Archive for ‘Sloboda’

14. svibnja 2009

Biti liberal…

autora/ice cronomy

Russ Roberts na blogu CafeHayek iznosi dobar opis klasičnog liberala, profil koji meni odgovara daleko više od bilo kojeg drugog (iako doduše nisam stavio nužnu dozu misli u tu osobnu kvalifikaciju i fine detalje. Na sreću, imam vremena.)

I like to call myself a classical liberal, someone who is in favor of personal responsibility, limited government and voluntary collective action. (I add the last bit because some people seem to think that being a classical liberal means you’re in favor of selfishness or survival-of-the-fittest individualism).

Volio bi vidjeti više takvih pogleda i stava na Hrvatskoj političkoj sceni. Potpuno mi je nejasna alternativa socijal-demokraciji u Hrvatskoj. Valjda je svima jasno da ekon-politička desnica kakvu mi imamo je žalasno nedefinirana ili bolesno iskrivljena. Bar po meni, nema zdrave i konkurentne opcije. Uvijek ista priča – za koga glasati.

Roberts je ovo napisao u skolpu intervjua Alan Wolfe-a (podcast) o njegovoj novoj knjizi sa zanimljivim idejama i prilično zanimljivim stavom – The Future of Liberalism.

Oglasi
29. travnja 2008

WSJ – Povratak Nacionalizma

autora/ice cronomy

Baš kad smo pomislili da smo završili sa nacionalizmom i ušli u 21. globalizirano stoljeće, gdje državne granice i nacionalne barijere padaju, te se cijeli svijet sve više integrira, on nam se vraća. Ovaj put u obliku državnog uplitanja, sa političkim, nacionalnim ciljevima – bilo da su u pitanju internet domene, (Balkanizacija interneta) nacionalizirane naftne kompanije (Petro Nacionalizam) i protjerivanje stranih, Ruske prijetnje oko isporuke plina, rastućoj međunarodnoj važnosti zemalja poput Brazila koje prije nisu mogle ni svoje unutarnje probleme riješiti, više regulacija ili kočenje globalne migracija zbog populizma. Primjerice, da li će Hrvatska otežati imigraciju nužno potrebne radne snage raznih nacionalnosti?

Najveći svjetski investitori nisu više kompanije sa Wall Streeta, već državne investicijske kompanije u JI Aziji i Bliskom Istoku. Upravo su one pumpale novac u Wall Street tokom ove financije krize. Zbog straha od političkih agenda iza tih investicija, Zapad podiže prepreke. WSJ piše o svemu tome na naslovnoj stranici u ponedjeljak. Država se afirmira i vraća u određene domene individua, poslovanja i investicija. Iako se ne radi o klasičnom protekcionizmu više, Thomas Friedmanov “ravni svijet” je sve manje ravan. On vjeruje da se radi samo o epizodi, dok Daniel Yergin vidi kraj lake globalizacije.

Rise of Nationalism Frays Global Ties – Trade, Environment Face New Threats; Balkanized Internet

By BOB DAVIS, April 28, 2008

The world isn’t as flat as it used to be.

During the long march toward globalization, international borders and trade barriers came down. Communism fell. Protectionist walls in Latin America and elsewhere were dismantled. Governments — long prone to meddling in trade — took a back seat to broader market forces.

In a globalization manifesto, New York Times columnist Thomas Friedman declared that the Internet and other planet-spanning technologies were erasing national boundaries. The world, he said in a 2005 best seller, was flat.

No longer. The global economy appears to be entering an epoch in which governments are reasserting their role in the lives of individuals and businesses. Once again, barriers are rising. Call it the new nationalism.

“The era of easy globalization is certainly over,” says Pulitzer Prize-winning author Daniel Yergin, whose 1998 book, “The Commanding Heights,” detailed the triumph of markets over nations, starting with British deregulation under Margaret Thatcher. “The power of the state is reasserting itself.”

(Ostatak teksta niže)

read more »

28. travnja 2008

PD o Petrokemiji

autora/ice cronomy

Još jedna primjer “pokvarene” ekonomske politike u Hrvatskoj u režiji države (i.e. Vlada) i mala sličica ekonomske neslobode. Poslovni Dnevnik piše o Petrokemiji, Vladinom gledanju kroz prste i radničkom dioničarstvu. Uz Vladinu politiku potencijalnog gušenja profitabilnosti PTKM kroz zabrane i prijetnje oko povećanja cijena gnojiva (kako bi se zadržalo na “socijalno” prihvatljivoj razini) i naravno kontrolu izvoza gnojiva sa posebnim dozvolama, uistinu će biti zanimljivo vidjeti zainteresiranosti za obujam dionica Petrokemije. U vremenu kad kompanija ima prilike izvoziti i zarađivati po rekordnim svjetskim cijenama, Vlada guši tu mogućnost arbitralnim mjerama, a na drugoj strani savjetuje radnicima da ne prodaju dionice jer će “cijene dionica rasti kad se stabilizira tržište.” Cijena dionice je funkcija profitabilnost, rasta i razvoja kompanije, upravo onih parametara koje Vlada guši svojom nonsense politikom, ne stabilnosti tržišta. Uostalom, tržište je i sada stabilno “stabilno pada.”

Jedna stvar koja mi se ne sviđa u članku:

“Spomenuti je dvojac do sada uspio izvrsno realizirati scenarij razvoja i opstanka Petrokemije u državnom portfelju. Koji, naravno, jamči veću stabilnost na užarenoj tržišnoj vjetrometini nego u slučaju da tvrtkom upravlja isključivo privatni kapital.”

Nema besplatnog ručka. Kratkoročno, ostanak u državnom portfelju PTKMu možda i jest omogućila stabilniji razvoj i opstanak. No to nije bez troška. Državnom upravljanje, zajedno sa “socijalnim partnerima” u Upravi, donosi tromost prilagodbama tržištu i samo umjetnu političku zaštitu. Državne mjere mogu biti kratkoročno i direktno štetne po kompaniju, poput primjerice ograničavanje izvoza u ovom slučaju. Država, pogotovo naša i njene kompanije su na kraju dana vođene politikom i kako smo vidjeli Ministri se ne boje prijetiti, savjetovati da se “unutarnje rezerve” i prošlogodišnja dobit (koja nema nikakve veze sa današnjim porastom sirovina i poslovanju) iskoriste za sanaciju. Umjesto da je to iskorišteno za ulaganje u inovacije, tehnologiju povećanje produktivnosti i međunarodne konkurentnosti (čitaj “veći izvoz”), upravo ono što dugoročno omogućuje razvoj i opstanak “na užarenoj tržišnoj vjetrometini.” Upravo je paradoksalno da u vremenima kada PTKM ima najveće šanse izvoziti, konkurirati i donositi dobit, država uvodi populističke mjere kontra toga. Tako, teorije koje se znaju čuti po domaćim medijima da nije bitno tko je vlasnik, država ili privatna osoba (vidi Čačićeve izjave), se mogu mački o rep okačit’. Očito da u Hrvatskoj još je bitno tko je vlasnik proizvodnje.

24. veljače 2008

Nedjeljno čitanje: Doba Milton Friedmana

autora/ice cronomy

Preko bloga prof. Mankiw i Economic Investigations, čitanje za jedno nedjeljno popodne, rad od nepunih 18 stranica Andrei Shleifera sa Harvarda – The Age of Milton Friedman. Shleifer diskutira svjetski ekonomski napredak u proteklih 25 godina i koliko je to posljedica prihvaćanja politike slobodnog tržišta, trgovine, odgovorne fiskalne politike i nižih poreza. Unatoč ekonomskom napredku postignutom diljem svjeta, ekonomisti se još uvijek ne slažu oko uzroka. Zbog toga, Shleifer britko recenzira dvije knjige – jedna koja prihvaća slobodno tržište i povezane politike, druga koja ga odbacuje. Čini mi se da su razlike u knjigama u smislu strategije i politike. Strategija slobodnog tržišta je ispravna, dok mnogo pitanja ostaje otvoreno oko pojedinih ekonomskih politika, tj. pojedinačnih taktika. Da ne odajem previše, samo jedan graf i ulomak iz rada. Svakako za pročitati jer ovo moje kratko pisanje daje nedovoljno priznanje radu.

read more »

%d bloggers like this: