Vulgarni Keynezijanizam (2. dio)

autora/ice cronomy

Zadnji post smo završili sa idejom da kako bi razumijeli što muči ekonomiju, koji su mogući uzroci recesije (poslovnog ciklusa) i koja je uloga država u tome, moramo se osloniti na neki model koji nam može ilustrirati što država može učniti i koje su posljedice toga za ekonomiju.

Da bi opravdali aktivnu ulogu države tokom poslovnog ciklusa, stari Keynezijanci se oslanjaju na model sa pretpostavkom da cijene i plaće nisu savršeno fleksibilne (“ljepljive” u kratkom roku) što kao posljedicu ima da sva tržišta (npr. tržište rada) nisu u ravnoteži (tj. da ponuda ne mora biti jednaka potražnji). Zbog tih tržišnih nepravilnosti Keynezijanci vjeruju da država ima ulogu u stabiliziranju ekonomije sa aktivnom fiskalnom i monetarnom politikom.

Mi ćemo potpuno zaobići taj pristup i osloniti se na model makroekonomije sa potpuno fleksibilnim cijenama i ravnotežom i sa njim ilustrirati: (a) neke moderne Keynezijanske ideje i (b) aktivnu ulogu državne politike. Ako smo se već dogovorili da država ima ulogu u recesiji i da ne može sjediti skrštenih ruku, tradicionalni Keynezijanski model nije jedini koji daje implikacije što bi država trebala činiti. Aktivna fiskalna politika koju zagovaraju stari Keynezijanci, pod čim podrazumijevam povećanu državnu potrošnju, nije jedini način na koji država može intervenirati tokom prolongirane recesije, a možda nije ni najpoželjniji.

Da bi došli do toga prvo moramo izgraditi jedan `jednostavan’ makroekonomski model. Ja sam se odlučio na grafički prikaz i verbalnu prezentciju ideja i mehanizama koji pokreću ključne varijable. Dakle, eksplicitna matematika je namjerno isključena što će nadam se model učiniti pristupačnijim i razumljivijim, a i kraćim. (Iako je uglavnom jednostavnije i bolje prikazati ideje i mehanizme kroz par povezanih formula.) Također, držao sam se klasičnih engleskih simbola poput wage, Supply, Demand, Labor, output (Y), Taxes, itd. Nadam se da će biti razumljivo i da će se trud isplatiti.

Model koji će nam poslužiti kao baza za analiziranje makroekonomije konstruirati ćemo u par koraka, iz mikroekonomskih osnova. Zbog jednostavnosti analizirati ćemo ponašanje glavnih aktera u ekonomiji: reprezentativna potrošačica (Iva), reprezentativna firma (Top) i država (Slavko). Model je intertemporalan, što znači da odlučivanje potrošačice i firme oko potrošnje i investicija ima vremensku dimenziju; odlučuju između sadašnjosti i budućnosti i važu trade-off. Za naše potrebe dovoljna su nam dva perioda, nazovimo ih danas i sutra, svaki sa svojim tržištima.

Interkacija Ive, firme i države na dva tržišta – tržištu rada danas i tržištu dobara danas – omogućiti će nam da objasnimo bitno ponašanje u ekonomiji koje određuje level outputa, zaposlenosti, realnih plaća. Cilj je te interakcije i ponašanje sažeti na jednostavne krivulje ponude i potražnje za outputom. Za napomenuti je opet da su odrednice makroekonomskog modela u biti mikroekonomski principi i interakcije sudionika na ovim tržištama. Iza pomaka krivulja, primjerice obujma output, nalazi se mikroekonomska intuicija.

Opisati ćemo realnu ekonomiju, dakle bez novca, odrediti i predvidjeti kretanje realnih varijabli: realni output, realna potrošnja, realne investicije, realne plaće i kamate. Toj ekonomiji, ako želimo, možemo dodati novac i odrediti nominalne varijable. Počnimo sa Ivom.

Potrošačica

Iva radi i troši u oba perioda, danas i sutra, te ima par odluka za donjeti. Prvo mora odlučiti kako podjeliti svoje vrijeme između rada i odmora danas i sutra. Potom, mora odlučiti kako podjeliti ono što je zaradila između potrošnje i štednje danas.

Danas, Iva zaradi realnu plaću w (izraženu u dobrima), primi dividendu iz firme Top i plati porez državi. Iz raspoloživog dohotka Iva odluči koliko potrošiti, a koliko uštedjeti.

Sutra, Iva opet zaradi realnu plaću w’, primi dividendu, plati porez Slavku ali i podigne ušteđevinu S sa zarađenom realnom kamatom S(1+r). Pošto za Ivu ne postoji prekosutra ona će čitav svoj raspoloživi dohodak i bogatstvo konzumirati, bez ikakve ostavštine.

Dakle, Ivin problem je izabrati između potrošnje danas i sutra te ponude rada danas i sutra, naravno poštujući svoj životni budžet. (Budžetsko ograničenje kaže da sadašnja vrijednost potrošnje mora biti jednaka sadašnjoj vrijednosti cjeloživotnog dohotka.)

Ivina odluka o količini rada (izraženo u satima) koju će ponuditi na tržitu rada danas ovisi o tri faktora: današnja realna plaća (w), današnja realna kamata (r) i cijeloživotno bogatsvo. Sa porastom realne plaće i kamate Iva ponudi više sati rada danas. Možda je jasno kako i zašto ponuda rada raste sa plaćom (što je oportuni trošak odmora), no kako kamata r utječe na odluku? Realna kamata je cijena današnje potrošnje u izražena u budućoj. (Ne cijena novca kao što neki vole reći jer u ovo ekonomiji, zasad, nema novca.)

Recimo da je Iva poduzetnica i da tržišna kamata r poraste. Viša kamata znači veći povrat na štednju, pa ako Iva danas radi duže (manje se odmara) i štedi više, sutra će moći potrošiti i uživati više te raditi manje. Odmor je dobro. Porast tržišne kamate je zapravo porast cijene sadašnjeg odmora u odnosu na budući. Iva je pametna pa će današnji skuplji odmor zamjeniti za više sutrašnjeg. Na drugu stranu, kad cijeloživotno bogatstvo poraste, njena ponuda rada se smanji. Normalno je da ako je bogatija, Iva više uživa i manje radi. Ivinu odluku o ponudi rada možemo prikazati jednostavnom krivuljom ponude rada L^S u grafu lijevo. (Kliknite za uvećanje.)

Iva mora odlučiti i o današnjoj potražnji za dobrima, na što utječu dva faktora: cijeloživotno bogatstvo (određeno prihodima i porezima) i realna kamata. Sadašnju potražnju za dobrima možemo prikazati jednostavnom krivuljom potražnje kao funkcije sadašnjeg ukupnog prihoda Y (sljedeći graf lijevo). Krivulju smo označili kao C^D(r) jer potražnja ovisi i o realnoj kamati. Kad sadašnji realni prihod poraste, raste i potražnja. Kamata je, kao i prije, cijena današnje potrošnje u izražena u budućoj. Porastom kamate Iva smanjuje današnju potrošnju i štedi više, što predstavlja pomak krivulje na dolje. Porast bogatstva, sa konstantnom kamatom i prihodom, pomakne krivulju na gore.

Ivina potražnja za dobrima je samo dio ukupne, kojoj još moramo pridodati potražnju firme za investicijskim dobrima i potražnju države kako bi dobili ukupnu potražnju.

Firma

Koristeći kapital i rad kao inpute, firma proizvodi output Y=zF(K,L) danas i sutra, gdje faktor z predstavlja dostupnu proizvodnu tehnologiju, a F(.) klasičnu proizvodnu funkciju. Proizvodnja će biti veća sa boljom tehnologijom (viši faktor z) ili sa više kapitala K. Graf proizvodne funkcija je lijevo.

Firma Top donosi odluke na istim tržištima kao Iva. Mora odlučiti koliko ljudi zaposliti, koliko proizvesti danas i sutra te koliko investirati, sve sa ciljem povećanja sadašnje vrijednosti profita kroz oba perioda. Profit, mjeren jedinicama proizvedenog outputa danas i sutra nakon isplaćenih troškova rada i investicija, isplaćen je vlasniku firme u obliku dividende danas i sutra. Iva je jedini vlasnik firme pa je stoga osnovni cilj firme povećati Ivin prihod iz dividendi. S obzirom na taj cilj, firma će odabrati optimalnu količinu rada danas i sutra te investicija u kapital danas.

Što je bitno ovdje je da firma može investirati danas kako bi proširila proizvodni kapacitet sutra. Da bi investirala mora se nečega odreči. Firma investira u kapital koristeći dio proizvedenog output danas što određuje njenu potražnju na tržištu dobara za ‘investicijskim’ dobrom. Korištenjem djela sadašnjeg outputa za investicije firma Top odriče se današnjeg profita kako bi stekla produktivni kapital u budućnosti.

Optimalni izbor količine rada danas određen je marginalnim proizvodom rada; firma zapošljava sve dok marginalni proizvod postane izjednačen sa plaćom w. Plan potražnje za radom možemo prikazati silaznom krivuljom L^D na istom grafu kao i Ivinu odluku o ponudi rada. Bolja proizvodna tehnologija z ili više kapitala K pomaknuti će L^D krivulju udesno. Na sličan način kao danas, firma će odlučiti o potražnji rada sutra.

Ono što je važnije je investicijska odluka firme. Firma investira u novi kapital danas kako bi zamjenila deprecirani kapital i dodala novi kapacitet sutra. Odluka o veličini investicije mora se voditi nekim razumnim pravilom. Ključnu ulogu opet igra realna tržišna kamatna stopa r. U našem model to znači da firma investira sve dok marginalni proizvod kapitala sutra, umanjen za deprecijaciju d, ne postane izjednačen sa realnom kamatnom stopom r. Optimalni investicijski plan je prikazan na grafu lijevo u obliku silazne krivulje potražnje za investicijskim dobrom, kao funkcija realne kamate.

Primjetite dvije stvari: (1) negativni odnos između r i investicije danas (tj. željene količine kapitala u budućnosti) te (2) sličnost sa odlukom firme o potražnji rada danas prikazanom gore. Relevantna cijena kod zapošljavanja je realna plaća, a relevantna cijena investiranja je realna kamata.

Država

Da bi dovršili model moramo odrediti što država Slavko radi na tržištu dobara. Danas Slavko kupuje na tržištu dobara i financira tu potrošnju G sa poreznim prihodom T i izdavanjem obveznica. Sutra, Slavko isplati dug obeveznica sa kamatom i financira buduću potrošnju G^{'} kroz poreze T^{'}. Kao i Iva, država mora zadovoljiti svoj intertemporalni budžet, što znači da potrošnja mora biti jednaka prihodu kroz oba perioda.

Ravnoteža

Dakle, da ponovimo. Iva nudi rad danas i potražuje potrošačka dobra danas, Top potražuje rad danas, proizvodi danas i potražuje investicije danas. Država potražuje dobra danas. Ponašanje Ive, firme Top i Slavka moramo sastaviti zajedno u dva tržišta, tržište rada danas i tržište dobara danas.

Ravnotežu na tržištu rada (graf lijevo) već imamo, određenu križanjem silazne krivulje potražnje za radom firme Top i uzlazne krivulje ponude rada Ive. Ovo je ravnoteža za određenu realnu kamatu jer sjetite se da porast (pad) kamate utječe na Ivinu odluku o ponudi rada i pomiče njenu krivulju ponude rada desno (lijevo). Te Ivine odluke pokazati će se važnim.

Sa ravnotežom na tržištu rada i levelom zaposlenosti L^{*}, iz proizvodne funkcije firme možemo odrediti sadašnji level outputa Y^{*} u ekonomiji i konstruirati krivulju ponude outputa – uzlazna krivulja koja opisuje sve kombinacije outputa i realnih kamatnih stopa za koje je tržište rada u ravnoteži.

Sljedeći grafikon prikazuje jednostavan proces kojim dolazimo do te krivulje. Sa porastom tržišne kamatne stope sa r_1 na r_2 Ivina ponuda rada se pomakne u desno, realna plaća padne na w_2 i zbog toga zaposlenost poraste na L_2. Iz proizvodne funkcije firme vidimo da s time realni output poraste na Y_2. Normalno, jer više rada znači više outputa. Krivulja ponude outputa je uzlazna zbog Ivine odluke da ponudi više rada kad kamata poraste što rezultira porastom zaposlenosti i outputa.

Preostaje nam da ovome dodamo krivulju potražnje za outputom i ako pretpostavljate da se radi o silaznoj funkciji potpuno ste u pravu. Kao što ni krivulja ponude outputa ne postoji sama od sebe već je bazirana na funkcioniranju tržišta rada, tako je i krivulja potražnje za outputom Y^D bazirana na funkcioniranju sadašnjeg tržišta dobara. Ukupna potražnja na tržištu dobara sastoji se od Ivine potražnje za ‘potrošačkim’ dobrima, potražnje firme Top za ‘investicijskim’ dobrima i državne potražnje. Ukupna potražnja, označena kao Y^D, ovisi o prihodu i mora biti jednaka ukupnom prihodu Y.

Negativni odnos između ukupne potražnje za dobrima i realne kamatne stope konstruiramo tako da znamo da ako realna kamatna stopa poraste sa r_1 na r_2 Ivina potražnja za potrošačkim dobrima i potražnja firme za investicijskim dobrima biti će niže. (Vidimo iz priloženog grafa da su oboje funkcije kamate.) Rezultat je da se sadašnja potražnja za dobrima pomakne na dolje i tako količina potražnje padne sa Y_1 na Y_2.

S ovim imamo sve elemente realnog modela s kojim možemo razmotriti kako se makroekonomija ponaša kada promjenimo neku vanjsku varijablu, primjerice državnu potrošnju  ili koji je efekt na variable poput outputa i zaposlenosti kad neki šok pogodi ekonomiju.

Naša konkurentna ravnoteža sastoji se od (1) sadašnjeg tržišta rada na kojem su određene realna plaća i zaposlenost i (2) sadašnjeg tržišta dobara na kojem su realna kamata i sadašnji level output određeni križanjem jednostavnih krivulja ponude i potražnje. Kao što smo i rekli na početku, ponašanje aktera u ekonomiji saželi smo na jednostavne krivulje ponude i potražnje outputa. Također, proizvodna funkcija firme je uvijek prisutna.

Možda ste primjetili da smo se koncentrirali na tržišta danas i ignorirali tržište rada i dobara sutra. To je napravljeno zbog jednostavnosti i dužine posta. Sjetite se da Iva štedi danas (što znači da kreditira nekoga) i da država posuđuje i vraća kredit sutra. Pojednostavljena analiza je samo naizgled `zanemarila’ kreditno tržište jer ravnoteža na današnjem tržištu dobara znači da kreditno tržište sutra također mora biti u ravnoteži.

Za ono što želimo pokazati – koju ulogu država igra i kako pod određenim uvjetima može korisno intervenirati tokom recesije i bez oslanjanja na stari Keynezijanski model neravnoteže tražišta – uvesti novac u model nije toliko bitno. Ipak, pokazati ćemo ukratko kako tržište novca izgleda.

Na sljedećem grafu, tržište novca sastoji se od ponude novca koja je određena od strane centralne banke ili države, ilustrirana vertikalnom krivuljom ponude M^S. Da bi odredili potražnju za novcem morali bi analizirati ponašanje banke, Ive i Top firme na tržištu kredita. Prilikom kupovine dobara, Iva i Top moraju izabrati između korištenja gotovine ili skupljih transakcijskih usluga banke poput kreditnih kartica ili čekova. Te interakcije i odluke mogu se svesti na jednostavnu funkciju potražnje za novcem, što samo potvrđuje početnu i ključnu ideju da se sva makro tržišta zasnivaju na mikroekonomskim principima ponašanja. Nominalna potražnja za novcem prikazana je linearnom uzlaznom krivuljom M^D. Križanje ponude i potražnje određuje level cijena u ekonomiji.

Novac je neutralan u ovoj ekonomiji, što znači da veća ponuda novca nema efekta na realne varijable poput zaposlenosti, proizvodnje outputa, kamate i plaće koje ostanu nepromjenjenim. Porast ponude novca uzrokuje samo proporcionalno više cijene. Ipak, u određenom kratkom periodu, novac zbog raznih razloga vjerojatno nije neutralan.

Skoro pa Gotovo (zasad)

Za kraj dobro bi bilo ilustrirati kako se naš model i ekonomija ponašaju kada, primjerice, Slavko odluči trošiti više. Koje su posljedice povećane državne potrošnje, makar i privremene, za gornje realne varijable? Taj primjer ostaviti ću za sljedeći post jer se i ovaj već odužio i ima dosta toga za prožvakati. Nakon tog primjera ilustirati ćemo neke moderne Keynezianske ideje poslovnog ciklusa i pokazati koju korisnu ulogu država može igrati tokom recesije, sve bazirano na ovom modelu.


		
Oglasi

4 komentara to “Vulgarni Keynezijanizam (2. dio)”

  1. Problem svih jednostavnih analiza je što one pretpostavljaju da je naša ekonomija otok. I ovo što naši “Keynesijanci” opisuju vrijedi za veliku ekonomiju koja malo ovisi o uvozu i izvozu.

    Naša ekonomija nije ništa slično tome. Okruženi smo bogatim zemljama u kojima je produktivnost mnogo veća, te siromašnijim zemljama koje mogu proizvesti mnogo jeftinije proizvode (primjer, Zvijezda ketchup je Made in Hungary). Stanovništvo ima vrlo malo povjerenja u domaću ekonomiju i valutu te štedi u stranoj valuti (dakako, oni koji imaju). Više od 1/5 stanovništva su u mirovini.

    Malo tko donosi racionalne ekonomske odluke, jer je većina odgojena i odrasla u socijalizmu. Država ne može donijeti racionalne odluke jer su stalno neki izbori i racionalni izbor za političare je dobiti izbore a ne napraviti nešto što će donijeti korist tek za 5-10 godina.

    Stvari ne rastu tek tako. Neće njiva svake godine davati 5% više uroda, neće svake godine biti 5% više turista, nećemo svake godine imati 5% više drveta koja možemo posjeći.

    Ja sam laik, ali moram primjetiti da Keynesijanska politika ima smisla ako u ekonomiji postoje neki neiskorišteni resursi, koji se počinju koristiti povećanjem potrošnje, itd, dakle, ako treba tek pokrenuti zamašnjak da bi se ekonomija “zahuktala”.

    Pravo je pitanje koji su to naši resursi koje ima smisla iskorištavati, gdje su to naše komparativne prednosti u odnosu na okolne zemlje, jesu li one posve iskorištene ili ne. Dakako bez nebuloznih tvrdnji da imamo ogromno vodeno bogatstvo, da je zemlja u Slavoniji najrodnija i najkvalitetnija, da imamo ogromne potencijale solarne energije itd.

    • Takodjer imamo problem povratne veze. Sto ako je sadasnje stanje rezultat prethodnih intervencija (recimo represivne porezne politike i ekspanzivne neefikasne drzavne potrosnje).
      Osim toga i sudionici na trzistu imaju sposobnost ucenja i prilagodjavanja. Recimo da sudionici na trzistuznaju da ako prvi krug drzavne intervencije ne urodi porastom ekonomije da slijedi drugi pa treci…itd

Trackbacks

%d bloggers like this: