Cronomy.org

Niz okruglih stolova, na kojima su gostovali ekonomisti sa svojim ideja i polu-idejama, se održalo ovih dana. Razumljivo je ako niste sve polovili. Evo par linkova.

Prvo je Poslovni Dnevnik održao okrugli stol svog novoosnovanog Redakcijskog Savjeta koji uključuje par ekonomista za stalno valjda. Zanimljivo. A izlaganja bi navodno trebala biti dostpuna i online. (Nadajmo se.) Par linkova.

Kriza je tu – a što dalje?

Najbolji i najlošiji scenarij: posljedice gospodarske krize na hrvatsko gospodarstvo

Šonje i Lovrinčević: Prošli smo bolje nego što zaslužujemo!

Matica Hrvatska je održala Okrugli stol – Razvojna uloga fiskalne politike. Odlična tema, iako sumnjam da su neki gosti imali nešto korisnog za pridonjeti. Gosti: dr. Antun Babić (palac gore) i dr. Slavko Kulić koji nas je upoznao da imamo deficit duha. Hvala. Palac dole. Ne znam da li je koji rad predstavljen na raspravi, a ovo je jedini izvještaj u medijima koji sam pronašao. Koje to promjene u fisklanoj politici treba napraviti da bi se izbjeglo 10 kn za euro u članku ne piše. Opet polu-ideja.

Hrvatsko Društvo Ekonomista je održalo vjerojatno najzanimljiviju raspravu, po gostima, pa tako i po količini rečenog, na okruglom stolu – Hrvatski put iz recesije. Unatoč naslovu nekako se uspijelo izjaviti da bi Hrvatska “bila u krizi i bez recesije” – ja ne znam što znači, tko je rekao, ni što se pod time misli no zvuči vrlo trapavo. Možda obrnuto ima više smisla? U kakvoj krizi? Problem sa riječi kriza je da svatko može dati bilo koje značenje tome, a recesija ima jasno značenje, iako oko jasne definicije postoji debata. Na stranicama HDE, kao i uvijek, nema ničega van časopisa. Možda će u njemu biti izlaganja sa ovog okruglog stola. Do onda par medijskih članaka možete pronaći na mom del.icio.us.

Izvještaj o rebalansu – dokument of tri stranice – je dostupan na internetu. Ovaj put se nije čekalo tjedan dana za objavljivanje raznih pdf i ostalih sadržaja (novog) proračuna. Vlada sada očekuje smanjenje realnog BDPa za ovu godinu od -2% (iako je realnija, 4% miskalkulacija u projekciji od prvotnog rasta 2% na pad od -2% me podsjeća na miskalkulacije oko procjene troška rata u Iraku, gdje je početnih $200 milijardi smatrano “pretjerano” visokim) uz inflaciju od 2,6% – što daje nominalni rast BDPa od 0,6%. Vlada tako projicira ukupne prihode proračuna na istoj raznini kao i prošle godine, tj. postpuno su izbrisana prvotna očekivanja rasta prihoda od 8 mil. KN. Rashodni su smanjeni za 5.4 mil KN i tako ostajemo sa većim, ali realnijim državnim deficitim od 1.4% BDPa za 2009. Ja mislim da su u Vladi i dalje preoptimistični i da su “iza krivulje”. Slobodno su mogli planirati sa većim realnim padom BDPa i većim padom u prihodima, što vjerojatno i čine samo ne javno – i.e. netransparentno. Zbog ekonomskog i kreditnog rizika, postoji silazni rizik Vladine projekcije proračunske bilance za 2009.

Svjetska banka je vjerojatno prva reagirala na rebalans ui upozorava da još nismo

“Rebalans proračuna je dobrodošao razvoj događaja obzirom da je udar globalne ekonomske krize puno jači nego što su to hrvatske vlasti zamišljale kad je prihvaćen izvorni prijedlog proračuna.”

Svjetska banka također je poručila kako je smanjenje BDP-a za dva posto u 2009. “realističnija prognoza” od one s kraja 2008.

“Ipak, mnoge nesigurnosti ostaju značajne. Puno će ovisiti o predstojećoj turističkoj sezoni i razvoju događaja na međunarodnim tržištima kapitala u narednim tjednima.” – zaključuje Svjetska

Iz Poslovnog koji može služiti kao polazište. Sigurno ima još reakcija po drugim medijima. (Linkajte ispod na što naiđete.) Duži post slijedi ubrzo.

Predložene izmjene i dopune mirovinskog sustava, odnosno drugog stupa, izazvale su bojazan da se tim novcem, a riječ je o milijardama kuna koje su privatno vlasništvo građana, zapravo želi zakrpati proračun.

Iako ta tema nije na dnevnom redu sjednice, ona naravno nije zaobišla ni Sabor. IDS-ovac Damir Kajin tvrdi da se drugi mirovinski stup pokazao kao velika obmana. “Ja ću se prvi ispisati i vratiti u prvi stup. Jedino rješenje bilo bi ili povećati broj zaposlenih u RH, što je nemoguće, ili povećati izdvajanja”, smatra.

Dragutin Lesar, nezavisni zastupnik, smatra da “izjava premijera o ukidanju drugog stupa mirovinskog osiguranja nije ništa drugo nego javno priznanje propusta njegove vlade, posebice zbog toga jer nije osnovan garancijski fond koji bi jamčio minimalni prinos propisan zakonom.”

“Otvaranje priče o navodnim promjenama u drugom stupu čisti je promašaj. To je pokušaj skretanja pozornosti javnosti s onog što ne čine a što bi morali učiniti, na što ih upozorava kompletna stručna, politička i društvena javnost u Hrvatskoj,” istaknula je SDP-ovka Željka Antunović.

Tim se stavovima usprotivio HDZ-ovac Borist Kunst. “Mislim da je čista podvala kad se kaže da će Vladu spasiti tih nekih 20 ili 25 milijardi, ne znam koliko točno novaca ima,” rekao je.

Mirovinska industrija šokirana

Davorko Vidović iz SDP-a, koji je vodio mirovinsku reformu, kaže da je riječ o skandaloznoj odluci. Tvrdi da će opljačkati 25 milijardi kuna građana kako bi pokrpali proračunske rupe. Dragan Kovačević, jedan od autora mirovinske reforme, a danas ekonomski analitičar HNS-a, tvrdi da je mirovinska industrija šokirana. “Ova odluka znači gospodarsko uništavanje Hrvatske. Radi se o podržavljenju privatne imovine,” rekao je Kovačević.

Foreign Policy magazin piše o pet zemalja koje bi mogle postati novi Island. Hrvatska nije jedna od njih. Phew! Dobro je. Barem nećemo ko Island.

Britanci su prvi….ostali.

Great Britain

Economic damage: The financial crisis has gotten so severe in Britain that it has earned London a new nickname in the international media: Reykjavik-on-Thames. The question in Britain is no longer when the economy will enter a recession, but when it will enter a depression, with many bracing for a slump that could rival the 1930s in severity. GDP fell 1.5 percent in the fourth quarter of 2008, and the European Union estimates it will contract another 2.8 percent in 2009. Unemployment is projected to balloon to more than 8 percent by year’s end, and an estimated 23 percent of adult Britons currently consider their debt level “unmanageable.”

Unatoč Obamamaniji, Wall Street je još uvijek vrlo kolebljiv. Čak ni odlični rezultati Amazona nisu bili dovoljno jaki da preokrenu sentiment (možda danas?). No nije ni za očekivati od jedne kompanije, ma koliko dobra i velika bila. No Amazonov izvještaj …

Tijekom rasprave o neradnoj nedjelji i općenito raspravi o stanju gospodarstva ili proračunskim prihodima, spominju se “manje nego dobri” podaci o maloprodaji u posljednjim mjesecima ove godine. Osim Hrvatske, tu je i rekordan pad maloprodaje u euro zoni. Dakle, čini mi se (možda se malo varam) da je više nego obično istaknut podatak da je pad maloprodaje u studenom na mjesečnoj razini nominalno bio 11.4%, a realno 11%. Brojke su premašile očekivanja, no pad u studenom na mjesečnoj razini je uobičajen svake godine. U 2007. on je bio -9.4%, u 2006. -8%, i to su sve nedesezonirani podaci koji kroz godinu previše skaču (stvaraju previše “buke”) da bi nešto kvalitetno iz njih mogli zaključiti. Na grafu niže to je zelena linija.

Priča o propasti mini financijskog centra, otoku sa 300,000 stanovnika bi trebala biti važna i poučna za sve. Gejzir Kriza je priča o ispuhavanju mjehur i euforiji bankarskog sektora, posuđivanju u stranoj valuti, pogrešci centralne banke, nestašici eura, propasti krune (ne kune!) i kako, nacionalizam, vjerojatno, igra negativca ka boljoj ekonomskoj politici.

Priča za 5 iz WSJ ispod.

Da, ne iznenađuje izbor Rohatinskog za “junaka” godine u odabiru Jutarnjeg. Na muci se poznaju junaci, zar ne? Doduše, na jednu ruku, izbor dolazi sa podsmjehom ako razmislimo da najbolje što možemo izabrati u godini je guvernera centralne banke kao “jedine političke neovisne institucije” i kormilara za većinu građana ezoterične monetarne politike. Ne nekog koji je učinio grandiozno djelo, slomio leđa korupciji, organiziranom kriminalu ili političkog lidera koji se snažno suprostavio utjecajima kontra interesa vlastite države ili pak kao pravi lider povukao neke nepopularne poteze ali imao snage i pameti objasniti zašto je to potrebno i dobro. Mi takve nemamo. Mi gledamo u centralnu banku kako bi pronašli integritet i vjerodostojnost jer nema konkurencije neke druge javne institucije. Jutarnji piše:

Željko Rohatinski stoga je, sasvim očekivano, postao jedan od ljudi s najvišim stupnjem vjerodostojnosti i integriteta na hrvatskoj javnoj sceni. Vjerodostojnost, autoritet i poštovanje; što bi više jedan bankar mogao poželjeti? I to u zemlji gdje nitko nikome ne vjeruje i gdje se malokoga respektira.

Centralni bankari ne bi trebali biti junaci godine u tom smislu. To je isto kao i da Sutkinja na ustavnom sudu bude proglašena osobom godine zbog integriteta. Za svakog kvalitetnog i uspiješnog centralnog bankara kredibilnost, integritet i konzistentnost su najpotrebnije karakteristike kako bi kvalitetno mogli provoditi monetarnu politiku. Pravilo je da nema monetarne politike sa ciljem niske inflacije i financijske stabilnosti bez temelja vjerodostojnosti i konzistentnosti onih koji je provode. Rohatinski to razumije i zato je odličan centralni bankar, ne samo zato jer je vrstan ekonomist. Uz rizik da zvuči malo omalovažavajuće, što mi svakako nije cilj, osobne karakteristike kao integritet i poštenje ne bi trebale nekog činiti junakom godine. Izgleda da je Hrvatska iznimka koja potvrđuje pravilo ili jednostavno imamo nestašicu integriteta u političkom miljeu. Tako, na drugu ruku, upravo zbog toga priznanje pripada Rohatinskom i njegovom HNBu. HNB je već niz godina politički neovisna institucija upravo zbog karaktera Rohatinskog i ostalih u HNB, samo to nitkome nije bilo zanimljivo dok su “zlatne godine” tekle, a i niz godina provodi istu dosadnu ekonomsku politiku. Unatoč mnogim protivljenjima politike visokog profila, specijalnih interesa i nekoherentnim zahtjevima oko valute, Rohin HNB je konzistentno održavao svoju “nepopularnu” politiku i priskrbio vjerodostojnost, iako teoretski i nema vlastitu monetarnu politiku za provoditi. Financijska stabilnost je visoko na listi prioriteta centralne banke pa je politika išla u tom smjeru i donjela benefite u burnoj 2008. što nije bilo predviđeno od svih silnih kritičara.

E da. Sada barem Rohatinski nema potrebe kupovati nagrade ala Man of the Year kao neki drugi.

Drugi junak godine koji mi je zapeo za oko je dr. Eduard Vrdoljak. Prikupio je 20 mil. kuna kako b unaprijedio zdravstvenu uslugu onkološkog odjela u KBCu u Splitu? Zar to se može?? Zar su ljudi voljni donirati novac za unaprijeđenje “besplatnog” zdravstva? Tko zna, možda su voljni i platiti za bolje zdravstvene usluge u svim odjelima? Još bolje, kako novinari pišu, dr. Vrdoljak je uzeo “duh dobro opremljenih američkih klinika i prenio ga u Hrvatsku.” Hmmm tko bi rekao da se nešto može naučiti i iz američkog zdravstvenog sustava. Ono što se nikada nije spomenulo tokom svih polemika oko reforme zdravstva je neprofitabilnost. Kao da nitko nikada nije čuo da bolnice mogu biti i neprofitabilne. Ali kako bi se onda napadao i aferizirao svaki pokušaj reforme i uvođenje reda u javno zdravstvo? Čim se spomene “plaćanje” za zdravstvene usluge dovoljno je to poistovijetiti sa “ostvarivanjem profita” i efektivno je blokiran svaki potez ka boljoj politici od postojeće.

KBC Split sigurno nije ostvario neki profit (ili famozni ekstra profit) zbog poteza dr. Vrdoljaka, ali je unaprijedio zdravstvenu uslugu bez centralne državne birokracije. Diljem svijeta postoje iznimno dobre bolnice koje su neprofitabilne institucije vođene od privatnih vijeća ne birokrata u dalekom glavnom gradu, a usluge (ako ne sve, bar neke) se ipak naplaćuju. Isto vrijedi i za sveučilišta. Proces prikupljanja donacija za poboljšanje usluga u bolnicama je isto poznata praksa, koja nije strana ni u Hrvatskoj. Ako čekamo da svi potezi, financiranje i investiranja budu odobreni od nekog birokrata u Zagrebu nećemo doći daleko.

Nadam se da je dr. Eduard Vrdoljak nagrađen za svoje odlične poteze osim same titule junaka.

Sigurno među najboljim komentarima domaćih autora koje sam pročitao u posljednjih par tjedana je “Pusti plaće, reformiraj javnu upravu” na Index.hr. Sjedi 5.

Američka auto industrija predvođena GMom krenula je sa shock & awe kampanjom po svoj spas. Pitanje je, da li će ovakav spas promjeniti nešto da ljudi kupuju više njihovih automobila, a manje Toyota i honda?

Vodpod videos no longer available.