Mirovinsko razglabanje i Sanaderove “projekcije”

autora/ice cronomy

Ostao sam potpuno zabezeknut jučerašnjim najavama o demontiranju i ove mirovinske reforme koja je do sada provedena. Danas u Otvorenom bi trebali raspravljati posebno o ovim idejama (ako se tako mogu nazvati) pa svakako valja pogledati. Izgleda da će biti puno bruje, rasprava i plasiranja informacija oko ovoga, a ja se svakako nadam da hoće. Ne znam što mi sve nije prolazilo kroz glavu kad sam pročitao izjave garniture sa Ekonomskog Vijeća.

Prva je bila da je ovo čisto politikanstvo, ili stručnijom frazom nazvano tkz. crvena haringa ili red herring. Red herring je pažljivo i namjerno plasirana fraza ili tema kako bi se odvratila pažnja i promjenio fokus diskusije sa mnogo važnije, neposredne teme na neku drugu popularniju, no isto važnu temu. Bez obzira na vezu izmežu dvije teme, cilj je originatora svakako zbuniti i odvući raspravu u manje važnom smjeru. (vidi ovdje i ovdje) Mislim da je to prilično točan opis što se dogodilo jučer i što je htio biti fokus jučerašnjem sastanka Ekonomskog Vijeća. Ako ne znate što je Sanader predložio kao antirecesijske mjere to je uredu, jer to nije ni bio cilj prenjeti u javnost. Recesija je, traže se mjere poboljšanja situacije i i spriječavanja klizanja u veće probleme, a pošto je Vlada ne potpuno bezidejna (ima dovoljno populističkih ideja), već nedovoljno pripremljena za reagiranje i promjene pokušati će skrenuti diskusiju sa najvažnije teme na isto važnu temu, ali sada vrlo sporednu.

Tako da (ne mogu vjerovati da ću ovo reći) ali Linić je bio sasvim u pravu jučer. Nemojmo o ovome ni raspravljati sada niti na ovaj način na koji je Sanader to predstavio. Ipak…

U postu neki dan, sam ukazao na opće prihvaćenu i razumljivu činjenicu da je problem održivosti i reforme mirovinskog sustava gotovo svugdje u svijetu jedan od najtežih problema za riješiti. Od toga ne treba bježati ili još gore nijekati. Ali u Hrvatskoj politici, bar sa vladajućima, pristup viđen u zadnjih par dana je da se mogu povući jednostavni, tehnički i zakonski potezi i riješiti problem na dobrobit svih i bez troška itkome. Jednostavno će se zakonom omogućiti prešaltanje obveza iz drugog, u prvi, država će preuzeti obvezu i naravno novac. I danas vidim da se argumentiraju objašnjenja sa nekim aritmetičkim izračunima, poreznim stopama koje bi zakinule proračun, (što samo ukazuje da je Ministar Šuker dobar računovođa i bez vizije i razumjevanja za fiskalnu politku) ukazivanjem na male prinose i velike troškove mirovinaca. Neki argumenti stoje, neki su banalni a neki jednostavno pogrešni.

Prinosi su loši zbog xy razloga, pa kad poglavnik računovođa počne objašnjvati koliki bi bili prinosi uz određene kamate i određeni rok, umjesto ovoga što imamo sada, postavlja se pitanje zašto nije sam manager investicijskog fonda koji bi donosio te prihode. I država bi mogla imati takav fond pa bi Šuker moga pokazati svoje CFA sposobnosti. O da, on to nema. U vrijeme kad su financijska tržišta diljem svijeta, uključujući i nas, pala depresivno nisko, potpuno je banalno iznositi koliko su fondovi izgubili. Dakako, moguće je opako zaraditi i kad sva dionička tržišta padaju, ali preduvijet je da sami fondovi mogu slobodnije investirati i upravljati investicijskim sredstvima. Kad ih ograničih da 60% dostupnih sredstava mogu investirati u 1.5 instrument i vezati novac, rasprave o uspijesima i neuspijesima mirovinaca ne služe mnogo čemu. Naravno, kao i uvijek, nije isključeno zašto je garnitura baš sada izabrala razglabati o tome.

Sanader je još i bolji o Šukera i Polančeca u svojim izjavama o “promašaju drugog stupa.” Vjerojatno nenadmašen u svojoj vidovitosti i odbacljivosti struke. Ne znam kako to Sanader vidi da je drugi stup “promašaj”? Na osnovu jedne studije koju eto imam pred sobom i koja se nedavno prominentno pojavila u medijima i koja kaže da će tek 2035. mirovine iz drugog stupa biti isplative? (Iako je iz rada vidljio da bi kombinirana mirovina treba bili veća od samo I. stupa još nešto ranije) Jedna studija je i dalje samo jedna studija. Nigdje ne kaže, na žalost Sanadera, da je drugi stup promašaj. Uz svu njenu vrijednost, zanimljivost i sve dobre namjere autora, ono što kaže je da se analiza ciljeva mirovinske reforme bazira na “projekcijama budućih kretanja.” Konkretnije iz dotičnog rada:

Procjena dugoročnih učinaka povećanja stope doprinosa za 2. stup na povećanje mirovina iz dvodijelnog sustava prilično je nepouzdana. Zbog kumulativnih učinaka stope prinosa na povećanje vrijednosti mirovinske štednje, neznatne razlike u visini procijenjene buduće prosječne godišnje stope prinosa mirovinskih fondova i drugih parametara o kojima ovisi razina mirovina iz 2. stupa mogu u dugom razdoblju rezultirati velikim razlikama u iznosima tih mirovina. Stoga procjene navedene u ovom radu treba promatrati unutar uzetih pretpostavki te se pouzdanijim mogu smatrati naznačeni trendovi nego intenzitet promjena u promatranom razdoblju.

Ovo bi bio klasični disklaimer koje svako ovako istraživanje i svaki investicijski fond sadrži (uz male preinake riješnika ovisno o tipu). To je valjda svim jasno i bez da su pogledali rad. I to je više nego što je potrebno ulaziti u tehničke detalje mirovinskog sustava, ali ilustrira da se olako uzima ono što garnituri paše, a odbacuju teme i potpuno zanemaruju stavke koje ne pašu (koje nisu dovoljno populističke? nisu dovoljno paternalističke?) Nego, što je ono Sanader rekao jučer na sjednici Ekonomskog Vijeća?

Nećemo rebalans proračuna raditi na bazi projekcija, nego na bazi statističkih podataka prvog kvartala. Citiram: “Na temelju statističkih pokazatelja, a ne projekcija … na temelju egzaktnog pristupa.” E da. Projekcije o prihodima i rashodima proračuna 3-4 mjeseca unaprijed nisu dovoljno egzaktne, ali radovi koji proiciraju prihode mirovinskih fondova (bez obzira da li je ovaj gornji rad ili neki interni) 30 godina unaprijed dovoljno su precizni da bi se donosili zaključci o uspiješnosti, promašaju i promjeni drugog stupa. Budalaštine. Sad to konkurira za glupost godine.

Trebalo bi spomenuti da je postojanje određenog broja budućih umirovljenika ulovljenih u sredini reforme i bez dovoljno dugog razdoblja da uštedi u drugom stupu normalna pojava. Bilo je neizbježno da se pojavi ta grupa umirovljenika tokom pretvorbe mirovinskog sustava iz potpuno državnog (kako je Linić lijepo rekao “socijalističkog”) u kombinirani državni i privatni sustav. Nije lako i besplatno riješiti tu dilemu, ali se trebao očekivati problem u tranzicijskom periodu kada dolazi do trade-offa između sadašnjosti i budućnosti. No ovo nije razlog i ne daje pravo Vladi da razmontira drugi stup i dosadašnju reformu koja potom ugrožava dodatnu skupinu sljedećih umirovljenika, itd itd. Od stvarnog tehničkog problema koji bi potencijalno značio nepopularne poteze (u krajnjem slučaju zaduživanje kao bi se prevesalo taj period), Vlada stvara politički problem i riješava ga populističkim mjerama koje potencijalno ugrožavaju čitavu privredu i mnogo više ljudi. Slaba im je taj cost-benefit kalkulacija.

Trebalo bi spomenuti i ključni, najveći problem Hrvatske ekonomije o kojem ovisi i mirovnski, i zdravstveni i općenito standard života. Nije vanjska zaduženost, nije deficit tekućeg računa, nije deficit proračuna (još strukturni kolko’ tolko’, ali ne gotovinski), nisu porezno opterećenje i porezna raspodijela, već negativna demografska slika koja i više nego Vlada razumije ugoržava egzistenciju ekonomske aktivnosti i životnog standarda u zemlji. Bilo koji superlativ koji izaberete ne objašnjava dovoljno snažno katastrofu koja očekuje buduću radnu snagu na kojoj počiva svaka zemlja.

Bolje da stanem jer mi teme i pitanja dolaze same od sebe a sada nije vrijeme za dužinu.

BTW, uz svo izbjegavanje nepopularnih poteza i reformi, koliko je uopće garnitura popularna? Mislim da im je povrat na uloženi trud mali, pa se ta politika “pokazuje promašenom.”

Oglasi

4 komentara to “Mirovinsko razglabanje i Sanaderove “projekcije””

  1. Ja se nadam da je ovo samo red herring a ne trade off nase buducnosti za par dodatnih godina sanaderove vlasti.

  2. Nekako je “red herring” zastrašujuća teorija u ovom slučaju jer ako su s ovom tezom pokupili toliko drvlja i kamenja, izgubili toliko glasova, a vjerujte jesu, što je onda alternativa? Zar je još toliko gora? Više se čini da su potpuno izgubili kompas, glavinjaju i žive iz dana u dan.

  3. Problem je stvarno vrlo težak. Ne znam koji je najbolji način za “premostiti” generacije koje nisu imale drugi i treći stup. Možda se nešto može učiniti u pogledu (de)indeksacije mirovina, ili ograničavanja visine maksimalne mirovine, te ograničavanja ukupne mase mirovina prvog stupa na, ne znam, X% BDP-a. Trajno zaduživanje zbog isplate mirovina je suludo.

  4. Meni je strasno da se u ovakvim vremenima vlada igra politikanstva radi lokalnih izbora umjesto da rade ozbiljno i da ozbiljno poslusaju barem sto strucnjaci govore. Sta ce ti neko vijece ako ga uopce nemas ni namjeru uzeti za ozbiljno i uvaziti barem dio prijedloga. Moj profesor je prvi sat lijepo rekao da ako se pravimo da nema nekog ekonomskog problema da to ne znaci da njega stvarno i nema i da je cak kasno da djelujemo kad ga i uocimo a ovdje cekamo da lokalni izbori produ za par mjeseci da bi nesto isli raditi.

%d bloggers like this: