Ekonomija i Hrvatska
BANKA – Komentari Why Nations Fail VoxEU … Europe’s leading economists Greg MankiwU zadnjem postu sam komentirao da draga nam Makedonija reklamira u Wall Street Journal sa svojim zanimljivim i privlačnim ponudama, poreznim i infrastrukturalnim poticajima kao i malo marketinške pompe (vidi naslov). Rekao sam da kad pronađem oglas ću ga skenirati i staviti ovdje, i eto baš se pogodilo da sam ga nabavio u jučerašnjem WSJ.
Da da, dobro sam napisao naslov. Iako nisam Ivanov fan, a nisam ni prijašnjeg ministra financija, jer ni jedan nema vizije reforme fiskalne politike, ima za razliku od drugih političara malo zdravije pameti i računice. Na kraju krajeva, ipak je računovođa. Znam da bi se moglo dići drvlje i kamenje na mene (pogotovo od mraka 😉 ), pa ne želim se zanositi pohvalama, ali pohvaliti ću malo nastup na Otvorenom u Utorak. S obzirom koliko mu je bilo dopušteno za reći od strane “voditelja” Severa, Šuker je pravilno konstatirao neke, nazovimo ih ekonomske realnosti, koje političari često ili zaobilaze ili ne znaju. Primjerice, simplistička riješenja za mirovinski sustav koja predlažu određeni političari; “postoji 8 milijardi KN neubranog poreza” ili “udvostručit ćemo rast BDP” čime se trsi Jurčić, baš kao da je stvar dogovora između par visoko pozicioniranih sabornika i ministara ili onim all-time-favorite “obećanjima kako će država povećati potrošnju već u prvo mandatu” i na taj način riješiti problem(e)…..kao.
Kao…… Baš ovaj tjedan, kad je SDP predstavio svoj “politički” mirovinski plan, kao naručeno se pojavila zanimljiva diskusija na Economist.com site-u. Zapravo, radi se o diskusiji o etičnosti deficita. Ako malo razmislite, zdravo razumski, odmah će te povezati dva i dva. SDP najavljuje povećanje izdataka za mirovina od 10% već u 1. godini mandata. Nadalje, obećavaju uvođenje državnih mirovina u 1. godini mandata kako bi izjednačili nove sa starim umirovljenicima. I evo sočnog djela, za to izjednačavanje će biti potrebno 1.6 milijardi kuna. I bit će to najskuplji projekt u SDP-ovom mandatu.
Kratki update o biomasi i etanolu kao «obnovljivim» izvorima energije. U prošlom postu sam se samo malo dotaknuo etanola, ali bit će više. Priče se definitivno zakuhtavaju.
Evo sada par zanimljivosti. Kao što je B!K već pisao o Castrovoj kritici korištenja šećerne repe i općenito hrane za gorivo, ja malo proširujem taj događaj. The Economist je šokantno napisao i «heretički» se složio sa Castrom (što ja mislim da se nije dogodilo ikada prije). Cijeli tekst nećete moći pročitati na siteu Economist ako niste pretplatnik, ali zato ga možete ovdje. 😉
Evo, stavio sam kratki izvještaj na Pollitika.com svoj prvi BTW.
PARIS (Reuters) – Socialist Segolene Royal conceded defeat in France‘s presidential election on Sunday and wished victorious conservative Nicolas Sarkozy well. “Universal suffrage has spoken. I wish the next president of the Republic the best in accomplishing his mission in the service of all the French people,” she told supporters in Paris after television projections put Sarkozy on about 53 percent of votes in Sunday’s election run-off.
To je bio naslov u nedavnom Wall Street Journal članku o Novoj i Staroj Europi, o čemu sam već pisao, a ovo je svojevrsni nastavak. Ja sam samo izmjenio French za Croatians.
Zašto? Zato jer smatram da su Francuski izbori indikativni za Hrvatske. Naravno ne po veličini, ozbiljnosti i relevantnosti za budućnost Europe, tu Hrvatska ne može parirati (još …. a ima potencijala da bude važna Europi samo ako hoće). Izbori u Francuskoj su donekle slični našim predstojećim po par pokazatelja i situacija u kojoj se nalaze obje ekonomije.
Vijest da će žene morati raditi do 65, kao i muškarci, donosi ponovo na rub stola (umjesto više na sredinu) raspravu o Hrvatskom mirovinskom sustavu. Prije nekih godinu dana, Poslovni Dnevnik i Le Monde Diplomatique (Francuska lijevo orijentirana publikacija) koji izlazi i na hrvatskom, su pisali u većem članku o tome. Svakako preporučujem da ga pročitate, no ne preporučujem da zapamtite sve u njemu kao ispravno.
Evo, već par dana uređujem ovaj blog a nisam još stavio prvi post i ostale rubrike pa bi bilo vrijeme. Razmišljam što bi pisao za ovaj prvi post, a bez da ponavljam što sam pisao u “očemu.” Naravno nešto o gospodarskim (ili meni draže ekonomskim) zbivanjima u Hrvatskoj. Pa evo kao da se pogodilo da baš kad ja odlučim pisati, pojavi se prilično iritirajuća vijest. Sigurno ste upoznati sa onim HAZU okruglim stolom na temu Porezni sustav i porezna politika po mjeri Hrvatske. Večernji je “lijepo” pisao o tome, a Jutarnji i Poslovni nekako ignorirali, da li zbog političkih razloga ili zbog gluposti prijedloga na skupu “kakdemika” ne znam.
Mislim da je očito da treba biti ovo drugo. Sudionici skupa su predlagali što bi trebalo mijenjati “(dodati, izostaviti) u sustavu oporezivanja.” Znači tema već od početka nije bila kako učiniti ekonomiju konkurentnijom tj. strukturalno je osnažiti za dobrobit građana i poduzetnika kao glavnih sudionika i benefitora ekonomije. Prijedlozi kao
I nakon toga razlozi za dodatne poreze i trošarine.
A sve to zašto? Nitko nije odgovorio, nema dodatnih informacija na stranicama HAZU a nitko se i ne javlja za «replike» u medijima. Raspodjela čega? Poreznog opterećenja po strukturi stanovništva ili veličine poreza u odnosu na imovinu? Nazire se iz “opterečujućih” prijedloga da se ide u smjeru većih poreza na imovinu, pogotovo onu koja “nije iskorištena.” A zajedno sa stavkom pravednosti jasno je odmah da se sve to odnosi na bogatije koji posjeduju imovinu, dok jeli siromašniji ili mizerni srednji sloj valjda ne posjeduju imovinu.
Članak prenosi prijedloge “da se uvede porez na nepokretnu imovinu koji bi obuhvation sve stambene objekte, poduzetničke nekretnine i zemlju, ali i stambeni prostor koji služi za stanovanje do određene kvadrature.“
Drugim riječima nema nikakve konsideracije za 90% privatnog vlasništva koji direktno a i indirektno diže životni standard, ali naravno čim naša država nema ništa od toga mora se odmah naći način da si ona uzme dio. “Pravilan” je to način unapređivanja institucije privatnog vlasništva i izgradnje srednje klase.
Zašto nisu spomenuli povećanje cijena i troškova života sa višim i dodatnim porezima? Da li imaju na umu srezati enormna davanja iz svake radničke plaće, tako da više ostane u privatnim rukama građana? Da li je to pravedno? Ili je još uvijek pravedno samo no što beneficira državu, jer ta prastala i iskrivljena socijalistička ideja je da je država narodna, za dobrobit javnosti, “nikako” političara i birokrata. Zašto nema govora o distorzijama koje porez i njegovo stalno dodavanje uzrokuju u ekonomiji? Da li je Hrvatski porez na imovinu imun na to? Da li razumiju da povećanje poreza na imovinu ne stimulira investicije i dugoročni ekonomski rast (primjer Francuske).
Moja pozicija je da upravo rezanje poreza, i to marginalnih (pograničnih ili kako kome bolje zvuči) poreznih stopa, je posebno potrebno pošto ima stimulirajući efekt na povećanje poticaja za rad, štednju i investicije.
No evo što se, po meni, nazire dosta jasno i koji je glavni motiv skupa i prijedloga. Skup “stručnjaka” je ograniziran kako bi se predlagao i mjenjao porezni sustav kako bi se uredio po “našim postojećim mogućnostima i predvidivim potrebama.”
Dodatno objašnjenje je da se Hrvatska mora priključiti zemljama koje imaju poreze na pse, sve vrste i oblike imovine i prihoda. Tako piše Ljubica Gatarić, novinarka Večernjeg koja je bila na skupu, pa nam prenjela što je istaknuto na skupu. Dakle, vidljiva je čista politička motivacija ovakvih skupova i prijedloga, pomoću kojih se nastoji ugurati Hrvatsku u krug visoko poreznih i regulativnih zemalja teške socijal-birokracije, poput Francuske ili nordijskih zemalja, a odstraniti zemlje nižih poreza, regultiva i privatnog vlasništva kao zdravijih i boljih opcija. Ne mislim odmah na anglo-saksonski model (iako po meni optimalan i poželjan) već centralnu europu, Slovačku, Češku i sjevernije zemlje poput Estonije.
Cronomy.org 