Archive for ‘Intervju’

06. rujna 2012

Intervju sa Krugmanom

autora/ice cronomy

Krugman: Hrvatsku može spasiti samo izvoz, ali uz oporavak i EU u Večernjem.

Zapravo prilično realno u vezi komentara o Hrvatskoj, što ne iznenađuje jer Krugman i može biti i realan, suhoparan ekonomist sa solidnim i točnim uvidom kad mu se politički svjetonazori previše ne uvuku u ekonomske argumente. Još kad se Lider i gosp. Šajatović ulove ovog o izvozi. (Naravno, oni nikada ne uvjetuju taj izvoz o oporavku kao što Krugman ispravno ističe.)

Pretpostavljam doduše da prof. Krugman nije pogledao pobliže demografsku sliku Hrvatske (zašto bi uostalom?!) što daje velike razloge za brigu o perspektivi.

Krugman će posjetiti Rovinj sljedeći mjesec u sklopu Adrisovog Poslovnog Foruma. Za vidjeti je kakve će ekonomske savjete i argumente Krugman imati onda.

Oznake: ,
05. travnja 2009

Švaljek i Škreb na konferenciji

autora/ice cronomy

Gledam malo i tražim što se sve govorilo na TEBovoj konferenciji “Kako se suprostaviti krizi?” Zanimljivo i vrlo bitno pitanje za Hrvatsku.

read more »

03. ožujka 2009

Bravo Škegro!

autora/ice cronomy

Nakon odgledanog gostovanja Škegre u Nedjeljom u 2 ostao sam ugodno iznenađen dozom žustre, ali oštre argumentacije i rasprave. Da bi bolje razumjeli o čemu je riječ morate pogledati emisiju, jer je nemam namjeru čitavu prepričavati već komentirati.

read more »

01. ožujka 2009

Škegro u “Nedjeljom u dva”

autora/ice cronomy

Nije me se dojmio Škegrov prvi komentar na najavljeni paket antirecesijskih mjera. Škegro može i bolje. Previše bavljenja prošlošću oko stabilizacijskog programa iz 1993. kojem je prvi i glavni cilj bio obuzdavanje hipeinflacije – što sada nije problem ni cilj ovog programa – uz razne dodatne “dugoročnije” ciljeve, jedan od kojih je bio i eliminiranje fiskalnog deficita. I sada opet, ključni dio ovog rebalansa je uravnoteženje proračuna, što je cilj svih Vlada već godinama, pa tako i Škegrove. Kad se već kao jedan od autora Stabilizacijskog programa i Ministar financija između ’97-’00 prisjećao prošlosti zašto se nije dosjetio spomenuti da eliminranje fiskalnog deficita kao vrlo važnog cilja nije postignuto? Između 1998. i 2000. proračunski deficit se naglo povećao na neodržive razmjere. Puno zanimljivije komentare su dali Babić i Stojić.

Ali, istina je da je rebalans glavna mjera i da se još na to čeka. Znaći tek nakon par tjedana će se moći dati bolja “evaluacija.”

Uglavnom, zanimljivo je vidjeti što je imao za reći u emisiji Nedjeljom u dva. Ako ste je propustili kao ja, dostupna je ovdje.

15. siječnja 2009

Bernanke ukratko o “svemu”

autora/ice cronomy

Bernanke u 20 minuta odgovara na pitanja na LSE. Razumljivo je ako imate lagane predrasude da je priča jednog centralnog bankara dosadna, ali dobar dio ovih 20 minuta nije. Malo se priča o Adam Smithu, tržištu, neshvaćanje javnosti benefita i snage tržišta i ekonomistima koju su uvijek iznenađeni time. Spominje se Keynesianstvo i Austrijanstvo na početku, Keynesovi “životinjski duhovi (ćudi)” na kraju. Bernanke ne vidi krizu kapitalizma, ali vidi problem sa nedovoljnom kapitaliziranošću i lošim menadžmentom. Dobra doza smijeha i zafrkancije. Više nego zanimljivo bi bilo vidjeti Rohatinskog u ovakvoj situaciji gdje mu se nasumice redaju pitanja publike kojih 30tak minuta.

Jedina zamjerka Bernankeu ovdje je korištenje presnažne riječi pohlepe kod opisa Smitha, što će zlodusi ili jednostavno neupućena javnost izvrnuti u dogmatska i moralna zveketanja. Adam Smith nije nikada pobrkao zalaganje za osobni interes i sebičnost, pohlepu i tome slično.


Vodpod videos no longer available.

more about “Bernanke“, posted with vodpod
08. prosinca 2008

Lucidno

autora/ice cronomy

Vjerojatnost da ću se složiti sa bilo kojom Jurčićevom izjavom, mišljenjem ili stavom je vrlo mala. Pa tako i ovaj put, razmišljanje me vodi na ideju pretjerano državno planiranje i nametljive državne ruke, pogotovo u situaciji neefikasnog državnog aparata čak i u primarnim funkcijama svake države. No ipak ovo je dobro rečeno i jest problem. Nedostatak više kvalitetnih i bitnih ekonomskih pokazatelja i informacija jest prepreka ka nekim novim, relativno boljim, potezima. Svakako pročitajte cijeli intervju.

Ne znamo kakva je struktura domaće proizvodnje, kakvi su odnosi među djelatnostima, ne znamo odnose domaćih djelatnosti s inozemstvom niti strukturu proizvoda pojedinih djelatnosti da bismo mogli kreirati mjere. Ne znamo proizvodnost proizvodnih faktora u pojedinim djelatnostima, ne znamo kolika je proizvodnja po radniku i po jedinici kapitala. Time se bave profesionalci rasterećeni politikom, to je čista matematika, podloga za kreiranje ekonomske politike, koje nema. Bez te podloge mjere ekonomske politike su pucanj u kmicu, u crni prostor koji je toliko velik da se rijetko pogodi meta.

27. rujna 2008

“Bailout Nation” via WSJ

autora/ice cronomy

Vodpod videos no longer available.

more about ““Bailout Nation” via WSJ“, posted with vodpod
Barry Ritholtz, autor poznatog TheBigPicture bloga uskoro izdaje knjigu “Bailout Nation”. U ovom videu daje svoj pogled na (ne)poželjnost državnog spašavanja i/ili ulaska u (što je moj slobodni prijevod engleske riječi bailout) propalih, nekonkurentnih, pogrešno vođenih, etc… kompanija. U jednom postu ranije ove godine, Ritholthz je naveo više bailouts od Velike Depresije na ovamo. Ritholtz propituje ispravnost i poželjnost ishitrene državne intervencije u propale financijske gigante sa astronomskih $700 milijardi poreznog novca; niti ima jasnih benefita za poreznog obveznika koji će sigurno morati platiti više od početnih $700 milijardi, te dugoročno je na gubitku, niti je jasno kako/da li će to spašavanje koristiti ekonomiji. Uspijeh bailouta se ne mjeri time da li je kompanija ostala na tržištu ili u industrijskoj grani – metoda koju mi u socijalističkoj Hrvatskoj koristimo za evaluaciju spašavanja poreznim novcem, iz godine u godinu, naših dičnih brodogradilišta. Još gore u Hrvatskoj jer država spašava, iz godine u godinu, brodogradilišta u svojem vlasništvu i pod svojim managementom; znači spašava samu sebe poreznim novcem bez da gleda interes poreznog obveznika. Nitko ne pita za interes običnog poreznog platišu.
Dok kod narudžbe za brodove dolaze u brodogradilišta, godišnje slijevanje poreznih kuna u brodogradilišta su “opravdana”. Nitko da bi ustao, od Sabornika ili pak dičnih Hrvatskih ekonomista, i rekao kako je to samo na štetu poreznih obeveznika i čak bez jasnog (dugoročnog?) benefita za ekonomiju. Nije valjda da nema dobrih ekonomista koji razumiju oportunitetni trošak??
Tako, u maniri dobrog ekonomista, Ritholtz ukazuje da je pravi trošak zapravo ono što smo mogli dobiti, a nismo, kad bi dozvolili propast neke od kompanija koje to i zavrjeđuju. Kao dobar primjer spominje bailout Chrysler 1980. bez kojeg je, potencijalno, moglo doći do unaprijeđenja efikasnosti i troškovnih struktura u toj firmi pod drugim vlasnikom koji bi je otkupio kao i ostalim auto kompanijama ili pak LTCM čiji spas je vjerojatno stvorio moralni hazard za neke od današnjih firmi. Stara uzrečica, koju Barry citira, kaže da je kapitalizam bez propasti kao religija bez grijeha. Propastim i zatvaranjem se očišćavaju loši viškovi/pretjerivanja u sektoru. Zar Hrvatska uživa toliku komparativnu prednost u brodogradnji da je svih 5 brodogradilišta u mogućnosti biti globalno uspiješno? Zašto su onda teret poreznim obveznicima već desetljećima?
Jedna bitna pojedinost, koja je ujedno i novost za Amerikance, je da se ovaj bailout poreznim novcem događa prije nego neke firme propadnu, pod sumnjam da sigurno hoće. Država je u nekim prijašnjim slučajevima poreznim novcem sanirala određene štete nakon što su kompanije propale zbog vlastitih grešaka. U ovom slučaju, za Ritholtza bez presedana, kompanije su se spašavale i još se nastoje spasiti novcem poreznik obveznika od propasti pod izlikom potencijalno većeg budućeg troška ili sistemskog rizika. Možda je bez presedana u Americi, no u Hrvatskoj se porezni obveznik stalno pita za spašavanje kompanija koje bi na svjetskom tržištu bez poreznih potpora već odavno bile uništene od konkurencije. Jedino kod nas mogući problem “sistemskog rizika” ima naziv “socijalni nemir”.
13. kolovoza 2008

Stiže veći BDP, smanjuju se “loši” agregati, ali imamo pravo na manje novca

autora/ice cronomy

Da sve ima koristi i troškove (a ne samo jednu od to dvoje) pokazuje i povećanje BDPa od nekih 13% (uskoro) zbog metodoloških prilagodbi uključivanja sive ekonomije i još dva pojma. Željko Lovrinčević, aka. dvoruki-ekonomist, u intervjuu za Poslovni.

To će uljepšati brojne pokazatelje koji se iskazuju u odnosu na BDP. Što su glavne negativne implikacije?
– Tu je primarno riječ o tzv. izračunu pojma vlastitih sredstava, odnosno koncepta ‘gross national incomea’ (ukupnog nacionalnog dohotka). Na osnovi te veličine utvrđuju se obveze RH u smislu uplata u zajednički europski proračun, kao i njezina prava povlačenja određenih sredstava od EU. Dobar dio tih prava definiran je razinom razvijenosti ‘per capita’. Tako se uključivanjem sive ekonomije događa nekoliko procesa. S jedne strane, očekivano povećanje službenog BDP-a za približno 13 posto djeluje dobro jer smanjuje većinu agregata kojima se iskazuju vanjske neravnoteže. Udio vanjskog duga past će, primjerice, na oko 78 posto BDP-a (lani je bio 87,8 posto), udio deficita javnog sektora također će se smanjiti i općenito će se pokazati da je Hrvatska manje ranjiva nego što su dosad pokazivali standardni indikatori. S druge strane, uključivanjem sive ekonomije povećani BDP smanjuje prava Hrvatske na povlačenje novca iz EU i povećava njezine obveze u smislu uplata u zajednički europski proračun. Ima još jedna značajna karakteristika. Ovako kako je sada siva ekonomija distribuirana po djelatnostima, povećat će se (službena) razlika između slabije i jače razvijenih regija. Oni koji su razvijeniji bit će to još više, a oni slabije razvijeni bit će relativno još manje razvijeni. Dakle, povećat će se raspon razvijenosti, a to je uvijek negativno za politiku.

…. Vrlo brzo pokazat će se da postojeća regionalizacija Hrvatske nije dobra jer središnja statistička regija u kojoj je Zagreb, a koja zahvaća širok prostor, već će se pri kraju ove godine naći vrlo blizu razine razvijenosti od 75 posto prosjeka EU mjereno paritetom kupovne moći. To znači da će Hrvatska već u trenutku ulaska u EU biti lišena dobrog dijela prava povlačenja sredstava iz europskih strukturnih fondova.

No zanimljivije i važnije pitanje je ono prije ovog.

Može li se pritom izmjeriti doprinos reduciranja sive ekonomije?
– Kad se istraživanja kompletiraju, pokazat će se da je udio sive ekonomije posljednjih nekoliko godina padao prosječnom dinamikom od 0,3 posto godišnje. I to je ulazilo u službene stope BDP-a. Budući da je približno toliko rasta dolazilo zapravo od utjerivanja neslužbene u službenu zonu dugogodišnji prosjek stopa rasta će se korigirati, odnosno smanjiti za to zahvaćanje sive ekonomije.

Paradoksalno je da će korekcijom BDPa na više HDZ ubrati pozitivne bodova i isticati smanjenu ranjivost, dok je u isto vrijeme ono najvažnije za prosperitet i životni standard, dugogodišnja stopa rasta ekonomije, zapravo manja te nikakvog većeg prihoda neće biti od tog kao-povećanja BDPa. Neće valjda HDZ to isticati kao nekakav uspijeh u poboljšanju životnog standarda? Treba imati na umu da siva ekonomija nije uključena u službene podatke, ali prihodi iz sive zone (primjerice u djelatnosti turizma) već beneficiraju ljude “na terenu” godinama. BDP/capita će biti službeno veći, ali on je već tu uključivanjem sivih prihoda.

12. lipnja 2008

Opet o nafti za $200?

autora/ice cronomy

Prošlo je 7 dana od zadnjeg posta, što je puno. Ali počelo je Euro (to mi je kao isprika), a i bio sam na malom putovanju.

Nemam neki pripremljeni post, ali ipak nešto zanimljivo. Poskupljenja struje i mjere Vlade su zaokupile interes građana u svim funkcijama (poslovnim, investitorskim, radnim, potrošnim) posljednih par dana, što je i normalno jer visoke cijene energije utječu na novčanika sviju. No, zbog toga nitko neće gasiti tv da bi uštedio koju kunu na struji. Ništa od toga neće imati utjecaj na gledanost utakmica reprezentacije – taj parametar je konstanta. Tako, iako je cijena struje sada najzanimljivija, ona je ipak malo volatilna u odnosu na cijene benzina i nafte. Već jučer u Otvorenom je bilo govora o nafti, ne o struji. Cijene barela skaču dnevno i prognoze su da će dostići $150/barel ovo ljeto. Hrvatski mediji prenose cijene i pumpaju paniku sa potencijalnih $200/barel, ali ne i sa dugoročno predviđenim padom na $75/barel.

Evo intervju sa onim tko je prognozirao sve tri cijene i njihov smjer, Mr. Crude Oil.

read more »

27. svibnja 2008

Intervju sa Sorosom

autora/ice cronomy

Upitan sam da komentiram “barem” intervju sa Sorosom u Jutarnjem.

read more »

%d blogeri kao ovaj: