“There you go again”

autora/ice cronomy

Ukratko, kao mali podsjednik na već najavljeno. Ivan Šuker se hvali MMFovim ocjenama i pismima “pohvale Vlade.”

Ivan Šuker: MMF je pohvalio Vladine antirecesijske mjere

Odbor izvršnih direktora MMF-a u svom je pismu upućenom ministru financija Ivanu Šukeru i guverneru Željku Rohatinskom pohvalio Vladu zbog brzih i koordiniranih mjera koje su pomogle da Hrvatska izdrži prvi udar svjetske krize, a Vladin rebalans proračuna ublažio je pak udar na socijalno osjetljive kategorije i trgovačka društva.  Tim se citatima iz pisma MMF-a pohvalio ministar Ivan Šuker danas na 13. Nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetništvu u Šibeniku.

Ok, već smo znali da će se dogoditi. Nije bilo kompleksno za predvidjeti. Iako se (možda) ne radi o besramnom spinu, Vlada je ‘pošteno’ pretvorila MMFove riječi u hvalospjev. Čak i sa zaostatkom nije im problem sami sebe po leđima potapšati. A trebalo bi škoditi ne samo ugledu, već i situaciji u zemlji jer iako su neke mjere potegnute u jeku financijske krize pomogle da se ona ne prelije u krizu u Hrvatskoj (primjerice podizanje limita osiguranih depozita), ništa više od toga se nije dogodilo. Od onih 10 antirecesijskih mjera, ničeg nema u provedbi. Odugovlačilo se sa implementacijama. Ta ekonomsko vijeće se nije sastalo skoro 2 mjeseca do prije neki dan! Gdje se onda odlučivalo i raspravljalo o implementaciji? A rebalans proračuna, ta ‘antirecesijska’ mjera koja se ističe kao jedina provedena, je ipak stabilizacijska mjera, sa ciljem da loša situacija ne postane još gora jer je usmjeren na učinke recesije (popularne “krize” kod nas) po proračun (pad prihoda proračuna i porast određenih izdataka), umjesto da je proračun usmjeren na učinke recesije po ekonomsku aktivnost.

Nema ničeg realnog stimulativnog u rebalansu, slično fiskalnom stimulusu. Ako nešto i jest, samo je kratkoročne, psihološke prirode i odavno se zaboravilo. Poduzetnici imaju preče, dnevne problem i gdje je njima rebalans od prije 3 mjeseca. Ne treba očekivati klasični fiskalni stimulus, ali nemojte ni rebalans proračuna zvati antirecesijskom mjerom kao da je mogao spriječiti recesiju ili pak od toga graditi kamen temeljac za nekakav preokret.

Međutim, ono što Šuker ne govori, je ono što Rohatinski govori. U svom govoru prije kojih mjesec dana, Rohatinski je jasno naglasio što je bilo i što se očekuje u HNBu.

Dakle, gledano u cjelini, monetarni sektor je izdržao prvi udar financijske krize i postupno se konsolidira. Međutim, on više nema kapacitet da podržava dosadašnju dinamiku rasta agregatne potražnje, niti su same banke spremne neselektivno nastaviti s ekspanzivnom politikom ponude kredita. Za razliku od njega, realni sektor još uvijek pada, ali to nije isključivo posljedica aktualne financijske krize, već je rezultat postupnog kumuliranja više faktora i započinje još početkom 2008. godine. Tako se industrijska proizvodnja još od ožujka prošle godine smanjuje po prosječnoj trendnoj stopi od 0.7% mjesečno, dok je BDP praktički stagnirao tijekom cijele prošle godine na desezoniranoj razini iz zadnjeg tromjesečja 2007. godine.


Dakle, za razliku od monetarnog sektora koji se konsolidira, realni sektor se tek nalazi pred najtežim problemima. Njihov osnovni uzrok su pad agregatne potražnje i povećana nelikvidnost, a niti jedan od tih problema nije primarno iniciran monetarnim činiteljima, niti je posljedica samo eksternih uzroka. Međutim, u rješavanju tih problema, realni sektor se sada suočava s izraženim monetarnim i financijskim ograničenjima, koja je u značajnoj mjeri sam izazvao.

Šuker je tako djelomično u pravu kad kaže da je Hrvatska izdržala prvi udar financijske krize. Isto kaže i Rohatinski. Ali Šuker ne govori ništa o realnom sektoru koji sada (1) pati  i pada (2) ne vidi svjetlo na kraju tunela. A ne vidi ga ni Vlada jer da ima suvislih ideja, Šuker ne bi na Savjetovanje dolazio sa starom slavom već novim prijedlozima, potencijalnim politikama i mjerama. Nečime. Bilo čime.

Uz to još, ako ste pročitali čitav govor Rohatinskog, znate tko je to “obranio” Hrvatsku od prvog udara financijske krize i tko zapravo zaslužuje pohvalu za pravovremenu intervenciju i mjere, sve ono što Šuker pripisuje Vladi a nekako ostavlja HNB po strani. Ne samo da je stara slava, nego je i ne zaslužena.

Percepcija krize široko je ekspandirala u listopadu 2008., prvenstveno povezana s padom burze, nakon kojeg se očekivao financijski kolaps širih razmjera. To se nije dogodilo, jer je monetarni sustav reagirao brzo i efikasno, upravo na načelima anticikličnosti.

Dakle, ukupni neto input likvidnosti od strane HNB-a i inozemnih banaka (450+1115+2131+200) iznosio je 3896 mil. eura, što odgovara vrijednosti od oko 8% BDP-a. Trećina tih sredstava je izravno ili neizravno plasirana državi za podmirivanje domaćih obveza i otplatu inozemnog duga, dok je ostatak usmjeren na održavanje likvidnosti u poslovanju banaka s drugim sektorima.



Oglasi
%d bloggers like this: