Cronomy.org

Neki hrvatski mediji i određene javne osobe su pomahnitalo skočili na Krugmanovog Nobela, sugerirajući kroz bombastične fraze i naslove poput “Bushov kritičar dobitnike Nobelove za ekonomiju” ekonomski slabo upućenoj javnosti da je nagrada dodjeljena zbog njegovih NYT kolumni u kojima kritizira ekonomski rekord Predsjednika Busha. Bezveze. Uz to, nitko se nije potrudio malo produbiti objašnjenje za što to je to točno Krugman, kao jedan od najmlađih dobitnika ikad i sam, dobio Nobela. (Smatra se da dodjela Nobela jednom znanstveniku donosi veći prestiž od onog podjeljenog na tri djela.) Avinash Dixit sa Vox bloga ima najbolje objašnjenje za što je Krugman dobio nagradu i za što nije.

In the last 10 years, Krugman has achieved fame in a much larger arena with his columns in the New York Times. These offer strong views on economics and politics, and they have been harshly critical of the Bush administration on most issues. It is no wonder that they attract adulation from readers who share his views on these matters and hatred from the other side. The former delight in his Nobel Prize, and the latter are shocked and dismayed by it, but both these reactions are mistaken. The prize has nothing to do with the Op Ed columns and would have come to Krugman just the same if he had never written a single one of them. The prize celebrates his achievements in science, not in the policy arena. It is therefore important to summarise and clarify exactly what those achievements are.

Ovako izgleda najsvježije rangiranje ekonomista u RePEc (Research Papers in Economics) bazi podataka po broju citata. Broj citiranih radova se koristi kao objektivna mjera znanstvenog utjecaja i u suglasnosti su sa nekim subjektivnim mjerama o utjecaju i prestižu. Prihvaćeno je i da postoji visoka korelacija između mnogo citiranih imena i potencijala za dodjelu nagrade.

Kao i prošle godine i dalje navijam (subjektivno) za Barro-a, drugi bi bio Feldstein. Fama bi isto već trebao dobiti. Kandidati po ThompsonScientificu su rangirani mnogo niže.

Opet nam dolazi to doba godine – Nobelove za 2008. Najzanimljivija je, naravno, nagrada za ekonomiju, koja se dodjeljuje, kao šećer, na kraju. Prošlogodišnja je uhvatila novinare ali i akademske ekonomiste “off guard”. Tema – dizajn mehanizama – je bila malo ezoterična čak i za financijske i ekonomske novinare, a ekonomisti su bili iznenađeni (ugodno) jer je rad na toj teoriji već davno van stila šire ekonomske zajednice. (Možda se teorija ipak pokaže praktičnijom od onoga što se prvo mislim danas kad su se tržišta za razne financijske izvedenice razbila, a Američka Vlada ih nastoji kupiti. Znači, neki mehanizam koji će odrediti otkupnu cijenu za te instrumente je potreban. Ipak, za sada se nigdje ne spominje utjecaj prošlogodišnjih Nobelovaca. Vidjet ćemo.)

Možda će ove godine nagrada ići poznatijim imenima i manje ezoteričnim nagradama. Reuters Thomson je, kao i svake godine, objavio svoja predviđanja za ovogodišnje nagrade na temelju ukupnih citata u svojoj ISI Web of Knowledge bazi podataka. Za 2008.

• Lars P. Hansen, Thomas J. Sargent and Christopher A. Sims  –  “for their contributions to dynamic econometric models.”
• Martin Feldstein  –  “for his research on public economics, including taxation, social security, health economics and many other topics.”
• Armen Alchian and Harold Demetz  –  “for their publications on property rights and their contributions to the theory of the firm.”

Hansen i Sargent bi zajedno mogli dobiti kao prirodan izbor dva ekonometričara, dok Sims i sam može odnjeti nagradu. Sims je pionir metoda vektorske autoregresije (VAR metode) u ekonometriji i raznih tehnika za detektiranje, vrlo bitno, uzročno posljedičnih veza. Vjerojatno bi najradije vidio Feldsteina kao pobjednika. Ne ove godine, ali svi ovi kandidati su vjerojatni Nobelovci u sljedećih par. Komisija koja dodjeljuje nagrade mora držati na umu i starost kandidata. To najviše u prilog ide posljednjoj dvojci. Alchian i Demetz su dva mikroekonomista rođena 1914. i 1930. Alchian je bivši profesor Nobelovcu iz 1990. William Sharpe.