Privredni Vjesnik – Brodogradnji nema gledanja kroz prste

autora/ice cronomy

Članak Lade Stipić u Privrednom Vjesniku je dobar sažetak problema u odnosu EU, hrvatskih brodogradilišta i poante u vezi restrukturiranja. Neka će se sigurno zatvoriti. Čitaj dalje…..

Stroga primjena pravila dovela je do zatvaranja polovine brodogradilišta na prostoru EU-a. Primjer Poljske, koja je bila u sličnoj situaciji kao Hrvatska, pokazuje da u EU-ovoj politici prema poslovanju brodogradilišta nema nikakvog popuštanja.

Lada Stipić
Europska su bro­dogradilišta prošla svoju porci­ju bolnog restrukturiranja uglavnom tijekom deve­desetih. Nedavno je po­vjerenica za tržišno na­tjecanje Neelie Kroes potvrdila poljskom mini­stru financija Aleksande­ru Gradu popis zadataka koje tamošnja brodogradi­lišta, zajedno s poljskom državom, moraju obavi­ti kako bi se sektor uklo­pio u europske zakone koji pokrivaju tržišno na­tjecanje i, pogotovu, drža­vne potpore. Poljacima je ponovljeno da je isti pro­ces, nesporno teškog, re­strukturiranja prošla i nje­mačka brodogradnja kako bi desetljeće nakon rezo­va i odbacivanja svega što smeta kompetitivno­sti prešla iz stanja kroni­čne ovisnosti o državnim potporama u gospodarski održivu granu.

Poljska je u EU ušla opterećena pro­blemom brodogradilišta, što se u vrijeme entuzija­zma povezanog s “velikim praskom” proširenja nije smatralo preprekom inte­graciji. Problem se vuće veoma dugo i zapravo je riječ o konstantnom ratu izmedu poljske države i EU-a, odnosno Europ­ske komisije kao “zašti­tnice Sporazuma” – ili, u ovom slucaju, kontrolora pridržavanja svih pravila igre na unutarnjem tržištu Unije. Kao i hrvatski mi­nistar gospodarstva neko­liko tjedana ranije, Poljak je stigao u Bruxelles s pa­ketom mjera. Poljska vla­da predlaže prodaju bro­dogradilišta Gdynia tvrtki ISD Polska, pod čijom je kontrolom škver u Gdanj­sku te njihov zajednički plan restrukturiranja.

Zadovoljiti tri glavna elementa
Poljski je ministar u Bru­xellesu uistinu imao te­šku misiju – uvjeriti Ko­misiju da je poljski plan zadovoljio sva tri glavna elementa koja propisuju pravila EU-a. Ta pravila, naime, nalažu da plano­vi restrukturiranja brodo­gradilišta moraju jamčiti dugoročno poslovanje sa zaradom a ne s gubicima, potom moraju sadržavati adekvatne kompenzacij­ske mjere kako bi se izbje­gao bilo kakav poremecaj na tržištu izazvan drža­vnim potporama (potpo­re se smatraju elementom nepravicnosti i davanja prednosti jednima ispred drugih i stoga su strogo limitirane) te, konačno,

glavnina sredstava za re­strukturiranje mora se na­mirivati resursima samih tvrtki. Unatoč poljskim nadama da će im EK (po­novno) popustiti i uvažiti argumente, ministar Grad dobio je hladan tuš izja­vom povjerenice Kroes kako sumnja da će se po­stojeći zajednički plan za Gdanjsk i Gdynjiu uklopi­ti u preduvjete. Ako se to ne dogodi, Europskoj ko­misiji preostaje jedino odlučiti da su odobrene državne potpore nezako­nite, što znači obvezu po­vrata već danih sredstava.

Poljska je u EU ušla s ma­sivnom brodograđevnom industrijom koja se, poput hrvatske, oslanjala na dr­žavne potpore. Iskustvo s Poljskom i još nekim čla­nicama EU-a (baltičke ze­mlje, Rumunjska, Bugar­ska) koristio je EK kada je tijekom pregovaračkog procesa s Hrvatskom na­glasio obvezu brzog i efi­kasnog restrukturiranja brodogradnje te je to sta­vio među mjerila – predu­vjete napretku pregovora. Zagreb je vremenskim ro­kom pritjeran uza zid – do kraja ovog mjeseca mora dostaviti planove restru­kturiranja svih šest brodo­gradilišta. Slučaj Poljske ukazuje da EK nije voljan gledati kroz prste i jedi­no što Hrvatska u najbo­ljem slučaju može postići jest dulje razdoblje restru­kturiranja – ali takva će se odluka isključivo temelji­ti na kvaliteti, uvjerljivo­sti i kredibilnosti ponuđe­nog koncepta.

Zasad bez ikakvih naznaka
Dužnosnici EK-a koji se bave tim pitanjem za sada odbijaju dati ikakve ko­mentare o predloženim mjerama Zagreba. Val restrukturira­nja brodogradilišta u EU-u bio je najsnažniji ti­jekom devedesetih, a pre­živjela su najkvalitetnija, najspremija brodogradili­šta. Neke su države, poput Švedske ili Velike Britani­je, odlučile da im je bolje bez brodogradilišta. Re­strukturiranje je donijelo značajan gubitak radnih mjesta i gašenje gotovo polovine brodogradilišta širom EU-a. U državama članicama ono je prove­deno i kroz teške, napor­ne i često napete pregovo­re poslodavaca, države i sindikata. Neke su zahva­te pratile burne demon­stracije, no proces je bio nezadrživ. Danas EU ima petinu svjetskih kapacite­ta, gotovo pola milijuna radnika radi ili u škvero­vima ili u kooperantskim tvrtkama, godišnji je promet sektora veci od 16 mi­lijardi eura, izvozi se 70 posto proizvedenog, a 10 posto prihoda brodogradi­lišta ulažu u istraživanje i razvoj.

Oglasi

One Comment to “Privredni Vjesnik – Brodogradnji nema gledanja kroz prste”

  1. Nasa je tragedija u svim podrucjima gospodarstva, misljenje da smo ekonomski geniji koji lose igraju nogomet.Stoga uvozimo nogometase iz Brazila, Cilea i sl. a ne uvozimo managere, koji ce bez ikakvih emocionalno/politicko/suseljanskih obzira srezati nenormalno visoku birokraciju u poduzecima.Vrijedi i za sva brodogradilista, ali i za HZ, i sve ostalo gdje jos drzava drzi sape oko vrata i gusi ih.Glupi Ameri, Nijemci, Finci i sl. koji malo sporije razmisljaju nemaju srama priznati da su im uvijek vrata otvorena za strucnjake.Mi ih ne trebamo i ne trazimo.Nije istina da nema love za njih.Tih 8 mld. kuna koje su spiskali na tu brodogradnju je 100 x vise nego iznos za koji bi svaki od njih pristao doci i uvesti red i profitabilnost u tvrtku koju preuzima pred bankrotom.

%d bloggers like this: