Archive for ‘News-Vijesti’

26. listopada 2008

Tko to baulja u magli

autora/ice cronomy

Pretpostavio sam da ću najbedastiji komentar o trenutnoj krizi pronaći u hrvatskim medijima (nekim). Inoslav Bešker iz Jutarnjeg prije tjedan dana (prenjeto sa original boldiranim):

Glavni uzrok krize je nedostatak efikasne demokratske kontrole nad kapitalom u Sjedinjenim Državama, što je omogućilo da se stvori financijski mjehur od sapunice (koji je puknuo na kreditiranju stambene izgradnje). Na prenapuhan mjehur se upozoravalo godinama, ali u Bijeloj kući je bio nesposoban, nekvalificiran Predsjednik, koji nije znao niti odabrati kvalificirane savjetnike, nasljednik republikanskih administracija koje su, počam od Reagana, slijedeći Friedmanove modele, demontirale i one oskudne modele regulacije koje je uveo Franklin D. Roosevelt nakon pogubne krize 1929.

Nema boljeg i lakšeg nego spomenuti i boldati Reagana, Friedmana, Busha i deregulaciju te tako kvalitetno, ispravno i vrlo precizno ukazati na pravi uzrok krize. Tko bi živ mogao sumnjati, pogotovo u hrvatskoj javnosti koja je tako dobro upoznata sa američkom financijskom povijesti, da ovo nije točno kad su spomenuti svi “usual suspects”. Zlikovci i nesposobnjakovići američke desnice su krivi.

[Bill v. Barack on Banks]

Osim šta je najveća deregulacija bankarskog sektora došla za vrijeme Demokratskog predsjednika Clintona. 1999. Clinton sa mnogim istaknutim Demokratima u Kongresu – među njima i Obamin VP kandidat Joe Biden – potpisao je Gramm-Leach-Bliley Act kojim su “demontirani” djelovi “oskudne” FDR-ove Glass-Steagall regulacije iz 1933., ponajviše razdvajanje komercijalnog od investicijskog bankarstva. Ako je deregulacija kriva za sve ovo, zašto se kod nas prelazi preko ovog?? Barack Obama je skoro svakodnevno krivio deregulaciju iz 1999. jer je jedan od autora, Phil Gramm, McCainov savjetnik. Sve dok se nisu “sporazumili” da je i Biden glasao za nju i nakon što ga je sam Bill Clinton ‘podučio’ braneći akt iz ’99. Onda je meta napada postao a tko drugi nego Bush. Vjerojatno se kod nas to zataškava jer nije djelo uobičajenih zlikovaca desnice, pa da se povera hrvatska javnost ne zbuni neprijaznim istinama.

A nema se oko čega zbuniti. Svi financijski instrumenti koji su danas u središtu pozornosti nemaju nikakve veze sa deregulacijom i svi su bili dostupni bankama za trgovanje prije ’99. Upravo ta “deregulacija” je jedna od najdobrodošlijih u ovim burnim vremenima jer je omogućila spajanje BearStearnsa sa JPMorganom, Merrila sa Bank of America komercijalnom bankom. Ali ne morate vjerovati meni, sam Clinton to kaže. Krajem Rujna, a Beškerov komentar je došao tri tjedna poslje, Clinton je dao intervju za BusinessWeek i iznjeo svoje mišljenje o tom/svom deregulativnom potezu. Ne samo da ne krivi sam sebe (iznenađujuće!) već ni republikanca Phil Gramma.

MB – Mr. President, in 1999 you signed a bill essentially rolling back Glass-Steagall and deregulating banking. In light of what has gone on, do you regret that decision?

Clinton – No, because it wasn’t a complete deregulation at all. We still have heavy regulations and insurance on bank deposits, requirements on banks for capital and for disclosure. I thought at the time that it might lead to more stable investments and a reduced pressure on Wall Street to produce quarterly profits that were always bigger than the previous quarter. But I have really thought about this a lot. I don’t see that signing that bill had anything to do with the current crisis. Indeed, one of the things that has helped stabilize the current situation as much as it has is the purchase of Merrill Lynch (MER) by Bank of America (BAC), which was much smoother than it would have been if I hadn’t signed that bill.

MB – Did he (Phil Gramm) sell you a bill of goods?
Clinton – Not on this bill I don’t think he did. You know, Phil Gramm and I disagreed on a lot of things, but he can’t possibly be wrong about everything. On the Glass-Steagall thing, like I said, if you could demonstrate to me that it was a mistake, I’d be glad to look at the evidence. But I can’t blame [the Republicans]. This wasn’t something they forced me into. I really believed that given the level of oversight of banks and their ability to have more patient capital, if you made it possible for [commercial banks] to go into the investment banking business as Continental European investment banks could always do, that it might give us a more stable source of long-term investment.

(BTW Još ne razumijem bit onog videa o Bibliji?)
Oglasi
Oznake:
23. listopada 2008

Island vs. Hrvatska

autora/ice cronomy

Priča i usporedba bi trebala možda biti duža, ali i ova mala usporedba govori puno. Iz WSJ prije koji dan.

Iceland’s central bank had only €2 billion in foreign currency reserves — while the banks had reached about €100 billion in assets — meaning it was effectively unable to fill its role as lender of last resort. The reserves were “woefully inadequate,” says Mr. Magnusson. Mr. Oddsson, in his TV interview, said foreign-exchange reserves weren’t the issue. “People started yelling that we must enlarge the foreign-currency reserves in step with the banks’ growth. A totally wrong theory,” he said. “We should have cut the banking system down.”

Asked by telephone if the central bank should have boosted reserves as its banks swelled, Mr. Oddsson said: “We have more foreign reserves per capita than most” countries. Iceland has only 300,000 people.

Iceland was unwilling to use unorthodox tools to provide more backing to its system. Lars Christensen, an analyst at Danske Bank, points to Croatia, which required banks to hold foreign currency in a special account with the central bank in proportion to overseas commitments. Croatia now has that capital to deploy.

Ipak priča nije gotova za Istočnu Europu. Tek počinje. Tržišta su hirovita, ali kalkulirajuća. Iz Telegrapha jučer. Deficit našeg tekućeg računa za 2008. se očekuje oko 10.1%. Za 2007. je bio 8.6%.

“We doubt the effect will be long-lasting,” said Lars Christensen, East Europe strategist at Danske Bank. “The markets are very likely to test how far the central bank is willing to go.”

Simon Derrick, from Bank of New York Mellon, said the rate rise was probably doomed to failure. “As soon as you see aggressive actions like this when the economy is not strong to take it, you know it is unsustainable,” he said.

There is a risk is that hedge funds will pick off those East European states with big current account deficits that rely on foreign financing, smashing the pegs or ‘dirty-floats’ one by one. The deficits have reached 23pc of GDP in Bulgaria, 16pc in Estonia, and 16pc in Romania….

….

Maya Bhandiri, from Lombard Street Research, said Hungary was primed for crisis after letting rip on foreign credit, letting net external debt reach 90pc of GDP.

Some 60pc of all mortgages and car loans are funded in foreign currencies, mostly euros or Swiss francs. Hungary’s government is now letting debtors switch franc loans into forints and even forgive debts in what amounts to a bail-out of the most reckless. Unicredit warned that this may cause markets to question the credit-worthiness of the state itself.

The Baltic States, Poland, Croatia, and Romania have also let foreign mortgages proliferate. Mr Christensen says the region is even more overstretched than East Asia on the cusp of the 1998 crisis. “Imbalances have grown to unsustainable levels. The unwinding is likely to be painful and disorderly. There is a clear risk of the situation getting out of hand, with serious implications for Western Europe,” he said.

21. listopada 2008

Krugman bi je dobio i bez ijedne kolumne

autora/ice cronomy

Neki hrvatski mediji i određene javne osobe su pomahnitalo skočili na Krugmanovog Nobela, sugerirajući kroz bombastične fraze i naslove poput “Bushov kritičar dobitnike Nobelove za ekonomijuekonomski slabo upućenoj javnosti da je nagrada dodjeljena zbog njegovih NYT kolumni u kojima kritizira ekonomski rekord Predsjednika Busha. Bezveze. Uz to, nitko se nije potrudio malo produbiti objašnjenje za što to je to točno Krugman, kao jedan od najmlađih dobitnika ikad i sam, dobio Nobela. (Smatra se da dodjela Nobela jednom znanstveniku donosi veći prestiž od onog podjeljenog na tri djela.) Avinash Dixit sa Vox bloga ima najbolje objašnjenje za što je Krugman dobio nagradu i za što nije.

In the last 10 years, Krugman has achieved fame in a much larger arena with his columns in the New York Times. These offer strong views on economics and politics, and they have been harshly critical of the Bush administration on most issues. It is no wonder that they attract adulation from readers who share his views on these matters and hatred from the other side. The former delight in his Nobel Prize, and the latter are shocked and dismayed by it, but both these reactions are mistaken. The prize has nothing to do with the Op Ed columns and would have come to Krugman just the same if he had never written a single one of them. The prize celebrates his achievements in science, not in the policy arena. It is therefore important to summarise and clarify exactly what those achievements are.

Oznake:
13. listopada 2008

Paul Krugman je Nobeliran

autora/ice cronomy

Prva reakcija – nije loše, trebalo je bolje. Krugman sigurno zavrijeđuje nagradu, ali mišljenja sam da ima više ekonomista koji zavrijeđuju nagradu prije. Dobrog zdravlja, Prof. Krugman je lako mogao sačekati još koju godinu. Kao netko tko je već dobio John Bates Clark medalju, koju je teže dobiti od Nobela, Krugam je bio gotovo pa i neupitan za Nobelovu. Pozitivna eksternalija za nas smrtnike je da za razliku od prošle godine, ovaj put ima mnogo više razmljivijeg materijala za čitati i pisati o nagradi.

In any case, Congratulations!

Najpoznatiji svjetski ekonomist lijevice kako ga naziva Bryan Caplan, je ipak daleko progresivniji u svojim teroijama i zagovaranjima od bilo kojeg našeg ekonomista lijevice. Imamo mnogo za naučiti ovdje. Tyler Cowen sa Marginal Revolution bloga ima daleko najbolji komentar u blogosferi. Sa pregršt linkova materijala za čitanje ima na pregršt. NYT-ov blog Economix ima kratki intervju sa Krugmanon koji i sam priznaje da nije očekivao ovaj dan tako rano. Justin Fox sa Times-ovog bloga isto ima zanimljiv pregled i komentar o ovogodišnjem Nobelu. Ispravno primjećuje, kao što su mnoge agencije objavile vijest, o spekulaciji da su Šveđani nagradili Krugmana za njegovu kritiku Predsjednika Busha (ja u to ne vjerujem). MisesBlog, valjda vođen Hayekovim protivljenjem Nobelovoj nagradi za ekonomsku znanost, omalovažava vrijednost pobjednika i Švedske Akademije.

Ispod je članak Economista iz Travnja ove godine kao dobar uvod u Krugmanov rad i utjecaj. (Neki linkovi na radove ne rade.)

read more »

12. listopada 2008

MMF sastanak, sljedeći tjedan i Nobel

autora/ice cronomy

Oči financijskog svijeta su uprte na G7-IMF-WorldBank sastanak i koordinirajući odgovor o rekapitalizaciji banka i spašavanju financijskog svijeta. Još uvijek nikakav konkretni/detaljni plan nije proizašlo iz sastanka svjetskih vođa i tako će za sada ostati. Samo mutne izjave o zajdništvu i dubljoj kooperaciji. MMF je podržao  Čini se da se predviđanje Krugmana obistinjava – ukoliko nema konkretnih mjera i detaljnog plana možemo očekivati nejasne principijelne izjave.

Vjerujem da su zainteresirani pratili čitav vikend po stranim servisima najave i polu-najave. MMF upozorava na globalni kolaps financijskih tržišta. Strauss Kahn upozorava da su briga o solventnosti velikih financijskih kuća u Us i Eu gurnule financijski sistem na rub sistemskog raspada. Europski čelnici (15 zemalja koje djele Euro) su, navodno, blizu konkretnog dogovora o potpori bankarskog sustava. Tržišta će biti … ahm … vidno razočarana sa nedostatkom dramatičnijih poteza iz zemalja G7, kaže Laurence Meyer bivši FED guverner. Prve rezultate tog predviđanja ćemo vidjeti već za par sati kad se otvore tržišta Istočne Azije.

Sljedeći tjedan test za dionička tržišta i ukupnu financjisku krizu će biti jedna banka – Morgan Stanley. WSJ piše:

Panic has reached fever pitch. Morgan Stanley’s shares have come under severe pressure, including a 26% drop Thursday, as investors bet it’s the latest Wall Street firm to get into trouble. But if Morgan Stanley pulls through, it would represent an important milestone in the search for a stock-market bottom. At some point, a high-profile financial firm will survive fear-stoked selling. When that happens, it might abate.

Barry Ritholtz na svom blogu daje pregršt linkova o mišljenjima, odgovorima na krizu i savjetima o riješavanju. Svakako za pogledati za one kojima nije dosta čitanja o trenutnoj situaciji. Na RGEconomics Fabisu Maximus daje sažetak rezultata MMFovog sastanka kojeg naziva najvažnijim međunarodnim sastankom desetljeća.

A u ponedjeljak nas čeka dodjela objava posljednjeg Nobela. NYT-ov Economix blog ima sažetak predviđanja i rezultat na kladionicama. Nema neke razlike od onoga što sam ja pisao prošli tjedan.

10. listopada 2008

Dobro je (kao)

autora/ice cronomy

Kako što kaže Alphaville, blog o tržištu Financial Timesa, pacijent ne odgovara na terapiju. Na reanimaciji je … već sedmi dan zaredom. Izgleda da je danas i Azija pritisla Panic Button. Za četvrtak:

read more »

09. listopada 2008

Hrvatski bankarski sustav 56. u svijetu

autora/ice cronomy

Ministar Šuker je prije deset dana izjavio da je “… bankarski sektor jedan od najstabilnijih u Europi.”

Novi Global Competitiveness Report u izdanju World Economic Foruma rangiran naš bankarski sustav na 56. mjestu od 134. sa ocjenom 5.8/7.0. Većina Istočno Europskih Zemalja je iza nas. Estonija (25.) i Letonija (41.) su jedine ispred nas. Zemlje koje ne vidite na tablici niže: Bugarska i Mađarska (80. i 81.), BiH (96.) Makedonija (102.), Srbija (110.).

Prvih deset i posljednjih deset rangiranih vidite ovdje.

05. listopada 2008

Još o kandidatima za Nobel

autora/ice cronomy

Ovako izgleda najsvježije rangiranje ekonomista u RePEc (Research Papers in Economics) bazi podataka po broju citata. Broj citiranih radova se koristi kao objektivna mjera znanstvenog utjecaja i u suglasnosti su sa nekim subjektivnim mjerama o utjecaju i prestižu. Prihvaćeno je i da postoji visoka korelacija između mnogo citiranih imena i potencijala za dodjelu nagrade.

Rank Author Score
1 Andrei Shleifer 8478
2 Robert J. Barro 7277
3 Joseph E. Stiglitz 5966
4 James J. Heckman 5885
5 Robert E. Lucas Jr. 5599
6 Mark L. Gertler 5300
7 Olivier Blanchard 4703
8 Edward C. Prescott 4368
9 James H. Stock 4233
10 Lawrence H. Summers 4175

Kao i prošle godine i dalje navijam (subjektivno) za Barro-a, drugi bi bio Feldstein. Fama bi isto već trebao dobiti. Kandidati po ThompsonScientificu su rangirani mnogo niže.

48 Christopher Sims 2599

50 Lars Peter Hansen 2549
63 Thomas J. Sargent 2352
73 Martin S. Feldstein 2187
271 Harold Demsetz 849
Oznake:
04. listopada 2008

Ne Katedralama

autora/ice cronomy

Ovo ljeto sam imao priliku letjeti preko Plesa. Obišavši sve terminale i zgradu mogu dati neki empirijski sud o viđenom.

Međunardoni dolasci – nakaradno. Ovdje vrijedi opis Denisa Kuljiša u članku u Jutarnjem, o kojem sam pisao ovo ljeto. Sve je ograđeno šperpločama, uključujući prilaz kontroli putovnica i nakon toga čekaonicu za prtljagu. Drvena vrata kroz šper-zid, sa znakom zabrane otvaranja, ograđuju odlaske i dolaske. “Samo se krpa i majstoriše.” Zašto??

Domaći odlasci – strašno nakaradno; Kad sam ja čekao, kasno navečer, posljednji let, terminal je bio osvjetljen sa 7 golih žarulja, (bez ijedne lampe, svjetiljke, lustera) od toga 4 su bile obične 100W (a možda i manje). Uz žarulje, svjetlo je davalo i par ekrana iznad gateova. Naravno instalirane rasvjete nije moglo ni biti kad terminal nema pravi strop. Sve žice, kablovi i cijevi su bile na izložbi, a u pozadini crni, kao tek zagoren zid. Terminal nema wc, pa ako vam zatreba morate nazad iza osiguranja i onda opet kroz osiguranje. Osjećaj trećeg svijeta.

Domaći dolasci – dobro i jednostavno (valjda zato jer je i novo). Na dolascima i ne treba biti puno filozofije, ali bar da se ne hoda po šperločama. Međunarodni odlasci – ispada da je i jedini terminal koji je reprezentabilan i međunarodno usporediv. Sa barom, duty-freeom i (vrlo važno!) lako dostupnim wc-om.

Naravno da ovakvo izdanje zavrijeđuje renovaciju, tj. izgradi novo. Nema se šta više krpariti po “starom”. Sada je legitimno pitanje što i za koliko izgraditi. O potrebi i razlogu nove zgrade za Pleso sam već pisao. Kao i posljedicama izgradnje nepotrebno skupih arhitektonskih remekdjela – troškovi se na kraju svale na avio kompanije i letače. To svakako nije način za privuči više kompanija i više letača. A u slučaju Plesa, potencijalna situacija je još gora jer će novu zgradu financirati Vlada poreznim novcem svih građana Hrvatske i grad bez ikakve odgovornosti za potrošnju, a potom troškovi otplate kredita biti svaljeni na opet poreznike/letače.

Problem je jednostavan. Veliki gradovi (ili hoćemo-biti-veliki-grad poput Zagreba) troše prevelike svote novca, a ponekad i poreznog novca, za izgradnju aerodrosmkih katedrala, dok bi jednostavnije i jeftinije zgrade, koje ne opterećuju naknadno putnike glomaznim naknadama za isplatu troškova izgradnje, služile istoj svrsi. Pa tako i u Hrvatskoj sa izgradnjom 300 milijunskog novog Plesa.

Neidhardt – Novi putnički terminal učinit će zagrebačku zračnu luku vrhunskim svjetskim aerodromom i prvorazrednim obilježjem suvremenog identiteta Zagreba i Hrvatske.

Identitet nije svrha aerodroma! Zato se IATA pobunila i rekla “Ne želimo plaćati katedrale!” Članak (ispod) od prije 2 i pol godine u WSJ objašnjava probleme političke ekonomije izgradnje aerodroma, tko ih plaća, tko i što bi ih trebalo isplaćivati, tj. kroz koje prihode (ne porezne) te ustrojstvo aerodroma.

read more »

Oznake:
03. listopada 2008

Dolazi nam Nobel 2008.

autora/ice cronomy

Opet nam dolazi to doba godine – Nobelove za 2008. Najzanimljivija je, naravno, nagrada za ekonomiju, koja se dodjeljuje, kao šećer, na kraju. Prošlogodišnja je uhvatila novinare ali i akademske ekonomiste “off guard”. Tema – dizajn mehanizama – je bila malo ezoterična čak i za financijske i ekonomske novinare, a ekonomisti su bili iznenađeni (ugodno) jer je rad na toj teoriji već davno van stila šire ekonomske zajednice. (Možda se teorija ipak pokaže praktičnijom od onoga što se prvo mislim danas kad su se tržišta za razne financijske izvedenice razbila, a Američka Vlada ih nastoji kupiti. Znači, neki mehanizam koji će odrediti otkupnu cijenu za te instrumente je potreban. Ipak, za sada se nigdje ne spominje utjecaj prošlogodišnjih Nobelovaca. Vidjet ćemo.)

Možda će ove godine nagrada ići poznatijim imenima i manje ezoteričnim nagradama. Reuters Thomson je, kao i svake godine, objavio svoja predviđanja za ovogodišnje nagrade na temelju ukupnih citata u svojoj ISI Web of Knowledge bazi podataka. Za 2008.

  • Lars P. Hansen, Thomas J. Sargent and Christopher A. Sims  –  “for their contributions to dynamic econometric models.”
  • Martin Feldstein  –  “for his research on public economics, including taxation, social security, health economics and many other topics.”
  • Armen Alchian and Harold Demetz  –  “for their publications on property rights and their contributions to the theory of the firm.”

Hansen i Sargent bi zajedno mogli dobiti kao prirodan izbor dva ekonometričara, dok Sims i sam može odnjeti nagradu. Sims je pionir metoda vektorske autoregresije (VAR metode) u ekonometriji i raznih tehnika za detektiranje, vrlo bitno, uzročno posljedičnih veza. Vjerojatno bi najradije vidio Feldsteina kao pobjednika. Ne ove godine, ali svi ovi kandidati su vjerojatni Nobelovci u sljedećih par. Komisija koja dodjeljuje nagrade mora držati na umu i starost kandidata. To najviše u prilog ide posljednjoj dvojci. Alchian i Demetz su dva mikroekonomista rođena 1914. i 1930. Alchian je bivši profesor Nobelovcu iz 1990. William Sharpe.

Oznake:
%d bloggers like this: