Kao…… Baš ovaj tjedan, kad je SDP predstavio svoj “politički” mirovinski plan, kao naručeno se pojavila zanimljiva diskusija na Economist.com site-u. Zapravo, radi se o diskusiji o etičnosti deficita. Ako malo razmislite, zdravo razumski, odmah će te povezati dva i dva. SDP najavljuje povećanje izdataka za mirovina od 10% već u 1. godini mandata. Nadalje, obećavaju uvođenje državnih mirovina u 1. godini mandata kako bi izjednačili nove sa starim umirovljenicima. I evo sočnog djela, za to izjednačavanje će biti potrebno 1.6 milijardi kuna. I bit će to najskuplji projekt u SDP-ovom mandatu.
Sveukupna mirovinska strategija će stajati, planskih 2.2 milijarde kuna i temelji se na 7-8% planiranog ekonomskog rasta i tipično za socijaliste, većim porezima, u ovom slućaju porezima na dividendu. Naravno očekujte više od “samo” 2.2 milijarde, to je “samo” inicijalna “ponuda.” Kako SDP najavljuje da je cilj postići veći udio mirovina u prosječnoj Hr. plaći, od 45%, ako realne plaće kojim slućajem počnu rasti brže sa ubrzanim ekon. rastom, SDP se neće ustručavati da potroši više. Sukladno tome, u svojoj ekonomskoj …ahm….”listi želja” SDP i Jurčić najavljuju korištenje fiskalnog deficita kao instrumenta ekonomske politike pomoću kojeg bi postigli svoje ekonomske, ali kako vidimo i političke ciljeve. Znači ne radi se samo o povećanju poreza nego istovremeno povećanje deficita. U prvoj godini mandata biti će gotovo nemoguće povećati rast na 7-8 %, to i SDP priznaje. Tako da će proračunski deficit sigurno porasti u toj godini (osim ako se EU ili MMF ne pobune) zbog silnih obećanja potrošnje, a zapravo nigdje nismo vidjeli i čuli da li će rasti u sljedećim godinama ili će se ići na smanjenje rashodovne strane, tj. smanjivanje države u ekonomiji. Nije za očekivati od socijalista. Ja sam skeptičan da će sa ovakvim “programom” postići obećanja. Nisu predstavili ni jedan konkretana argument KAKO bi se to postiglo, ali to ionako javnost ne zanima izgleda, bito da je retorika pravedna i socijalna, tj. solidarna. I to nas dovodi nazad na onu “diskusiju” sa početka, o etičnosti deficita.
Pa kad već govorimo o pravednosti, poštenju i solidarnosti, koje je za nas odlučio definirati SDP, da li je državni deficit nepošten prema budućim generacijam? Diskusije o državnom deficitu, uzrocima i posljedicama, su uvijek žive i aktuelne u ekonomskim krugovima. Pa tako je ovih dana Will Wilkinson sa Cato Instituta i gostujući bloger na The Economist-ovom blogu FreeExchange reagirao na post Matthew Yglesias “The Ethics of Deficits.” Yiglesias, liberalni (u Sj. Američkom smislu što bi kod nas bilo socijaldemokrat) bloger kaže da nema neovisnog, moralnog pitanja povrh ekonomsko-tehničkog pitanja (koje je stvarno bitno) da li deficit ostaje na grbači mlađih generacija. Ako država poveća potrošnju kroz deficit (dug) da bi financirala investicije u javnom sektoru koje će povećati ekonomski rast, taj veći ekonomski rast će kompenzirati kasnije troškove isplaćivanja deficita. Primjetili ste trik riječ, investicije. Ako deficitarna država pak ode u smjeru nediscipliniranog financiranja privatne potrošnje starih (povećanje rashoda za socijalu i mirovine) većeg ekonomskog rasta neće biti i buduća isplata duga će biti veća. Ali će biti međugeneracijskog transfera i redistribucije prihoda, od budućih mlađih generacija (recimo nas mladih ali i mlađih u budućnosti) prema sadašnjim starim!
Mr. Wilkinson ispravno kaže, kao što i svi već znamo, da stari ljudi (aka. umirovljenici) su moćna politička sila i njihov utjecaj na fisklanu politiku će i dalje samo rasti u Hrvatskoj, kao i drugim zemljama, pošto naša demografska slika nije najbolja. Za očekivati je s velikom vjerojatnošću da će državna potrošnja deficitom biti usmjerena ka potrošnji umirovljenika, umjesto na bolje javne investicije za dobrobit svih građana i svih generacija. Deficit će plaćati sadašnji i budući skuplji stil života umirovljenika. Jednom kad država poveća takvu potrošnju, svaki novi umirovljenik će tražiti samo istu i veću sumu za nju/njega, neće se zadovoljiti smanjenjem i rezanjem državne mirovine. Takva institucija je pogubna za razvoje jedne zemlje. Dva su razloga za takvo, istina racionalno, ponašanje.
- Stariji imaju interes financirati potrošnju kroz zaduživanje rađe nego kroz povećanje poreza. Nitko ne voli veće poreze i oni jednostavno neće biti živi kad bude trebalo isplaćivati dug. Mlađe generacije, njihovi unuci i unuke, hoće i morat će ga isplatiti. Da li je to Solidarno prema njima (nama)? Mislio sam da Hrvatska na mlađima ostaje, pogotovo onima koji NEMAJU predstavnike u parlamentu DANAS.
- Umirovljenici nemaju pretjerani interesa za financiranje investicija od kojih neće uživati. Veći ekonomski rast i razvoj od investiranja u javni sektor će beneficirati u budućnosti mlade, ne današnje stare. Tako da, kako piše Wilkinson, za očekivati je da umirovljenici traže (lobiraju ili jednostavno kao kod nas imaju svoje predstavnike u parlamentu) veću potrošnju za stvari koje mogu konzumirati dok su još živi. (Više epizoda Mlakara i Kola Sreće ili možda nove epizode Malog Mista na javnoj tv)
Zapravo, nedostatak potrebnih investicija u javnom sektoru danas, koštati će nas %-tke ekonomskog rasta i razvoja u budućnosti. Da li je to Pravedno prema budućim generacijam?? Kao što sam napisao prije, SDP najavljuje povećanje deficita kao instrumenta ekonomske politike plus projekt financiranja potrošnje kao najskuplji projekt, znaći skuplji od investicija u javni sektor. Ostavljam da vi stavite dva i dva skupa i odlučite da li ima nekog etičkog pitanja od pravičnih nam socijalista. Sa čisto ekonomske strane nema. Isto je da li se današnja konzumacija poreza financira današnjim većim porezima ili sutrašnjim, transferi među današnjim poreznima platišama ili sutrašnjim.
No, problem je da je takvo financiranje deficita izrabljeni transfer zbog potrošnje, a ne legitimini transfer zbog investiranje u budućnost zemlje. Moj, kao i vaš, budući unuk/a nemaju predstavnika u parlamentu da glasa protiv budućih većih poreza bez benefita većeg ekonomskog razvoja. No ima pravo na bolju školu, novo zdravstvo (kod nas bolje više nije ni bitno) sigurnije ceste, nove pruge i povrh svega pravosuđe i to danas!
Cronomy.org 