Archive for Listopad, 2013

16. listopada 2013

Dobit Poduzeća i Zaposlenost (šporki, ali ne iznenađujući rezultati)

autora/ice cronomy

Ne treba nam dubinska analiza da bi saznali kako su zaposlenost i nova radna mjesta najveći problemi u Hrvatskoj. Jedan način razmišljanja o pitanju od kud dolaze nova radna mjesta, tko stvara nove poslove, je promatrajući poslovanje privatnih poduzeća i njihove bilance.

Privatnih poduzeća, jer državna u Hrvatskoj ne posluju po poduzetničkoj logici i tržišnim principima. Zašto i bi kad uvijek imaju porezne obveznike na koje se mogu osloniti za vječite subvencije, sanacije i rekonstruiranja. Firme poput HŽa, brodogradilišta, INA, HEP, Šume i sličnih ne mogu biti izvor rasta novih radnih mjesta i zaposlenosti. Dakle, ostaje uzdati se na privatna poduzeća.

Uostalom, razna istraživanja pokazuju da su upravo mala privatna poduzeća ona koja stvaraju nova radna mjesta brže i relativno više od velikih, pogotovo tokom perioda visoke nezaposlenosti. Ideja da su mali motor rasta i zapošljavanja su odavno prisutne kao teme istraživanja. Po podacima FINE, mala privatna poduzeća čine većinu privatnih, od osnivanja, poduzeća. 2012. bilo je nekih 98,000 malih poduzetnika, srednje veličine 847, a velikih ‘svega’ 161. Važnost malih poduzeća za stvaranje novih radnih  mjesta je stoga velika.

Logično je da zarada poduzeća ima veze sa zaposlenošću. Kada su poduzeća u dobroj financijskoj poziciji i očekuju da ostanu u dobroj poziciji dogodine, zapošljavaju, investiraju i šire poslovanje. Dodaju radnike umjesto da ih otpuštaju. Stoga je za očekivati da kad je dobit poduzeća snažna, snažan rast zaposlenosti i novih radnih mjesta sljedi.

  • Prvi graf prikazuje kretanje dobiti i gubitaka (nakon oporezivanja) privatnih malih i srednjih poduzeća. Podaci FINE. U predrecesijskoj 2007. dobit malih i srednjih poduzeća je bila još prilično viša od onih u gubitku. No recesija koja je počela sredinom 2008. i traje do danas istopila je dobit i poduzetnici još vuku više gubitke. Zanimljivo je da se dobit (blago) oporavil od 2011, ali izgleda da su još uvijek gubici veći.

g1

Da je ‘dovoljno’ otpuštanja uspjelo zaustaviti pad dobiti? Možda, ali gubici su još uvijek veći i dok se oboje ne izvrnu kao 2007. neće doći do snažnog zapošljavanja.

  • Donji graf prikazuje razliku između dobiti i gubitaka (nakon oporezivanja) malih i srednjih privatnih poduzeća (od osnivanja firme), te broj zaposlenih u malim i srednjim poduzećima za razdoblje 2007-2012. Gubitak je naravno negativan broj. Skladno sa gornjim grafom, uočljiv je snažan rast gubitaka pa je razlika potonula u negativan teritorij.g2
  • Isti graf, samo sa podacima DZSa o broju zaposlenih, da ne bi ispalo kako je ukupna zaposlenost rasla dok su mali i srednji poduzetnici otpuštali i nisu zapošljavali. Ukupna zaposlenosti pada već godinama. Doduše ukupni broj zaposlenih sadrži i zaposlene u državi, pa bi morao biti umanjen za broj zapslenih u javnom sektoru (lokanoj i državnoj upravi) jer nas zanima zaposlenost  samo u privatnom sektoru.g3

Da li podataka (nekakva vemenska serija) o zaposlenima u javnom sektoru ima, da li država to uopće zna, možda netko drugi može odgovoriti.

Standardna priča ala ministar Linić je da dobit poduzeća raste i da su je povećali otpuštanjem. Država im ide “svime” na ruku, a poduzetnici nikako da počnu investirati i zapošljavati. Kao.

Realnost izgleda malo drugačija. Kad pada dobit, pada i zaposlenost. Priča da su ‘poduzetnicima rasli profiti jer su otpuštali radnike’ ne drži vodu. Za očekivati je upravo suprotno, kad počnu rasti profiti i očekivanja veće zarade u budućnosti, početi će zapošljavati radnike.

  • Posljednji graf prikazuje kretanje Dobiti malih i srednjih privatnih poduzeća, od osnivanja, kao postotak BDPa i promjena zaposlenosti u istim malim i srednjim poduzećima. Unatoč vrlo malom broju godina očito je da se kreću zajedno. Veća Dobit nije loša stvar za zaposlenost. Tko bi reko.

g4

Hvala Nenadu Bakiću na podacima.

[*** Mali disclaimer: Koliko kvalitetno možemo napraviti ovakvu analizu Hrvatskih poduzeća i njihovih bilanci je upitno. Podataka o dobit je u biti malo, nisu javni, vremenske serije su kratke, samo po godišnjim intervalima. Profiti bi trebali biti iskazani i u nacionalnim računima, no ja ih preko DZSa nisam našao. Ovo je uistinu prljav prikaz i analiza. Mali broj obzervacija i godišnja razina nisu najbolji za dobiti uvid o vezi promjene zaposlenosti i privatne dobiti (gubitaka). Ono što nas zanima je podatak o dobiti (gubitku) na mjesečnoj ili tromjesečnoj bazi da možemo izračunati rast (pad) dobiti i zaposlenih od mjeseca do mjeseca i korelaciju tih dviju varijabli promjene. No imamo podatke koje imamo.]

Oglasi
10. listopada 2013

Dolazi nam Nobel 2013. – UPDATE

autora/ice cronomy

UPDATE – WSJ-ove spekulacije o Nobelovoj u ponedjeljak. Neka imena koja sam spomenuo plus neka druga. Istaknuli su kao moguće dobitnike Douglas Diamond i Philip Dybvig, što bi bilo vrlo dobro i vrlo primjerena nagrada s obzirom na financijsku krizu i juriša na banke.

———————————————————————————

Iako ima daleko boljih tema za obraditi, evo par razmišljanja o Nobelu iz ekonomskih znanosti koji će biti dodjeljen u Ponedjeljak, 14.10. u 13 sati. Pratite ovdje.

Nezahvalno i teško je predviđati imena. Postoji mnogo mogućih dobitnika koji zaslužuju nagradu i najlakše bi bilo nabaciti 100 imena pa jednog možda i pogodim. 2011. sam imao sreće prognozirajući da bi Chris Sims mogao osvojiti, što i jest ali u drugom društvu. Jedna od strategija je koncentrirati se na najstarije aktivne ekonomiste i vidjeti tko je zaslužan. Druga bi bila pregledati dobitnike John Bates Clark medalje i vidjeti tko je zaslužan a da nije još dobio, minus svi mlađi dobitnici.

Na Harvardu su neko vrijeme vodili “kladionicu“, no morali su je zatvoriti, kao što je i inTrade zatvoren. PaddyPower ima koeficijente za moguće dobitnike. Puno zanimljivih imena, neki će je sigurno dobiti. Možda je bolje, svakako lakše, ići po područjima.

BTW, suprug Janet Yellen je Nobelovac George Akerlof.

Prošlogodišnja nagrada je bila za istraživanja u teoriji igara i njenoj implementaciji (Roth-Shapley), stoga sumnjam da će i ove godine nagrada biti u tom području. Ali svakako postoje zaslužni ekonomisti. Ariel Rubenstein i Paul Milgrom npr. se često spominju. Neki su prošle godine bili iznenađeni da je Roth dobio nagradu prije Rubensteina, što ne znači da je Roth nije zaslužio naravno.

Godina prije toga, 2011. nagrada je otišla makroekonomistima, stoga opet mala šansa da će i ove godine. 2010. dodjeljena je u području ekonomije rada – Diamond, Mortensen, Pissarides. Doduše i ta nagrada se da interpretirati kao makroekonomska ili kao teorija igara, u širem smislu. Sigurno jedinom znamo ekonomiste koji je neće dobiti ove godine.

Ako razmislimo koje područje bi Švedska Akademija mogla favorizirati, rekao bih da bi to mogla biti ekonomija rasta, javna ekonomija, financije ili nešto sigurno i nekontroverzno kao ekonometrija. Doduše ravnomjerna raspodjela po područjima nije kako se nagrade dodjeljuje, kao što sam pisao prošle godine.

Iz razgovora sa određenim ekonomistom koji je u prošlosti pitan za preporuku kome dodjeliti nagradu (“podaci poznati redakciji”) znam da je Akademija dobila određena negodovanja zbog dodjele nagrade osobama koje su postale u medijima politički nabijene, naoštrene, nekorektne i preglasne te tako  odstupaju od slike studioznog znanstvenika. Izgleda da Akademija traži više povučene i manje politički angažirane znanstvenike koje ne bi pratila medijska kontroverza. Nagrade prošle dvije godine bile su upravo na tom znanstvenom nivou.

Bez posebnog reda ili kombinacija

Iz ekonomije rasta imena koja ističem svake godine su Robert Barro i Paul Romer. Barro je vjerojatno jedan od onih koji provede nesanu noć prije objave. Romer je nešto mlađi, a moguće da ga prate i određene kontroverze oko “charter cities” događaja. Ipak, zasluge su prisutne. PaddyPower predviđa Barro i Romer sa jednakim šansama. Za istraživanje rasta nagradu bi mogli dobiti i Philippe Aghion, Peter Howitt i William Baumol.

Par ekonomista iz područja financija se spominju već godinama. Robert Shiller, Eugene Fama, Richard Thaler, Stephen Ross. Shiller-Fama bi bila zanimljiva kombinacija ‘irrational exuberance’ i  ‘efficient market hypothesis’ teorija. Komentar očekuje od nekog drugog jer financije nisu moje područje.

Zato javne financije (ekonomija) jesu. Vjerojatno top izbor tu su Angus Deaton i Anthony B. Atkinson, prošlogodišnji Reutersov izbor. Oboje su značajno i originalno doprinjeli u istraživanju i mjerenju prihoda, nejednakosti (Atkinson),  potražnje, dobrobiti i siromaštva (Deaton). Široke teme, ali važni doprinosi u radovima sa preko 1000 citiranja. O nejednakosti prihoda se u zadnjih par godina mnogo razgovaraa na akademskoj i medijskoj sceni, pa je nemoguće zaobići Deatona i Atkinsona. Oboje su u ‘kasnim’ godinama pa je možda i blaga motivacija Akademiji da izbjegne situacija kao sa Halbertom Whiteom. Možda.

Reuters ističe kao moguće ovogodišnje dobitnike  Joshua Angrist, David Card i Alan Krueger. Za njih se već neko vrijeme govori da su sigurni dobitnici i ne bi bilo iznenađenje. Njihova istraživanja su uglavnom u području ekonomije rada, plaće, obrazovanje, imigracije, nezaposlenost, sindikati. Angrist je više fokusiran na metodologiju. Krueger je do ovog ljeta bio Obamin glavni ekonomski savjetnik. No nije bez kontroverze. Radovi Carda i Kruegera o minimalnoj plaći su vrlo kontroverzni. Ipak, pažljivo dizajnirane studije i oslanjanje na “prirodne eksperimente” u ekonomiji omogućili su neke originalne uvide.

Zanimljiva imena koja se spominju su Avinash Dixit, Gene Grossman, Elhanan Helpman. Njihova nagrada bila bi odlična vijest za mene, jer se moja istraživanja oslanjaju na njihove teorije. Dixit je jedan od onih ekonomista koji se spominju kao vrlo vjerojatni dobitnik, no pitanje je za što zbog velike širine tema o kojima je pisao, ekonomski rast, međunarodna trgovina i teorija igara. Jean Tirole se također spominje kao mogući dobitnik, kao jedna od vodećih ekonomista u području industrijske organizacije. Uz Deaton i Atkinsona, vjerojatno top izbor za Europskog ekonomista.

Ok, neću se nabacivati imenima. Hubert Fromlet, profesor na Švedskom Linnaeus Sveučilištu, sastavlja liste svake godine Top 10, Top 20 i Top 40 imena, sortiranih po mogućim kombinacijama i područjima rada.

Oznake:
06. listopada 2013

U susret Nobelu

autora/ice cronomy

U gužvi sam, ali bliži se Nobelova pa sam htio istaknuti par članaka o nekim prošli, nedavno preminulim Nobelovcima. Ovo svakako nije iscrpno.

Čuli ste i vjerojatno će te još o Ronaldu Coaseu koji je umro prije koji tjedan. WaPo ima dobar sažetak 5 njegovih najznačajnijih radova o kojim bi trebali biti informirani. The Economist članak o njemu je također vrijedan pažnje zbog kratke ali precizne poruke Coasova rada. Primjetite da je članak napisan pod stalnom kolumnom Free Exchange, što je pomalo ironično s obzirom na temu i ‘predmet’ teksta.

As he watched American car plants in action, he realised that the existence of the firm compensated for a critical flaw in the price-setting mechanism. In the real world it is often costly for buyer and seller to arrive at a final price. “Transaction costs”, like the need to negotiate or draw up contracts, prevent the price mechanism from working smoothly.

Možda su bar u ovoj instanci mogli staviti Free Exchange pod navodnike. Russ Roberts je prošle godine održao razgovor sa Coaseom. Ako ste voljni odvoji sat vremena poslušajte kako i o čemu 100 godišnjak govori. Ako ste voljni odvojit još malo više vremena, pogledajte njegovo govor u 99. godini života koji je održao na konferenciji u njegovu čast.

Elinor Ostrom nas je napustila prošle godine. Osim što je prva žena kojoj je dodjeljena Nobelova iz ekonomije, Ostrom je zapravo važna politička ekonomistica. Rad objavljen 2011. u AER, proširen iz Nobelovog predavanja, prikazuje njen intelektualni put studiranja kompleksnih sistema koji nisu centrirani samo pod strukture “tržišta” ili “države”. Ostrom je istraživala problem upravljanja zajedničkim dobrima, tkz. tragedy of the commons. Standardni lijek za taj problem je stvaranje jasno definiranih prava na privatno vlasništvo. No, Ostrom je pokazala da tragedija, iako realna, nije toliko uobičajena jer razna društva uspiju riješiti problem dizajnirajući neke druge institucije osim isključivo privatnog vlasništva. U 8 min dugom videu Ostrom objašnjava problem i rezultate.

Iako se manje oslanjala na matematiku (bar po današnjim standardima) Ostrom je vrlo efikasno komunicirala ideje i koncepte. U vrlo pristupačnom radu Collective Action and the Evolution of Social Norms Ostrom diskutira kako i zašto, za razliku od teorijskog rezultata da racionalni ljudi  nisu skloni kolektivnim aktivnostima, tj. ne bi trebali biti, razni tipovi ljudi komuniciraju želju za suradnjom i dizjaniraju institucije koje održavaju i “jačaju uvjetovanu suradnju.” Iz rada:

Extensive fieldwork has by now established that individuals in all walks of life and all parts of the world voluntarily organize themselves so as to gain the benefits of trade, to provide mutual protection against risk, and to create and enforce rules that protect natural resources. Solid empirical evidence is mounting that governmental policy can frustrate, rather than facilitate, the private provision of public goods.
…..

It is possible that past policy initiatives to encourage collective action that were based primarily on externally changing payoff structures for rational egoists may have been misdirected—and perhaps even crowded out the formation of social norms that might have enhanced cooperative behavior in their own way. Increasing the authority of individuals to devise their own rules may well result in processes that allow social norms to evolve and thereby increase the probability of individuals better solving collective action problems.

Zdravko Petak sa FPZ koji je boravio na Indiana University kod Ostrom napisao je osvrt o njenom radu povodom Nobelove 2009.

Robert Fogel, koji je 1993. podjelio Nobela (samo jedna nagrada se dodjeljuje) sa Douglassom Northom preminuo je u Lipnju ove godine. Fogel je bio pionir u korištenju kvantitativnih metoda u ekonomskoj povijesti i jedan od osnivača kliometrije, fancy ime za ekonometrijsku povijest. Testirao je one hipoteze o kojima povjesničari vole spekulirati ili imaju predosjećaj da su točne, pa provedu godine i godine kopajući po knjižnicama, tražeći nekakav “dokaz” da je hipoteza točna. Ozbiljno pogledati u podatke se malo tko usudio. Osim u intelektualnom smislu, Fogel je bio (možda) i doslovno pionir jer je u mladosti bio komunist. Vrlo brzo je odbacio za razmišljanja.

Fogelov najpoznatiji i vrlo kontroverzan rad Time on the Cross napisan 1974. zajedno sa Stanleyom Engermanom, je istraživanje ekonomije ropstva na američkom jugu. Uvriježeno mišljenje među povjesničarima prije Fogel-Engerman rada je bilo da je ropstvo neefikasna institucija i sve manje profitabilan načina proizvodnje. Kroz analizu podataka o plantažama Fogel i Engerman su pokazali da je ropstvo bilo profitabilnije nego što se prije mislilo i da bi postojalo još dugo vremena da nije došlo do njegovog ukidanja iz naravno moralnih razloga. Kritičari su ga napadali da je “pravdao” instituciju ropstva, što naravno nije. Fogelov odgovor je indikativan

But Fogel accused his critics of confusing economic efficiency with morality, likening the controversy over his views on slavery to the notion of selling “your dying parents for dog meat” to reduce burial costs. Though it would undoubtedly be economically efficient, “we don’t do it because the thought revolts us,” he said. “There is such a thing as morality, and morality is higher than economics.”

U Hrvatskoj mislim da vijesti o njegovoj smrti nije bila registrirana. Šteta, jer iako nešto manje razvikan od svog kolege Northa, jer neka Fogelova istraživanja i radovi donosi vrlo zanimljive pouke za Hrvatsku. Fogelova disertacija bavila se željeznicama. Točnije, da li je izgradnja željeznice u 19. st. prema američkom zapadu, povezivanje obje obale, otvorilo Ameriku i potaknulo visoki ekonomski rast? Smatralo se da su željeznice bilo neprikosnoveni temelj i razlog prosperiteta Amerike u to vrijeme. Fogel je pokazao da je izgradnja željeznica pridodala manje od 3% ekonomskom rastu, daleko manje nego što se prije mislilo. A autoceste?

Članak Nicholasa Wapshotta je dobar sažetak Fogelova rada.

James Buchanan, koji je preminuo u Siječnju ove godine, dobio je Nobela 1986. za svoj radu u teoriji ekonomskog i (posebno) političkog odlučivanja. Ključni uvid, koji možda i dana danas nije dovoljno usvojen u ekonomiji, iako je očit ko dan, je da političari, birokrati i država općenito nisu nisu ništa više ni manje nego jednako kao i radnici, potrošači i poduzetnici zainteresiran za vlastiti interes. Buchanana je razvio nesentimentalan pogled na politiku – “politika bez romantike” – i doveo ga do ekonomski logičnih zaključaka. U Nobelovom predavanju Buchanan je istaknuo (referirajući se na Knuta Wicksella na čijim idejama je gradio svoje uvide)

Economists should cease proffering policy advice as if they were employed by a benevolent despot, and they should look to the structure within which political decisions are made.

Njegov najpoznatiji rad je Calculus of Consent (1962); napisan zajedno sa Gordonom Tullockom jedan je od najznačajnijih radova teorije javnog izbora. Buchanan je proveo puno vremena na problemima proračunskog deficita, javnog duga i njegovog tereta. No umjesto pitanja “koji su efekti deficita?” Buchanan je pitao  “zašto država ima velike deficite? zašto državna potrošnja raste?” Za Hrvatsku vrlo aktulana pitanja. Istraživao je mikroekonomsku pozadinu državne potrošnje i deficita (u demokraciji) te sa time  izašao na ‘veliku’ scenu.

Proračunski deficiti iz godine u godinu su rezultat poticaja i interesa koje političari imaju: političari žele biti izabrani ponovo, birokrati žele zadržati svoj posao, birači žele dobra vremena i potrošnju zauvijek pa ponovo izaberu one koji im to omoguće. Ako je možda i korisno i moguće imati visoke proračunske deficite tokom recesije, Buchanan je pitao zašto bi očekivali da će političari uravnotežiti proračun u dobrim vremenima ekonomskog booma? U Democracy in Deficit: The Political Legacy of Lord Keynes prstom je pokazao na Keynezijansku ekonomiku u demokratskom sistemu. Pravila igre su ‘naklonjena’ rastućoj državnoj potrošnji i dugotrajnim deficitima.

George Mason je prošli vikend održao konferenciju o njegovom radu i djelu. Pomalo je fascinantno da je motivaciju za svoj rad Buchanan pronašao boravakom u Italiji nakon 2. svj. rata. Samo preko Jadrana. No poruke talijanskih ekonomista koji su desetljećima bili vrlo svjesni kvraljivosti i nedostatku političara da unaprijede ili poprave ekonomiju, ostale su gotovo nepoznate. Za kratki opis Buchananove ostavštine poslušajte prvih 10tak minuta EconTalk razgovora sa Peteom Boettkeom iz Siječnja ove godine, snimljenog na dan kada je Buchanan umro.

01. listopada 2013

Video o Ekonomskoj Mašini

autora/ice cronomy

Možda netko nađe ovaj video i poruke zanimljivim i praktičnim. (Post ≠ prihvaćanje i odobravanje svega u videu.)

Ray Dalio je osnivač najbogatijeg hedge fonda, Bridgewater Associates.

%d bloggers like this: