Cronomy.org

Jedna članak iz WSJ (EU Rethinks Farm Subsidies, Seeks More Production) o politici i mjerama EU za povećanje proizvodnje poljoprivrednih proizvoda u nastavku mog teksta. Prije toga, zemlje EUa će se morati dogovoriti što napraviti sa sistemom poticaja poljoprivrednicima da ne uzgajaju. Ti poticaji su implementirani kako ne bi došlo do prekomjerne proizvodnje i kolapsa cijena. (Da li Hrvatska ima tako nešto?) Sada je cilj ukinuti te potpore i povećati proizvodnju nekim drugim potporama.

I Hrvatska gleda kako stimulirati proizvodnju, koja je nedostatna za nas same, a kamoli za izvoz. Po izgledu stola ministra Pankretića, radi se puno. (A možda samo tako izgleda jer je stol mali pa radni papiri samo zauzimaju više mjesta.) U svakom slučaju, tema otvara mnogo pitanja oko ispravnosti politika i alternativa.

• Što prioritizirati – kratkoročne mjere vs. dugoročne mjere? Političari uvijek naginju mjerama koje će pokazati pozitivne rezultate do sljedećih izbora kako bi ih se predstavilo glasačima. No, u slučaju poljoprivrede radi se o specijalnom socio-ekonomskom segmentu društva, uz pod-podjele, ne o generalnom glasačkom tijelu. Većina glasača neće direktno, ubrzo vidjeti benefit (i.e. niže cijene hrane) državnog pumpanja novca u poljoprivredu, niti će razumjeti kako sve te politike uvijek idu na njihovu korist. (S pravom jer ne idu uvijek.) Štoviše, obični gradski glasač i predstavnik najvećeg djela poreznih platiša  bi mogao percipirati da silni novac koji država usmjerava u poljoprivredne svrhe ide na njegovu štetu. Da li zakida financiranje nekih drugih korisnih programa i usluga? Do redistribucije dolazi i građani imaju pravo pitati da li politike stimulacija poljopivredne proizvodnje rađaju plodom. Da li moj račun za hranu i dalje ide gore? Osnovni cilj je omogućiti manjim poljoprivrednicima da osjete benefite viših cijena kroz.povećanu proizvodnju, ne kratkoročno napuniti đepove raznih neproduktivnih poljoprivrednih proizvođača, od kojih ima i velikih poljop. businessa.
• Stoga, sljedi koga prioritizirati – obiteljske farme vs. velike agro-businesse? Kao što sam već pisao, obiteljska poljoprivredna gospodarstva (uključujući nekomercijalna i polukomercijalna) posjeduju većinu poljoprivrednog zemljišta u Hr (64%). Bilo koja državna politika vjerojatno neće zaobići potpore njima. No, kratkoročno, recimo u sljedećoj godini, vjerojatno samo veliki agro-businessi koji su već adaptirali moderne tehnologije i metodologije i koja su produktivna mogu povećati proizvodnju kao odgovor na više cijene. Uz ovakve svjetske cijene, njima državne subvencije nisu potrebne. Usitnjena, polukomercijalna, obiteljska gospodarstva prvo trebaju znatne investicije za koje nemaju vlastita sredstva da bi povećale produktivnost i bile u poziciji odgovoriti na veće tržišne cijene proizvoda povećanjem proizvodnje. Cilj mjera i poticaja je spojiti malu hrvatsku poljoprivredu sa svjetskim tržišnim cijenama polj. proizvoda i općenito povećati njenu izvoznu konkurentnost. To znači usmjeriti potpore poreznih obveznika na povećanje produktivnosti obiteljska gospodarstva koja čine većinu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj.  No, koliko dugo će se morati čekati na dividene tih “investicija” u odnosu na velike proizvođaće je pod upitnikom i time volja političara.
• Da li će u oba slučaja, brzina, smjer i omjer potpora će biti diktirani političkom ekonomijom ili praktičnim sagledavanjem posljedica i cost-benefit analizama?
  
• Visoke tržišne cijene polj. proizvioda već potiču na povećanu proizvodnju, pa novčane stimulacije države ne bi trebale biti (nisu potrebne) u službi potpora cijena. (No, opet je pitanje koliko brzo manje obiteljske farme mogu odgovoriti na veće cijena povećanom proizvodnjom?)  EU je 1992 prekinula, djelomično, politiku potpora za cijene i predvidjela ih kao direktne potpore poljoprivrednicima; poljoprivredna politika koja stvara manje distorzija. (Vidi graf gore) Takve direktne uplate bi poljoprivrednici mogli/trebali iskoristiti za investicije za buduću veću produktivnost farmi.
• Uvođenje neiskorištenog zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju (što bi valjda bila kratkoročna mjera) vs. podizanje efikasnosti (dugoročna mjera)? Koliko neiskorištenog zemljišta Hrvatska uopće ima?
• Subvencije za uzgojenu određenu količinu polj. proizvoda vs.subvencija po jedinici uzgojenog zemljišta?
  
• Direktne novčane subvencije (na jedan od dva gornja načina) vs. kreditiranje investicija u efikasnot farmi i proširenje proizvodnje uz određene poticaje?
• Ako se većina sredstava transferira u obliku subvencija, koliko će realno otići na istraživanje kako bi se podigla produktivnost farmi? Na umu treba imati da sve potpore/subvencije budu usmjerene u investicije i reforme sa ciljem veće produktivnost poljoprivrednika, pogotovo obiteljskih gospodarstava. Drugim riječima naglasak je na ruralnom razvoju – ne punjenju džepova i krpanje gubitaka neproduktivnih sektora pod krinkom stimulacije, a sa ciljem osiguranja političkih glasova.
  read more »