Gubitaši primorani dati gubitašima

autora/ice cronomy

U svijetlu proglašenja bankorta (stečaja) GMa koji se nije uspio restrukturirati izvan suda, Jutarnji donosi članak – “Svaki Hrvat gubitašima daje 2000kn” o glomaznim potporama koje građani hrvatske već godinama, bez pitanja da li se slažu ili ne, daju hrvatskim klinički mrtvim poduzećima. Nemoguće je ne razmisliti i usporediti pristup, pogled i način riješavanja problema posrnulih poduzeća od strane države – a onda se utučeno zamisliti nad našom sudbinom i ‘srećom’ sa našim ‘liderima’.

Autor se služio izvještajem Svjetske Banke o hrvatskim javnim financijama (subvencije na str. 26).

Svaki hrvatski građanin za potpore kroničnim gubitašima godišnje izdvaja oko 2000 kuna, ili nešto manje od 280 eura, a iz džepa svakog zaposlenog za neučinkovite tvrtke troši se nešto manje od 5900 kuna godišnje, ili oko 800 eura. Pokazuju to podaci Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) i Svjetske banke….

Izbjegavanje stečaja
Potpore u Hrvatskoj, primjećuju u Svjetskoj banci, uglavnom su koncentrirane na promet, poljoprivredu i brodogradnju.

Gotovo četiri petine sektorskih potpora dodjeljuju se brodogradilištima, željeznicama i željezarama, iz čega proizlazi jasan zaključak da će ti sektori biti i najteže pogođeni reformama. U velikom broju slučajeva subvencije se tvrtkama dodjeljuju radi izbjegavanja stečajeva i (zdravog) restrukturiranja, zaključuju u Svjetskoj banci. Kao poseban problem navode subvencije koje dodjeljuju lokalne jedinice, koje su slabo evidentirane.
– Ni jedna hrvatska vlast nije imala petlje presjeći visoku razinu subvencija –  kaže Ante Babić, neovisni ekonomist.

Prognoizira da će takvo stanje najvjerojatnije ostati do ulaska Hrvatske u EU, a tada će nas Bruxelles natjerati na smanjenje subvencija. U svemu je tome paradoksalno da u uvjetima recesije i sam EU povećava državne potpore. Unatoč tome, Babićev stav o subvencijama je jasan.
– Državne potpore za posljedicu imaju narušavanje tržišne utakmice i produljivanje života kroničnim gubitašima – ističe Babić.

Od svakog zaposlenog građanina u hrvatskoj se uzima cca. jedna mjesečna plaća za subvencije kroničnih gubitaša, što shodno citatu analize Svjetske Banke znači očuvanje socijalnog mira? Paradoksalno. Jednostavno je nevjerovatno koliko svjetlosnih godina smo mi udaljeni od normalnijeg razmišljanja svjetskih lidera, a koliko se naši ‘lideri’ koncentriraju na kratkoročnim odlukama na (neto) štetu svojih građana. Jedino što bi dodao gornjem citatu iz Jutarnjeg je nedovoljno naglašavanje da sve te dugogodišnje državne potpore gubitašima osim što narušavaju tržišno natjecanje i vrlo skupo izbjegavaju neizbježno, idu na štetu poreznih obveznika te tako bez ikakve garancije da će im se vratiti, od njih stvara gubitaše. I sami u nezavidnoj financijskoj situaciji, primorani su spšavati gubitaše. Dok je to djelomično tako i u američkom slučaju, usporedimo domaći pristup sa pristupom američke (djelomično i kanadske) Vlade u stečaju GMa. Van svih debata da li bi država trebala ili ne intervenirati i spasiti ili bi se trebalo potpuno prepustiti da kreativna destrukcija odigra svoju ulogu, američka Vlada je odlučna spasiti GM.

Monday, U.S. President Barack Obama defended government intervention in GM as the auto maker enters Chapter 11 bankruptcy, saying the actions are part of a “viable, achievable plan that will give this iconic company a chance to rise again.”

Međutim, i prije salva analiza, komentar i nesigurnost ishoda, nema govora o dugogodišnjim pisanjima čekova potpore i garancijama američke Vlade bez pokrića i rezultata u restrukturiranju, kao ni garancija o očuvanju svih radnih mjesta ili očuvanju postojeće proizvodnje. Dapače, GM će morati smanjiti kapacitete i prenamjeniti svoj proizvodni asortiman što bi bilo (u grubo) ekvivalentno smanjenju (možda ztvaranju) i prenamjeni proizvodnje naših škverova a nad čime se zgražaju mnogi. Interes o zaštiti i povratu novca poreznih obveznika, kao i brzom izlasku države iz vlasništva je isto visoko na listi prioriteta. Imajmo na umu da se radi o daleko sposobnijim i bogatijim Vladama koje ne želi biti aktivni sudionik u auto industriji, dok naša ‘manje’ sposobna i siromašnija Vlada bira aktivno sudjelovati u brodogradnji.

Under the plan, the government would own 60% of the new GM, but Mr. Obama said auto executives “will call the shots and make the decisions about turning this company around.” He said the government would refrain from playing a management role in all but the most critical areas. “Our goal is to help GM get back on its feet…and get out quickly,” he said. …

In an affidavit filed with the court, Mr. Henderson (CEO) said the U.S. Treasury won’t continue to fund GM’s restructuring if the auto maker fails to obtain approval to sell its most valuable assets to a new entity by July 10. He said the “need for speed in approving and consummating” the deal is critical.

The U.S. government has agreed to provide GM with a further $30 billion in aid, in addition to the $20 billion the auto maker has already borrowed, to see it through its restructuring and exit from bankruptcy protection. The Canadian and Ontario governments are putting in $9.5 billion for a 12.5% stake. …

The Obama administration, for its part, has navigated the GM rescue so far with notable speed, clearing away many of the biggest obstacles in just months with less drama than many expected. In six to 18 months, GM could be a publicly traded company again, administration officials said.

Uglavnom, unatočim svim nedostacima i kompleksnostima intervencije u GM, mislim da stečajno spašavanje GM daje dosta poticaja za razmišljanje i lekcija u upravljanju procesom restrukturiranja gubitaša za zemlju koja godinama vuče posrnula poduzeća i novcem poreznih obveznika kupuje socijalni mir umjesto da ga koristi u razvojne svrhe. Jedna stvar bi trebala biti jasna – novcem hrvatskih poreznik obveznika Vlada godinama upravlja patetično.

Oglasi

6 komentara to “Gubitaši primorani dati gubitašima”

  1. Ono što treba vidjeti kod spašavanja GM-a je da je to klasični državni intervencionizam. Analogija sa našim brodogradilištima je sasvim dobra, razlike su u detaljima.

    Redistribucija dohotka putem subvencija je pravo svakog društva, dok si ga ono samo ne oduzme (npr. ulaskom u EU).

    Možda glavni problem kod nas je to što ne postoji svijest da se radi o redistribuciji. Novac “dođe od nekud” i onda ga potrošimo da naši ljudi “imaju posao”. Dodatni je problem i percepcija velikih brojeva. Ljudi ne mogu intuitivno shvatiti velike brojke.

    Moje rješenje je kreiranje “platnog listića” koji bi se ljudima slao na adresu jednom mjesečno. Na njemu bi bili pobrojani troškovi za subvencije, za zdravstvo, za školstvo… za sve za što se troši lova iz proračuna, ali izračunato za tog pojedinca. Tako bi svako mogao vidjeti, na primjer, stavku “150 kn mjesečno – brodogradnja”.

    Ako netko misli da je ovo gore vic vjerojatno je dobro plaćen. Krojačici sa 2500 kn plaće 150 kn mjesečno baš i nije smiješno. A to je samo brodogradnja.

    Problem javnih financija moramo prebaciti iz sfere milijardi u sferu brojki koje se mogu shvatiti.

  2. Zaboravio sam napomenuti da što se tiče brodogradilišta, zagovaram privatizaciju što prije. Prodaja najvišem ponuđaču i slobodno raspolaganje imovinom. Nikakvi uvjeti o zadržavanju djelatnosti i slično.

  3. Drzavne firme imaju nevjerojatni moralni hazard upravo zbog davanja love i pokrivanje gubitaka skoro bez pitanja. Nedavno je bio strajk u zeljezari u vlasnistvu zlomerxa i sindikati zele ponistenje prodajnog ugovora i vracanje natrag u krilo drzave jer naravno drzava ce pokrivati gubitke a oni ce proizvoditi.

  4. @Simun, ideja mi se jako dopada — mozda bi se to moglo pojednostavljeno složiti kao Web servis, možda na pollitika.com ili tako negdje. Upišeš svoju netto plaću a sustav ti izbaci koliko daješ raznim granama ili tvrtkama.

  5. @Simun Zanimljiva ideja. Level transparentnosti o danim i potrošenim subvencijama potreban da bi taj projekt proradio je bez presedana.

    Naravno, ne bi nikada osvojio ni jedne izbore da si toliko iskren. Ta krojačica bi te definitivno nagradila zbog “iskrenosti”. Uostalom, ovaj ili onaj nezavisni institut, Svjetska banka ili pak neki ekonomist bi to mogli samostalno izračunati, poput u studiji iznad. I to je dovoljno. Samo opet, jednostavan pristup podacima i transparentnost je ključna.

  6. Bah. Dobra ideja ali bojim se da bi onaj koji bi to i proveo u djelo pobrao negativne reakcije sa svih strana. Prvo od krojacice kojoj se to nebi svidjelo ali nebi krivila brodogradilista i njihove radnike jer oni nedaj boze su samo radnici i oni ne mogu biti krivi vec vlada koja to daje a s druge strane pobrao bi i negativne reakcije od sindikata i brodogradilista. Ljudi ne vole istinu.

%d bloggers like this: