Da su bar naši izbori dosadni kao Irski. Za razliku od Francuskih, kojima su naši sličniji, Irski su zbilja nezanimljivi. Čak bih rekao da Hrvatski imaju veću šansu biti zanimljiviji Europi, ako ne i Americi, od Irskih. Ići ću i toliko daleko da ću reći da su važniji; za regiju po pitanju ekonomskog smjera i prosperiteta i vanjske politike kao potencijalni lider (nadolazeći problemi Kosova, Srbije i Slovenskih pretenzija na naš teritorij). Sve što se kod nas sada diskutira i dolazi u prvi izborni plan po pitanju ekonomije, razvoja i budućnosti, u Irskoj se zapravo, nevjerovatno, ne diskutira i nisu glavne teme izbora, ni blizu.
Vjerojatno najveća i najbitnija tema, koja ujedno ide u prilog vladajućem Fianna Fail, je uspostava mira i vlade u Sjevernoj Irskoj. Mr. Ahern je učestvovao i znatno pridonio dogovoru, pa su vladajući to iskoristili u izborne svrhe, prikazujući spotove sa Blairom i Clintonom koji hvale Ahernov rad uspostavi mira. Naš Jutarnji prenosi da je jedna od većih tema afera Bertijea Aherna i kuće u kojoj živi nakon razlaza sa ženom. Kod nas vjerojatno neće biti tema afera Brodosplit i idijoti povezani sa njom, kao ni nedavna vijest, sa punim potencijalom da postane afera, o namještanju rezultata istraživanja ZAPIa i Infoprofil.
Malo koji strani mediji su kontinuirano pisali i izvještavali o današnjim izborima u Irskoj. U ekonomskom pogledu nasuprot Francuskima, koji su sami po sebi bitni za Europsku budućnost jer ipak je to svijetska sila, Irska je nezanimljiva. Jednostavno, nema problematičnih i razvojnih dilema. Vlada jasan i čist konsenzus oko ekonomske politike koja je postigla drugi BDP/stanovniku u Europi, iza Luksemburga, i stopu nezaposlenosti od 4.4%.
Kao što piše današnji WSJ, porezne teme (12.5% na profite korporacija, jedne od najnižih u svijetu. Hrvatska ima 20%) su nedodirljive poput najnižih kasti u Indiji. U usporedbi sa našim političarima koji vole dizati i uvoditi porez, Irski, konkretnije opozicija Enda Kennya, su se u predizbornoj kampanji pozivali na želju za “očuvanjem naše ekonomije.” Što misle pod naše je vrlo vjerojatno očuvanje upravo te korporativne stope od 12.5% sa kojom, izgleda, EU nije zadovoljna. Naime, Europska Komisija radi na zakonu harmonizacije korporacijske porezne baze i želi ga uputiti na glasanje sljedeće godine. Prijedlozi i radovi na stolu sada obećavaju veću transparentnost među državnim poreznim režimima i ostavile bi pravo da pojedine države određuju svoju poreznu stopu. Problem za Irsku nastaje sa mehanizmom koji bi oporezivao transakcije s obzirom gdje se one obave, NE gdje je sjedište kompanije. Sa pravom se Irski političari bune, jer multinacionalke koje su došle u Irsku zbog 12.5% poreza na dobit, sa ovim bi Europskim zakonom plaćale veće poreze s obzirom gdje prodaju svoje usluge i proizvode. John Dunne, CEO Irske Komore u kritici kaže “Irskih 12.5% poreza na korporacije je temelj našeg ekonomskog uspijeha do danas. Imperativ je da to očuvamo….”
Problemi sa imigracijom – kakvi problemi? Imigranti su potrebni još rastućem uslužnom i graditeljskom sektoru. Između 4.2005. i 4.2006. gotovo 87,000 imigranata je ušlo u zemlju od 4 milijuna. A krema na tortu je demografski bum, samo suprotno od našeg buma. Irska ima jednu od najmlađih populacija, za razliku od demografske bombe kod nas u Staroj Europi koji imamo sve više i više umirovljenika i negativni natalitet. Čak 36% stanovništva je ispod 25 godina u Irskoj. No i to donosi svoje poteškoće, ili nazovimo ih “probleme rasta.” Primjerice nestašica radnik(c)a na tržištu skrbi za djecu, koja podiže cijenu tih radnik(c)a. No zato je tu imigracija (opet mlada i većinom iz istočne Europe) koja dovodi nove radnik(c)e, spušta cijenu i time omogućuje više obitelji kvalitetniju i jeftiniju skrb. Kakva bi kod nas bila imigracijska politika i diskusija da nam zatreba radnika strah me i pomisliti kad još vlada mišljenje da je cilj “minimizirati uvoz” svega, a kamoli ne novih radnika. Nisam to izmislio, evo Miodrag Šajatović, česti TV gost kad su ekonomske teme u pitanju, piše da je minimiziranje uvoza dobra stvar. Eh!
Tu su i problemi infrastrukture, pogotovo novih i većih škola. Konkretno, kao što možete proćitati u članku, prije 4 godine upisalo bi se 10 prvašića, ove godine 183, dok sljedeće preko 300 i sve u istu školu. U isto vrijeme cijene nekretnina rastu u već pregrijanom tržištu. Hrvatska ima problema sa izgradnjom novih škola, bilo viših ili osnovnih, a nema populacijiski bum dok i kod nas cijene nekretnina rastu. Isto vrijedi i za zdravstvenu infrastrukturu kod nas za kojom će potražnja samo rasti kako stanovništvo stari. Ali i Irsko zdravstvo škripi, što pokazuje da i sa velikim bogatstvom zdravstveni sistem i dalje može biti neoptimalan ako se troši na krivi način. No dobro, mlado stanovništvo tu opet pomaže, jer “drži” troškove u zdravstvu i mirovinama niskim, upravo suprotno od država sa starijim stanovništvom (nažalost za nas).
Naravno, konsenzus oko određene ekonomske politike će trajati dok traju dobra vremena i rast. Taj konsenzus traje od 1986. Od onda do danas prosječni godišnji rast BDPa je bio 6% i ekonomija se gotovo učetvorostručila. I dok određeni ekonomisti misle da Irska i dalje može rasti tom stopom, Pat McArdle, glavni ekonomist Ulster banke mišljenja je da će rast uskoro usporiti. Činjenica je da je inflacija, iako je sa očekivanjima, na ne baš ugodnih 5.1% i općenito euro zona je ekonomski sve vruća. Euro je najskuplji u odnosu na dolar od njegovog uvođenja i mogao bi još rasti ako Europska Centralna Banka (ECB) podigne kamate. 1/5 Irskog izvoza ide baš u SAD i svaki dodatni rast eura je neugodan za Irsku pa bi ona mogla najviše usporiti zbog toga. Ostatak izvoza ide uglavnom u Europu koja za sada ubrzano raste, no ECB će i dalje hladiti euro države i inflaciju sa većim kamatnim stopama. No i usporenje Irske znaći stopa rasta od oko 4% i ne puno niže! Za sada Keltski Tigar i dalje prede. 😉 U šali gospodin McArdle dodaje da “ako ne rastemo 5% na godinu, ljudi misle da smo u recesiji.” Da se bar Hrvatska možemo tako “šaliti.” Da bar mi imamo tako “dosadne” izbore.
P.S. Ne mislite se da ću zvati Hrvatsku potencijalni “balkanski Tigar.” Em glupo zvuči, em je neuko. Hrvatska nije balkan.
Cronomy.org 