vjerujete bankama, slobodno punite madrac. Smanjenje novčane mase, smanjiti će te level cijena. To je ujak Paje Patka radio. Znači, i jedna i drugi su bili korisni društvu. (Thank you Steven Landsburg for nifty analogies.) Preporuka za roditelje – kupite djeci DVD A Christmas Carol i naučite ih štediti. 🙂

E, ali da li će se djeci svidjeti baš taj poklon? Da li je to dobro za ekonomiju? Mikroekonomska analiza za sutra.

Oglasi

One Comment to “Da Bago, možda bi bilo bolje bez Božića”

  1. Prije svega ogroman BRAVO!!!! za sam blog! Odlično izvedena kombinacija stručnog (uštogljenog) pogleda i nestandarnog razmišljanja o ekonomiji! Na konkretnu temu kako slijedi:
    – vjerujem da u razmatranje potrošnje treba dodati i faktor “stimuliranja potrošnje”. Pod stimuliranjem potrošnje podrazumijevam ugođaj koji se stvara u Božićno vrijeme a koji dovodi do euforičnog stanja kod potrošača. Na euforičnost utječu faktori kao što su šarenilo, blještavilo (sličan efekt kao kod vatrometa), klišejevske pjesmice, pa zašto ne konačno olakšanje što je završila godina puna stresa. Za postizanje takvog ugođaja karanfili za 1. maj bi trebali i te kako blještati…
    – Povećanje štednje u bankama trebalo bi dovesti do pada kamatnih stopa na kredite, pogotovo u hrvatskoj bankovnoj svakodnevici. Naime i sveopćoj javnosti je poznato koliko HNB pokušava zagorčati život bankama, a to u posljednje vrijeme posebno čini pooštravanjem uvjeta ino-zaduživanja. Bankama bi po logici stvari povećanje udjela domaće štednje u bilanci i te kako olakšalo na stvari (što je vidljivo i u reklamnim kampanjama u kojima banke potiču štednju). Ostaje jedino neizvjesno bi li banke žrtvovale mogćnost da i za promil povećaju postotak povrata na vlasnički kapital (a znamo čiji je on pretežito).
    I za kraj sretna Nova 2008. uz obilje osobnih i profesinalnih uspjeha i zadovoljstva!

%d bloggers like this: