Archive for Prosinac, 2010

24. prosinca 2010

Zašto, o zašto, ne možemo imati bolju ekonomsku diskusiju?

autora/ice cronomy

Daron Acemoglu je sigurno jedan od mojih omljenih ekonomista. Dobar uvod u fokus njegovog rada prezentiran je ovdje. Možda par isječenih citata, no međusobno povezanih će ilustrirati zašto.

“A deep and important contribution of the  discipline of economics is the insight that greed is neither  good nor bad in the abstract. When channeled into profit-maximizing, competitive, and innovative behavior under the auspices of sound laws and regulations, greed can act as  the engine of innovation and economic growth. But when  unchecked by the appropriate institutions and regulations, it will degenerate into rent-seeking, corruption, and crime.” …

“We agreed that the key factor in starting economic development is democracy.”

“We have done a lot of empirical work that shows a very  clear causal link between inclusive economic institutions— those that encourage participation by a broad cross section of  society, enforce property rights, prevent expropriation—and economic growth, Acemoglu asserts. …

We can  build states with infrastructure and law and order in which  people are confident and comfortable going into business
and relying on public services, but there is no political will  to do that. You would not need armies to implement such  a scheme—just a functioning bureaucracy to lay down the  institutional foundations of markets. …

This (njegovo istraživanje) will partly involve an account of how policies and institutions directly affect whether a society can embark on modern economic growth. These policies and institutions will determine  the society’s reward structure and whether investments are  profitable; its contract enforcement, law and order, and infrastructure; its market formation and whether more efficient  entities can replace those that are less efficient; and its openness to new technologies that may infringe on politically connected incumbents.”

Svi ovi citati imaju jako puno smisla ako razmišljate o trenutnoj situaciji u Hrvatskoj, što je do nje dovelo i perspektivi za budućnost. Nažalost, puno govore i o trenutnom stanju hrvatske ekonomske misli i vrijednosti debata koje se trenutno vode. Dovoljno je usporediti, primjerice, zahtjeve i diskusije određenih grupacija ekonomista o ekonomskoj politici iz zadnjeg posta sa ovim gornjim uvidima o izvorima ekonomskog rasta. Uočljivo je koliko površno i neoriginalno pristupaju problemima izlaska iz recesije, novih investicija, ekonomskog rasta, i ostalih povezanih problema. Ovo bi trebao poslužiti kao jedan mali uvod za post o tematici političke ekonomije i ekonomskih problema koji obuzimaju Hrvatsku te kako ih nadvladati.

22. prosinca 2010

HNB je kriv (kao)

autora/ice cronomy

Meni je barem bilo vrlo zabavno čitati odgovor guvernera Rohatinskog na otvoreno pismo Laburista u kojem traže ukidanje valute klauzule. Kažu laburisti,

Ukidanje klauzule osiguralo bi da u slučaju tečajne krize banke zajedno s građanima snose teret, objasnili su laburisti. Podjednaku cijenu moraju snositi i banke umjesto da se bogate.

Opet primjer ekonomske politike s dvije varijable. Dakle, ne zbog nečeg u stvarnosti korisnog već kaznimo-banke-politike. Ne razmišlja se da se kažnjavanjem banaka kažnjavaju i sami građani koji su i radnici i štediše i poduzetnici. Ne razmišlja se da banke zapravo stoje na staklenim nogama i dovoljno je malo pogrešnih politika da ih se uništi. Povijest je puna primjera gdje su se države okoristile o banke i demonizirale ih, kako bi na kraju ostale sa raspadnutim bankarskim sustavom.

Odgovor je gotovo satiričan, iako je naravno i ozbiljan u isto vrijeme jer Rohatinski nije ekonomist sa dvije varijable. Čini se da bez obzira koliko puta HNB (Rohatinski i Vujčić) objasni nešto na jednostavan način, nekima nikako da dopre do mozga. HNB griješi utoliko što misli da drugi razmišljaju slično, stručno i sveobuhvatno kao i oni. Političari, akademici, razni novinari stalno potvrđuju suprotno; da ne promišljaju prije nego što predlože, ne sagledaju stvarno stanje. Možda je baš ovaj dodir satire nedostajao kako bi određene interesne grupacije shvatile cijelu sliku onoga za što se zalažu, a ne da samo biraju što im paše i prigovaraju HNBu.

Slično je i sa nedavnim napadima ekonomista na Rohatinskog i monetarnu politiku HNBa gdje se ponavljaju razne teme i zahtjevi za promjenom monetarne politike u nekom novom smjeru. I to ni manje ni više nego “HNB bi trebao voditi politiku kao FED.” HNBu nedostaju  “samo” oni printeri dolara. I zbog čega sva ta bespoštedna i radikalna kritika HNBa osmorice ekonomista?

… očito je bilo samo pitanje trenutka kad će ekonomska struka stvoriti svojevrsnu frontu otpora monetarnoj vlasti jer se pokazalo da izolirana politika stabilnog tečaja, bez promjena u vladinoj gospodarskoj politici, zapravo čuva status quo i ni na koji način na pomaže Hrvatskoj da pronađe put za izlazak iz krize.

Sve je jasno. Zato jer Vlada ne mjenja politiku, ne provodi strukturne reforme, ne smanjuje javnu potrošnju kao što HNB već godinama naglašava treba preustrujiti HNB i radikalno promjeniti monetarnu politiku. Rohatinski je kriv. Druge zemlje (čitaj SAD) su već odavno shvatile koristi monetarne politike i njeno ključno djelovanje u borbi protiv recesije, jedino Rohatinski nije.

Da, jedino Rohatinski i njegov HNB “nije” shvatio. Sigurno mu treba lekcija. Možda bi se dotična grupa ekonomista trebala skupiti, odmarširati do HNB i uručiti Rohatinskom jedan udžbenik iz monetarne ekonomije ili možda samo Samuelsona kao što je mladež SDPa to učnila za ministra Šukera. Nešto poput “kako provoditi monetarnu politiku kao Fed” bi bilo silno iluminirajuće za Rohatinskog.

Ali niti na jednom mjestu se ne razmatra pitanje pa zašto to HNB provodi ovakvu monetarnu politiku? Od kud to proizlazi? Koji su to egzogeni faktori koji silno ograničavaju djelovanje monetarne politike i na koje HNB ne može direktno utjecati? Nigdje se kritički ne razmišlja o predeterminiranim varijablama koje je HNB nasljedio. Kad su već tamo mogli bi upitati Rohatinskog.

Oznake: ,
03. prosinca 2010

Sindikalna demagogija

autora/ice cronomy

Ante Majić na svom blogu piše što su hrvatski sindikati napravili za hrvatske radnike. Ništa (posebno) i onda još gore. Znam da to zvuči oštro, nepravedno, ljuto, nekorisno ili pak (zašto ne) “neoliberalno.” Ali je ipak u suštini pitanja točno. Kako kaže Majić,

“Gospodo, ako je tko podijelio Hrvatsku na javni i privatni sektor, onda ste to upravo Vi – sindikati.”

Majić je potpuno u pravu i djelim identične frustracije. I nisam jedini, jer u biti polazim od stajališta i mišljenja koja vidim i čujem. Često čujem od ljudi da je temeljni problem hrvatskog tržišta rada da ista pravila ne vrijede za javni i privatni sektor. Iako je zakonodavna strana tog tržišta domena Vlade i Sabora, sindikati kao vrhunski specijalni interesi, vrše toliku presiju i demagogiju da je njihova uloga i odgovornost enormna (zapravo ključna). I ne samo na zakonodavstvo već i javne financije. To se pokazalo takvim u dva primjera koja Majić navodi. Sindikati i Vlada koja im podilazi su ti koji koče reforme javnog sektora i zakona o radu jer kad bi se izjednačila prava radnika u javnom sa onima u privatnom sektoru javnim sektor bi pretrpio određeni “downsizing.”  Ovako je gore od statusa quo. Sada, kako stvari i odnosi stoje, sindikati svojim “zalaganjem” narušavaju stanje u hrvatskoj.

Oznake:
%d blogeri kao ovaj: