Voda dolazi do ušiju

autora/ice cronomy

To je naslov novog poglavlja u ovogodišnjoj proračunskoj drami. Napokon se izgleda i Vlada suočava sa svojim dosadašnjim “iluzijama” o proračunskim prihodima i deficitima za ovu godinu. Prva veća peripetija u toj drami se dogodila jučer na sastanku Ekonomskog Vijeća.

Državni proračun je u dramatičnoj situaciji: njegovi prihodi u 2009. godini biti će za oko 11 milijardi kuna manji nego što je to očekivala vlada. Iako uvijeno, o krahu proračunskih planova počelo se govoriti i u Banskim dvorima.

Sumnjam da se tek sada u Vladi počinje pričati o krahu planova. Mislim da ne bi trebalo biti ni trunke sumnje da je posljednja tri mjeseca Vlada namjerno tratila vrijeme sa pričama, uvjeravanjima, prodavanjem nada i pustih želja vezano za proračnske prihode i rebalans. To je zapravo još i pozitivnije mišljenje nego što bi neki bili voljni iskazati prema Vladi. Razlog tomu je da ako ne razmišljamo na tako pozitivniji način, jedina druga opcija, jedino drugo objašnjenje, je da je Vlada i MiFin potpuno nesposobni, neopremljeni i nezainteresirani za realno, nestranačko vođenje fisklane politike; vođenu pozitivnim ekonomskim principima i teorijama više nego normativnim. Ako je tako, jao si ga nama. Meni je za sada to teško tako prihvatiti, jer iako ima neizglađenih kadrova, ima i visoko obrazovanih i sposobnih. Naravno, problem je da je fiskalna politika potpuno ispolitizirana pa sofisticiraniji, stručni kadrovi gube glas pred krutim političkim.

Još u Prosincu kad je proračun objavljen u javnosti, politički refleksivno skočilo se na rashodovnu stranu. Gdje, za što, kome novac ide; koja afera se nazire; koja netransparantnost je sada na *vidjelu*. Polako, rekao sam. Da vidimo prvo pod kojom stopom ekonomskog rasta je prognoziran prihod proračuna, jer, ovaj put, ove godine, zanimljvije i važnije će biti vidjeti kako će se Vlada nositi, kako će reagirati, na neizbježni pad prihoda u 2009. Toga u proračunu (kao i štošta drugog zanimljivog i važnog) nije bilo, ali je objavljeno da je Vladina prognozirana stopa ekonomskog rasta 2% za ovu godinu. Huh!  Znači u vrijeme kad se kaos na financijskim tržištima diljem svijeta tek počeo smirivati, ali duboka svjetska recesija u 2009. nagovještati, te se čak govorilo o vjerojatnosti još jedne Velike Depresije, naša Vlada je usvojila 6.5% nominalno veći rashod proračuna, odrekla se uravnoteženog proračuna i prognozirala realni ekonomski rast od 2% za ovu godinu. To su bile prave bikovske prognoze za ekonomski najgoru godinu od samostalnosti i s obzirom na nezavidan položaj i percepciju u kojoj se Hrvatska nalazi. Ekonomisti nisu vjerovali u rast BDPa pa tako ni u rast proračunskih prihoda. Vladina računica je bila sve (=politička) samo ne realna.

Ali priča nije stala na tome. Kako je glas neslaganja sa najavljenom prognozom i proračunom rastao, pogotovo od stručnih glasova više nego od opozicije, rasla je i nerealnost odgovora Vlade oko stanja i promjena.

Odbacivao se do daljnjega nužno potrebni, realni rebalans proračuna – jer struka očito ne zna šta priča. Vlada je ustrajala u svojih 2% ekon. rasta za ovu godinu, iako je sve više prognoza, uključujući i HNBovu, govorilo o realnom padu. Tražilo se da se prvo pričeka statističke podatke o punjenju proračuna. Čemu? Nečije samo prognoze nisu dovoljno dobre, Vlada barata sa boljima. Proračun nije predvidio recesiju, pa će je on uzeti u obzir tek kad se ona dogodi i tek, kao sada, kad voda dolazi do ušiju. Tako je Sanader tvrdio da nije najavljeno nikakvo stezanje remena. Tvrdilo se da se situacija mjenja gotovo pa dnevno, pa je nemoguće kvalitetno prognozirati proračunske promjene ili poduzeti sada neke “anti” mjere. Da prije tri mjeseca, kad se sastavljao proračun, (misleći dakle na studeni) nije bilo crnih prognoza kao “danas”, da se nije očekivala ovakva slaba ekonomska aktivnost. Da su prva dva tjedna nedovoljna za ozbiljne projekcije o proračunskim prihodima, pogotovo od PDVa. Bio je to politički cirkus kako ga je oporba nazvala i slaba analiza uz izgovore, odugovlačenja i dobru dozu prijetnji. Pa i sada se prijeti da neće biti dovoljno za plaće ili da će se mirovinskim fondovima zagorčati život.

I to bi trebalo biti umirujuće za potrošaće te poboljšati njihova očekivanja za budućnost, uz sve negativne vijesti koje dolaze o padu proizvodnje, porastu nezaposlenosti? Koliko uopće Vlada razumije što ovdje uistinu radi? U ovom trenutku, očekivanja strane i domaće javnosti (investicijske i potrošačke) su gotovo pa sve. A Vladin Rx – prijeti. Uistinu? Kakav amaterizam!

Dakle još sredinom Veljače Vlada je živjela pod nerealnim očekivanjima i pokazivala dobru dozu nerealnog shvaćanja situacije. Evo što je Sandra Švaljek rekla u razgovoru za Večernji:

Komunicirate s ljudima koji vode državu i nacionalnu ekonomiju. Biste li rekli da se pod utjecajem krize mijenjaju njihova shvaćanja?
– Mislim da se i dalje previše živi u uvjerenju da će stvari biti dobre i da nema nužne spremnosti za promjene ponašanja.

Vlada je živjela u mjehuru, dok se ekonomska aktivnost kretala po predviđenom smjeru – ubrzano pogoršanje. Taj smjer, ne veličinu oscilacija, su analitičari i ekonomisti realno predvidjeli koncem godine i očekivali, pa tako i nezadovoljstvo kad je Vladin proračun nonšalantno predvidio rast BDPa, rast prihoda (i to od potrošnje!) i uopće nije dozvoljavao da će doći do pada u 2009. Sve u suprotnosti sa realnom situacijom. “O čemu oni to pričaju” bi bila generička reakcija u privatnim krugovima. Tri mjeseca je Vlada potratila na PR i pumpala ipak-će-biti-dobro mjehur u kojem je operirala, dok on nije napokon sada i prsnuo.  Prepucavanje oko veličine i da li će uopće biti oscilacija u ekonomskoj aktivnosti pa tako i proračunskim prihodima su bila bespredmetna, jer se nije uopće prihvaćao negativni smjer kojim je ekonomija krenula. Kao da se PRom to može preokrenuti ili oscilacije ublažiti.

Realno bi bilo da se krenulo u sastavljanje proračuna sa predpostavkom 0% rasta ekonomije, bez obzira što su neke strane institucije imale prilično bikovske prognoze za zemlju i regiju. Na tome se trebalo bazirati prihode i rashode proračuna, pa tri mjeseca ne bi bilo traćeno na prepucavanja, opovrgavanje ili pokušavanje svrgavanje odgovornosti na nekog drugog. (Zapravo negdje u studenom prijedlog proračuna je pokazivao izjednačenu prihodovnu i rashodovnu stranu.) Očekivanja prihoda bi bila realno manja i time se moglo prezentirati i uvjeravati javnost na nužnost smanjenja potrošnje i uštede na rashodovnoj strani. Kako bi se deficit što više umanjio, kad već postoji neki konsenzus da je to u korist Hrvatske sada, u značajnije rezove krenulo bi se ranije te bi se vjerojatno neki već ostvarili. Vjerojatnost da se izbjegne drama oko proračuna, i to baš pred koji mjesec kad se planira zaduživanje na stranim tržištima, bi tako bila veća. Sada je pak Vlada ocrnjena jer je odbijala shvatiti ozbiljnost situacije i suočena vjerojatno sa još gorom situacijom.

Dakle, umjesto da je smanjenje/racionalizacija proračunskih rashoda pokrenuto u jednom sporijem, ali ustaljenom, redovnom ritmu, prilikom donošenja proračuna, sada nakon izgubljena 3 mjeseca javlja se potreba za vrlo ubrzanima i naglim rezovima, što jednostavno garantira gadnu recesiju.

Zašto tek sada dolazi do saznanja da rasta BDPa neće biti, pa tako ni većih proračunskih prihoda? Opet kažem, mislim da je Vlada namjerno ignorirala sva ranija upozorenja i prognoze jer nije htjela da se loše vijesti prelome preko njenih leđa, zbog nadolazećih izbora odbijala je suočiti se sa rapidno pogoršavajućim stanjem i nositi teret nepopularnih, ali nužnih, zahvata na svojim leđima, pumpala je biti-će-dobro mjehur dok se on sada nije rasprsnuo. Jednostavno je bila u denial mode. To je bilo neodogovorno ponašanje. Ništa dobroga od toga nije došlo, već se sada suočavamo sa dramom koja se potencijalno mogla izbjeći da su tvrde glave prevagnule i da se u rashodovnu stranu zagrizlo ranije i puno ozbiljnije. Ako Vlada ni sada ne bude spremna na rezove i racionalizaciju potrošnje, te nastavi svoj otpor ulaženje u nejednostavne reforme, signalizirati će nastavak će nedogovornog ponašanja. Za izbjegavanje recesije je ionako prekasno.

Neko drugo objašnjenje bi bilo prestrašno i ja se nadam da nije točno. Značilo bi da u Vladi i MiFin. na najvišim pozicijama izvršne vlasti, stvarno nemamo (dovoljno) sposobne, neusavršene i/ili nekvalificirane kadrove za riješavanje situacije, povlačenje kvalitetnih poteza i preuzimanje odgovornosti u fisklanoj politici. Oni stvarno ne znaju što učiniti. I dok je do sada optuživanje za nesposobnost bilo plod političkog nadmetanja i politikanstva (i još u dobroj mjeri jest), u ovoj situaciji bi pravi i veliki troškovi tog nedostatka intelektualnog kapaciteta došli na naplatu i koštali svih nas daleko više.

Oglasi

21 komentar to “Voda dolazi do ušiju”

  1. Ja isto mislim da su izbori glavni razlog njihovog denial modea ali mislim da su i ministarstva puna ljudi tipa pisem pismo bebicu ili sanaderu za neko mjesto. Slusao sam jednog konzultanta koji je pricao o ulasku stranih banaka na nase trziste pa su kao htjeli pobrati kvalificirane kadrove na visim pozicijama u nasim banakama ono head hunting za svoje potrebe a na kraju su umjesto direktora i razno raznih menadera brali ljude koji su prakticki bili na salteru i njih uzimali kao sefove odjela jer direktori i menaderi su bili katastrofa.

  2. Zakljucak da su struka i znanost prognozirali realni pad a Vlada koncipirala proracun kao da ce GDP rasti valjalo bi dokumentirati.

    Naime, potkraj listopada Ekonomski institut Zagreb izlazi sa svojim Outlook-om u kojem prognozira rast GDP-a u 2009. godini od 3,8 posto. Tek potkraj sijecnja, u sljedecem izdanju Outlook-a ta je prognoza korigirana u realni pad od 1,4 posto. Na zalost, vec se itekako vidjelo da ni prognoza u listopadu a ni ova sijecanjska ne drze vodu.

    Kad je rijec o HNB-u, na njihovim stranicama nigdje nisam uspio naci da su prognozirali pad GDP-a. Dapace, objavljen je koncept guvernerova govora na konferenciji Hrvatskih izvoznika u studenome kad Rohatinski iznosi preciznu prognozu: “u 2009. godini mozemo ocekivati: rast BDP-a od oko 2 posto…”

    Poslije toga nema nikakve prognoze HNB-a o padu GDP-a.

    Pri tome je daleko najzanimljivija sljedeca cinjenica: U jeku rasprave o proracunu, HNB objavljuje priopcenje “Usvojena projekcija monetarne politike”, u kojem se – protivno uobicajenoj praksi – ne navodi na koji BDP HNB racuna. Valja pogledati isto priopcenje u godinama prije pa vidjeti da je HNB svaki put uz usvajanje projekcije monetarne politike prognozirao i BDP.

    Drugim rijecima, vlada u proracunu operira s najsvjezijom strucnom prognozom – onom HNB-a.

    Hocu reci, nada da ima strucnih ljudi, ali da oni zbog politicara ne mogu doci do izrazaja morala bi biti potkrijepljena. Meni se prije cini da strucni ljudi koji bi to mogli biti ne zele izlazitiiz sjene politicara, bilo zbog sigurnosti posla ili zato sto se ionako nista ne moze uciniti.

    Uostalom, sto smo genijalnoga culi od Ekonomskog vijeca?

  3. Bravo Starac!

  4. Da, bravo. Čini se kao dobra obrana Vlade.
    EI je poput IMFa prognozirao rast u listopadu od 3.7/8 %. Bilo ih je još koji su prognozirali toliko bazirano na rastu domaće produktivnosti (kao npr. EIU). I strane i domaće kuće su početkom studenog predviđale rast u 2009. Tu nema ništa spornog.

    PBZ primjerice između 2.5-3%, EI se već korigirao na 3 posto, (korekcija na niže je krenula prije siječnja dakle) HNB je bio najpesimističniji sa 2%. A Vlada onda? Bikovskih 4%! Vlada se tako nije slaga sa i držala najsvježije prognoze, već neke svoje.

    Kasnije, u prosincu, se Vlada korigirala na rast od 2% u 2009. i bazirala proračun na tome, koji je i HNB prognozirao. U svom biltenu iz Prosinca HNB ima prognozu rasta BDPa 2%, ali to je očekivano usporavanje zbog šoka sa prosječne dugoročne stope rasta od 4.6%. Ne spominje se u odnosu na rast u 2008. a rast BDP u 2008. neće biti 4.6%.

    Poanta je da su do Prosinca ta prognoziranja manje-više pala u vodu, privatne kuće su počele izlaziti sa prediviđanjima tmurnog okružja u 2009. i negativnim projekcijama rasta u 2009. Siječanjsko izdanje EI govori o 1.4% pad BDPa, ali i ono je rađeno u Prosincu pa se vidi znatna korekcija u očekivanjima. Ta korekcija je potpuno ignorirana od Vlade.

    Vlada/MiFin nije morala i smjela koristiti te ranije prognoze iz listopada za sastavljanje proračuna u prosincu. Institucije su do onda već imale sasvim drugačija očekivanja za 2009. pa je tako i Vlada trebala revidirati svoja očekivanja. To bi jeli bilo poželjno.
    Situacija se rapidno pogoršavala (kao što je i prirodno) i neke brojčane prognoze iz listopada nisu više vrijedile u prosincu. Koliko je puta samo IMF promjenio prognoze i uvijek na gore? Nazivati predviđanja iz listopada “najsvježijima” i na njima bazirati proračun je smješno.
    Da li to znači da Vlada ne stvara svoje prognoze već se oslanja na druge institucije? U tom slučaju je ignorirala ono što su drugi nagovještali. Ili možda ima svoje prognoze/modele? U tom slučaju je odbijala revidirati ih na gore i bazirati proračun na realnih 0% rasta u 2009.

    Sve te brojčane rezlutate prognoza treba uzeti sa zrnom soli. Prognoziranje je nezahvalan posao pa se ne treba loviti za ovu ili onu brojku. Ja sam i naglasio da su prepirke oko oscilacija nebitne jer Vlada uopće nije prihvatila negativan smjer ekonomske aktivnosti u 2009.
    Tako, druga i važnija poanta je da se Vlada u posljednja tri mjeseca zapravo držala “najsvježije stručne prognoze” od 2% rasta iz listopada 2008! Ako je i do prosinca operirala sa 2%, u posljednja tri mjeseca to očekivanje je postalo nerealno.

    Ljudi iz EI ne nazoče na sjednicama EkonVijeća, drugi ekonomisti ne vide svrhu u predlaganju nekog izlaza jer Vlada ih ionako neće slušati, drugi pak vide da ništa sta se već godinama piše i predlaže politici ne dolazi do “ciljane publike”. Šta i kako da ti više podkrijem da struka ne dolazi do izražaja? Zaključio si i sam da se ionako ništa nemože učiniti.

  5. Mozda ja nisam pazljivo procitao sto si ti napisao, no cini mi se da ni ti nisi pazljivo procitao sto sam ja napisao.
    Da, zaista moj upis izgleda kao “obrana” Vlade. No, ne radi se o tome – htio sam pokazati da ni profesionalni ekonomisti nisu nevini u cijeloj prici.

    Ti kazes da ljudi iz EI ne nazoce na sjednicama EkonVijeca. Mozda sam ja u krivu, no Sandra Svaljek – direktorica Instituta – je, koliko sam vidio, predsjednica Ekonomskog vijeca.
    Poanta je u tome da svi ti ekonomisti sasvim usko suradjuju s Vladom i u to nema nikakve sumnje. To se zna. Uostalom, vlada ih financira.

    Kad se malo bolje pogleda njihove analize (takodjer one iz HNB-a) vidi se ne samo da nisu predvidjeli pad BDP-a (ok, i “svjetski” su analiticari ubrzano mijenjali svoje prognoze), nego su u jeku financijske krize jos uvijek racunali na pritjecanje novca iz inozemstva (visoki deficit tekuceg racuna). To mi se cini sljepilo, a ne pogresna prognoza.

    Ti kazes da ljudi iz Vlade mozda i ne znaju sto uciniti. Ja sam u to siguran. Ali, ja mislim da ni ekonomisti nemaju pojma sto bi trebalo raditi, to jest ako i slute, ne izjasnjavaju se.

    Evo primjera. Jedina mjera koju su predlozili je uravnotezenje proracuna. Nista genijalno, ali – recimo da je prihvatljivo. Proracun je, kao sto Skegro uporno ponavlja, sinteza svih politika. Da bi se proracun uravnotezio samo je Skegro zakljucio da ce biti potrebna rezanja nekih prava. Kojih prava? Skegro nije rekao.

    Sto ja pamtim hrvatske ekonomiste samo je Skreb u toku recesije 99. godine doveo u pitanje transfere braniteljima i stradalnicima domovinskog rata. Vrlo brzo postao je neomiljen, aposlije oporba ga nije zastitila.

    O cemu govorim. O tome da je potrebna promjena politka da bi se uravnotezio proracun, odnosno da bi se uspostavili kakvi takvi temelji podnosenja (ne jos prevladavanja) krize.
    Drugim rijecima, potrebno je proci kroz proracun i ustanoviti mjesta nepotrebnog troska. Ekonomisti to ostavljaju vladi da ona vodi politku.

    Ekonomisti su namjerno kvantitativci; oni izbjegavaju govoriti o promjeni politike da se ne bi izlozili. Ali, ako je tako, ako su kvantifikacije jedino cega se drze, ako je to jedino sto nude, onda barem prognoze moraju biti perfektne. A redovito promasuju, i to drasticno. Hocu reci, ne samo da ekonomisti u ovom slucaju ne bi svladali problem, nego – tvrdim – oni s vladom usko suradjuju a problem ostaje. Jer razina do koje oni suradjuju nije od velike pomoci.
    Oni morau prstom pokazati na utege. Najlakse je privremeno srezati place i privremeno odgoditi investicije. Rijec je, medjutim o kvalitativnoj promjeni. Ona nedostaje, a kvantitativci se namjerno skrivaju iza brojeva.

    Uravnotezenje proracuna – da, ali na kojoj razini?
    U ovom trenutku se govori o sest, sedam milijardi kuna. Veliki su izgledi da to bude petnaest milijadi kuna ako turisticka sezona bude onakvom kakva se vec sad ocekuje da bi mogla biti, tj. nikakva a uz daljnje pogorsanje u drugim sektorima. Naprosto novca nece biti.

    Ono sto je u cijeloj prici pozitivno to je cinjenica da HNB jos ne trosi ekstenzivno devizne rezerve, iako je u jednom trenutku izgledalo da se tim putem krenulo. Niame, kad dogori do nokata, morat ce se poceti trositi pricuve. Pitanje je koliko dugo one mogu trajati, to jest mogu li trajati dok ne pocne zaokret.

    A ideju zaokreta hrvatski ekonomisti nemaju ni u primisli. Nemaju je ni poduzetnici, a ni drzava. Samo, ja od drzave zaokret i ne ocekujem, nego od ekonomista i poduzetnika i kad zakazu cini mi se manje banalno kritizirati njih nego Vladu, koja je ionako jadna i niskoristi.

    Napokon, ipravak krivog navoda – nisam napisao da su najsvjezije prognoze koje je vlada koristila iz listopada nego iz studenog, a da prognoza u prosinci nije ni bilo. Tvoje uvjerenje da su prognoze EIZG-a iz sijecnja radjene u prosincu mislim da je krivo. Takodjer, simptomaticno je da se HNB nije u prosincu izjasnio, dapace – smatram to neodgovornim, cak necasnim postupkom.

    Ako se zeli, moze se naci potvrde, ali sasvim neformalne, za obje tvrdnje – i da su ekonomisti predvidjali i da nisu. Rohatinski je prije godinu dana u intervjuu Sprajcu govorio o 2 postotnom rastu u 2008.-oj, ali je monetarna politika radjena na osnovi 5,1 postotnog rasta.

    Naprosto, kvantitativni pristup je smokvin list i od te se cinjenice ekonomisti ne mogu izvuci. A kad jos i u tomepogrijese, a rade to redovito, onda je stvar ogoljena do kraja. Ali nije gol samo car nego i cijela savjetnicka svita.

  6. Ne mogu ekonomisti odlucivati umjesto vlade. Vlada ima mandat i ona je izabrana od strane ljudi da odlucuje. Iza zatvorenih vrata se je pricalo sigurno o konkretnim mjerama ali vlada ne zeli te mjere jer ne zeli negativni feedback na izborima i gotova prica. Ja ne znam sto ti ocekujes. Da ekonomisti pocnu vise pricati o konkretnim mjerama, pricaju i sad; imas tekst o novinama svako malo i imas blogove kao ovaj, prvo vlada bi ih popljuvala i ogradila se od njih, sindikalci bi ih popljuvali, stranka umirovljenika bi ih popljuvala, obicni gradani bi ih popljuvali i koja svrha?

  7. Ekonomija je kao moda.Fashion week na kojem se odlucuje sto ce se nositi sljedece godine.Samo sto se u modnoj industriji zna sto ce se nositi sljedece sezone dok se u ekonomiji predvidja.Jedno je ipak sigurno.Sljedece godine kroz cijelu sezonu, svi cemo nositi badiće.

  8. Znanstvenik ne strahuje od te vrste “pljuvanja” niti se ustrucava od te vrste sukoba, jer se ne srami svoje znanosti nego je se cvrsto drzi.

  9. Nitko se ne srami svoje znanosti ali nitko nece ni raditi posao umjesto vlade ili umjesto njih dobivati heat od naroda i razno raznih sindikata i grupa. Uostalom narod sam se ne buni niti se sukobljava dakle o cemu mi pricamo? Hrpa ekonomista je rekla svoje i sta bi jos trebali?

    Novotny: Bez podrške s fiskalne strane mjere će ostati odnosi s javnošću

    “Čini se da je Vladin prvi popis antirecesijskih mjera prije svega usmjeren na psihološko-politički efekt, jer tu nedostaje ekonomski efekt koji smo očekivali”, komentira Vladine najave ekonomski analitičar Damir Novotny.

    “Vlada se odlučila da antirecesijske mjere stavi u konotaciju u kojoj one služe kao komunikacijski instrument”, pojašnjava Novotny.

    Cronomy ima na blogu svako malo tekstove o tome sto ne valja i sto bi se trebalo napraviti. Ima hrpa clanaka i misljenja u casopisima, web portalima itd.

  10. @Starac
    Švaljek je nazočna kao direktorica, ali Lovrinčević više nije i dao je svoje objašnjenje zašto. (aka. čemu?) Da li je netko iz IJF prisutan ne znam.

    Nisam išao za time da se HNB nije izjašnjavala u prosincu. Kvantitativno se i ne mora ako neće. Ništa je ne obavezuje. Ali, primjetio sam da je MiFin stao sa svojim mjesečnim izvještajima u listopadu. Gdje su nestali drugi izvještaji od onda? Travanj iza ugla a najsviježje što MiFin nudi od analize i statistike je iz Listopada ’08? Sa kojim podacima su onda radili proračun? EI je koristio dostupne podatke do prosinca, a i njih nije bilo puno, većina ih nije bila dostupna za četvrto tromj. Unatoč tome prognoza je dana za negativni rast u 2009. a uz to i upozorenje o rizičnosti prognoze i negativnijim.

    Ovo drugo što kažeš je zanimljivo iako se sa svim ne mogu složiti.
    Ne bi se sasvim složio da ekonomisti “nemaju pojma” što učiniti. Postoje ideje i mogućnosti, kao i nemogućnosti za Hrvatsku. Ima ih koji imaju svoje prijedloge i ideje i koje se protežu od zanimljivih, razumljivih ali koje Hr ne može implementirati do nekvalitetnih i zapravo opasnih bilo za kraći ili duži rok.
    Zašto se ne predlaže ili izlazi sa prijedlozima? Pa, IJF, kako je Ott rekla, već godinama iznosi i šalje ideje Vladi, ali su ignorirani. Neki akademski ekonomisti kažu da ih se ionako ne bi uzelo u obzir ili pridalo važnosti. Nije ih strah pljuvanja, nego je jednostavno “neisplativo”.

    Nema sumnje u sve to jer Vlada godinama ne sluša u biti nikoga od tih nezavisnih “savjeta”. Ti dobronamjerni savjeti u očima Vlade ne donose neke veće koristi, a stvaraju političke glavobolje i tako bolje ih je izbjegavati. Naravno sve će se to kad-tad odbiti o glavu. Pa mislim, mi imamo primitivnu politiku. Jedine koje sluša i pridaje donekle važnosti su interesne skupine – poslodavci i sindikati. Dakle one grupe koje imaju izbornu važnosti i koje mogu stvoriti socijalne neugodnosti u dnevnom političkom životu.
    Ako se HNB upetlja sa pokojim komentarom, Vlada to vidi kao izazov pa odmah odgovara i brani. Slično je i sa Mesićem.

    Kratkoročno se problem ne može svladati, jedino se posljedice mogu ublažiti koliko tolko’. Dugoročno je ono važnije i što nas zanima. I tu ekonomisti jesu dali dosta glasa – od kritika do predloženih smjera promjena u zdravstvu, subvencijama, poreznoj politici, depolitizacijia- i nije istina da zaokret nije ni u primisli. Političari su oni koji to ne žele čuti. Uopće se ne pokreću rasprave, već bih upravo rekao da se ignorira namjerno. Što će ekonomisti onda? Glavom u zid?? Gdje su bile rasprave o subvencijama, poljoprivrednoj politici, zdravstvenoj reformi, porezima na rad,
    Mirov. reforme je nešto bolje šta je postignuto u tom smislu, ali nisam zadovoljan reakcijom na na Sanaderovu demontažu i prijetnje. Što ćemo sa proračunom sada? Sada ništa dobrog bez puno boli. Da parafraziram Škegru, proračun je sinteza sve politike i politikanstva. Godinama se govorilo iz stručnih krugova o nužnosti pormjene rashodovne “matrice” , a što je učinjeno? Javna nabava, zdravstvo, subvencije, krparenja…sve je uvijek isto, veliko i loše. Neka meni i svima Škegro malo počne o strukturalnim neravnotežama u proračunu, o strukturalnim deficitima koji se vuku još od kada. Da vidimo te hrabrosti. To će biti dan!

    Fiskalne i ekonomske prognoze su pune rizika i nepreciznosti. Tako nije čudno što nisu ala Mahalanobis precizne. Jednostavno ne mogu biti. Prognoziranje i nije glavna zadaća ekonomista i ne treba biti.
    No tako se stvorio imidž u javnosti. Crniti ekonomiste da su samo kvantifikatori i k tome još drastično loši u svojim predviđanjima je upravo podilaženje tom imidžu. Ali ne kažem da naši ekonomisiti sami ne trebaju raditi na popravku te slike. Popravak te slike bi doveo do poravka i reputacije i važnosti ekonomije u javnosti. Ekonomisti mogu oblikovati javno mišljenje koje bi se potom prelilo na političare. Možda su u tome “zakazali.” Kad je koji napisao nešto da popularizira i objasni ekonomiju javnosti? Kao vani, toga kod nas nema.

    Ali, upravo kao i BD gore. Vlada je ona koje je izabrana i na njenim leđima je odgovornost. Kod nas ih nećemo držati odgovorne? Ako želi savjete i ideje i ako je voljna biti lider i implementirati ih za bolje i za promjene može ih dobiti. Može ih dobiti sad!
    Nema nestašice ideja i pametni, ali ima nestašice petlji.
    Ima početnih ideja i plodnih ideja. No prvo treba biti lider i zagristi orah, objasniti ljudima zašto neki potezi iako ne baš ugodni imaju smisla i donose benefite. Vlada dobiva zadaću promjeniti nešto, sagraditi nešto, unaprijediti nešto. Ima zadatak i potrebu uposliti ekonomiste kao i bilo koje druge stručnjake. Za objasniti, za razraditi ideje. Daj ekonomistima onda slobodnije ruke u PRu i u prijedlozima, a ne sve držati stisnuto u šaci punoj straha. Zbog toga se dobivaju mandati, to je zadaća Vlade. Upravo se od nje očekuje, koliko god da je (a je!) jadna i nišoristi. Ekonomisti su možda zakazali u komunikaciji sa javnosti, ali su političari oni koji su zakazali u komunikaciji sa ekonomistima.

    Moram stati, očito je zašto.

  11. Davanje prijedloga vladi za sada ima preveliki oportunitetni trosak nazalost. Slazem se da su ekonomisti zakazali u komunikaciji sa obicnim ljudima.

  12. Mislim da je Starac (samokritično?) u pravu i da je netočno prikazivanje ekonomista kao skupine koja ima rješenja, samo ih Vlada nikako da posluša.

    Paul Samuelson je jednom upitan da kaže neku ekonomsku misao koja je i točna i netrivijalna i uspio se sjetiti samo Rikardove komparativne prednosti.

    Savjet naših ekonomista Vladi da uravnoteži proračun spada u skupinu trivijalnih.

    Kvalitativni prijedlozi su izostali. Zašto se uostalom suzdržavati od vrijednosnih sudova? Pokušaj davanja istih uključuje ozbilljno razmišljanje o krajnjim ciljevima društva, pa zatim o sredstvima kako ih postići i prioritetima. Pokušaj davanja utemeljenih odgovora na teška pitanja upravo izaziva na istraživački rad.

  13. Uravnotezenje proracuna svakako nije trivijalno nego je vrlo vazno i vrlo bitno. Vlada ne zeli to uciniti. Do sada i pregovora s sindikatima nije pokazala uopce zainteresiranost za taj prijedlog. Starac nije ekonomist koliko ja kuzim iz njegova pisanja tako da se bojim da nije samokritican vec samo kritican. Ovo kostantno pljuvanje po mojoj struci ljudi koji nisu otvorili ni osnove ekonomije je tesko za progutati. Znas razliku izmedu pozitivne i normativne ekonomije?

  14. Podjela između pozitivnog i normativnog pristupa je za papke 🙂

    Uravnoteženje proračuna nije trivijalno postići nego je trivijalna ideja. Odgovor na pitanje gdje rezati, na penzijama ili braniteljima ili naknadama rodiljama… da li graditi mostove ili škole ili ceste u Crnoj Gori… poticati industriju kao Koreja ili ju pustiti da krepa kao Britanija… to nije trivijalno.

    Ne možeš se uhvatiti u koštac s tim stvarima bez vrijednosnog sustava. Kada pokušavaš posložiti prioritete na razini države moraš imati predožbu o pojmovima “dobro” i “loše”. U protivnom samo smetaš.

    P.S.
    Ne smije ti biti teško progutati kritike čak niti od laika. Argumentum ad autoritatum na internetu vrijedi jako slabo.

  15. @BD
    U logici to se zove zamjena teza, ali i moralno je upitno – nije fer.
    Nije rijec o pljuvanju po struci iz dva razloga.
    1. Razlikujem struku i znanost. Da pojasnim, Novotnyja – kojeg se spominje – eventualno mogu privatiti da pripada ekonomskoj struci, ali niposto ekonomskoj znanosti.
    2. Razlikujem ekonomiku i hrvatske ekonomiste.

    Ekonomika je izrazito razvijena i raznolika znanost, utjecajna kako izravno, na nacin da ekonomisti, strucnjaci i znanstvenici, sjede u tijelima koja odlucuju, ali i neizravno, na nacin da ekonomisti – kako bi rekao Douglas North – structure the disorder of outside world and cope with challenges and uncertainties.

    Drugim rijecima, ekonomisti sudjeluju u razumijevanju svijeta a to razumijevanje sluzi za suocavanje s izazovima i nesigurnostima.

    Da, u tom smislu ja smatram hrvatske ekonomiste medju svim znanstvenicima mozda najsuodgovornijim za za zbivanja u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina.

    Hrvatski su ekonomisti, i znanstvenici i strucnjaci, posljednjih dvadesetak i vise godina masovno izravno sudjelovali u tijelima koja su odlucivala.

    No, kudikamo mi je znacajnije da su oni kreirali javnu svijest svih tih posljednjih dvadesetak godina na jedan prilicno dogmatski nacin – zanemarivanjem raznolikosti svjetske ekonomske znanosti, drukcijih pogleda na stvarnost.

    Pozvat cu se opet na Skegru. Ustvrdio je da hrvatski ekonomisti nisu proveli nijedno istrazivanje o privatizaciji. Tvrdnja nije sasvim tocna, ali je gotovo tocna.

    No, postavljam pitanje, zar nije privatizacija najznacajniji proces u Hrvatskoj ekonomiji u posljednjih dvadeset godina, koji bi kao takav imao biti prvi i najvazniji predmet istrazivanja.
    U drugim zemljama objavljeno je nebrojeno mnostvo knjiga i studija o privatizaciji, kako u toku samog procesa tako se i dan danas vrlo plodno istrazuje na primjer britanska privatizacija.

    U toj ogromnoj literaturi vrlo je lako uociti disperziju ekonomskih skola i cak svjetonazora koja se ne svodi na jednostavne parove drzava vs. trziste, socijaldemokracija vs. liberalizam, nego neke sasvim druge dileme – na primjer kakvo trziste, kako organizirano i s kojim ciljevima (da ostanem na prilicno uskoj temi).

    Usput, u mome gornjem odgovoru je naznacena metodicka razlika izmedju normativne i pozitivne ekonomike. Naglasavam metodicka, drugim rijecima prirucna razlika, jer kad se zagrebe malo dublje, a to grebanje jest poziv ekonomske znanosti, onda ta razlika iscezava, to jest pozitivna ekonomika prelijeva se u normativnu a normativna se oslanja na pozitivnu.
    Dalje, ovdje raspravljamo anonimno ne bismo li istaknuli argumente.

    Drugim rijecima, tko smo i sto smo namjerno zanemarujemo da bi do izrazaja dosli argumenti.
    U tom smislu tvrdnja o ljudima “koji nisu otvorili ni osnove ekonomije” (pretpostavljam da je rijec o ekonomici) je uvreda.

    Dovoljno sam star, to jest iskusan, da se osjecam sigurnim kad upozoravam na propuste u pristupu, i ne osjecam se nimalo obvezan da sad izlazem svoje credentials.

  16. Simune meni je to neshvatljivo u smislu tesko za progutati. To je otprilike kao kad bi isao ja kritizirati doktore, pa onda malo geologe pa onda operem struku psihologa a da pritom nit sam doktor ni psiholog ni geolog. Najlakse je reci to je za papke i sad je situacija rijesena u stilu deus ex machina. Nitko i ne misli da je jednostavno za postici ali to ce vlada morati uciniti i napokon ce morati silom prilika prijeci iz populista u lidere. Ima ekonomsko vijece, imaju svoje ekonomiste i dobiti ce savjete ako zatraze.

    Dalje ovako ekonomika je grana ekonomske znanosti dakle postoji ekonomika bankarstva, ekonomika prometa itd. u sklopu ekonomije. Americki economics je ravno kod nas ekonomiji.
    Lijepo je kad mozemo uvijek biti najodgovorniji i krivi za sve iako u velikoj vecini slucajeva to su cisto politicke odluke od politicara koji su izabrani od strane ljudi. To nije uvreda. Ako je Samuleson prenaporan ima jos jedna dobra knjiga iz Osnova ekonomija a napisao ju je Mankiew.

  17. Je Greg Mankiw je. Ima cudno prezime i lako se pogrijesi. Nista cudno niti strasno. Knjigu imam i odlicna je i meni je osobno bolja od Samuelsona. Knjiga se bavi vecinom stvari oko kojih lomimo koplja ovdje kao ekonomist vs. politicki savjetnik itd.

  18. Cronomy, daj sljedeću temu. Ovdje smo došli do smanjujućih prinosa 😉

  19. 🙂
    Ček, imam i ja komentar samo da ga stavim ovdje.
    Još dugujem komentar Škegre o bankama.

Trackbacks

%d bloggers like this: