Ekonomija i Hrvatska
BANKA – Komentari Why Nations Fail VoxEU … Europe’s leading economists Greg MankiwNuka me, i laska mi, gale na pollitici:
Osobno te dozivljavam ekonomskim autoritetom pollitika.com-a. Stoga bih barem osobno jako volio vidjeti i tvoj elaborat cijele ove krize i regulacije trzista koju je ocito potrebno revidira.
Hvala na laskanju, ali ja sebe ne smatram autoritetom. Premalo diskutiram i eksponiram se na pollitika.com da bi to zavrijedio. Možda je dovoljno reći da sam iznadprosječno informiran i treniran.(?) Riječ dvije o upitu. Nastavi čitati
Prva reakcija – nije loše, trebalo je bolje. Krugman sigurno zavrijeđuje nagradu, ali mišljenja sam da ima više ekonomista koji zavrijeđuju nagradu prije. Dobrog zdravlja, Prof. Krugman je lako mogao sačekati još koju godinu. Kao netko tko je već dobio John Bates Clark medalju, koju je teže dobiti od Nobela, Krugam je bio gotovo pa i neupitan za Nobelovu. Pozitivna eksternalija za nas smrtnike je da za razliku od prošle godine, ovaj put ima mnogo više razmljivijeg materijala za čitati i pisati o nagradi.
In any case, Congratulations!
Najpoznatiji svjetski ekonomist lijevice kako ga naziva Bryan Caplan, je ipak daleko progresivniji u svojim teroijama i zagovaranjima od bilo kojeg našeg ekonomista lijevice. Imamo mnogo za naučiti ovdje. Tyler Cowen sa Marginal Revolution bloga ima daleko najbolji komentar u blogosferi. Sa pregršt linkova materijala za čitanje ima na pregršt. NYT-ov blog Economix ima kratki intervju sa Krugmanon koji i sam priznaje da nije očekivao ovaj dan tako rano. Justin Fox sa Times-ovog bloga isto ima zanimljiv pregled i komentar o ovogodišnjem Nobelu. Ispravno primjećuje, kao što su mnoge agencije objavile vijest, o spekulaciji da su Šveđani nagradili Krugmana za njegovu kritiku Predsjednika Busha (ja u to ne vjerujem). MisesBlog, valjda vođen Hayekovim protivljenjem Nobelovoj nagradi za ekonomsku znanost, omalovažava vrijednost pobjednika i Švedske Akademije.
Ispod je članak Economista iz Travnja ove godine kao dobar uvod u Krugmanov rad i utjecaj. (Neki linkovi na radove ne rade.) Nastavi čitati
Oči financijskog svijeta su uprte na G7-IMF-WorldBank sastanak i koordinirajući odgovor o rekapitalizaciji banka i spašavanju financijskog svijeta. Još uvijek nikakav konkretni/detaljni plan nije proizašlo iz sastanka svjetskih vođa i tako će za sada ostati. Samo mutne izjave o zajdništvu i dubljoj kooperaciji. MMF je podržao Čini se da se predviđanje Krugmana obistinjava – ukoliko nema konkretnih mjera i detaljnog plana možemo očekivati nejasne principijelne izjave.
Vjerujem da su zainteresirani pratili čitav vikend po stranim servisima najave i polu-najave. MMF upozorava na globalni kolaps financijskih tržišta. Strauss Kahn upozorava da su briga o solventnosti velikih financijskih kuća u Us i Eu gurnule financijski sistem na rub sistemskog raspada. Europski čelnici (15 zemalja koje djele Euro) su, navodno, blizu konkretnog dogovora o potpori bankarskog sustava. Tržišta će biti … ahm … vidno razočarana sa nedostatkom dramatičnijih poteza iz zemalja G7, kaže Laurence Meyer bivši FED guverner. Prve rezultate tog predviđanja ćemo vidjeti već za par sati kad se otvore tržišta Istočne Azije.
Sljedeći tjedan test za dionička tržišta i ukupnu financjisku krizu će biti jedna banka – Morgan Stanley. WSJ piše:
Panic has reached fever pitch. Morgan Stanley’s shares have come under severe pressure, including a 26% drop Thursday, as investors bet it’s the latest Wall Street firm to get into trouble. But if Morgan Stanley pulls through, it would represent an important milestone in the search for a stock-market bottom. At some point, a high-profile financial firm will survive fear-stoked selling. When that happens, it might abate.
Barry Ritholtz na svom blogu daje pregršt linkova o mišljenjima, odgovorima na krizu i savjetima o riješavanju. Svakako za pogledati za one kojima nije dosta čitanja o trenutnoj situaciji. Na RGEconomics Fabisu Maximus daje sažetak rezultata MMFovog sastanka kojeg naziva najvažnijim međunarodnim sastankom desetljeća.
A u ponedjeljak nas čeka dodjela objava posljednjeg Nobela. NYT-ov Economix blog ima sažetak predviđanja i rezultat na kladionicama. Nema neke razlike od onoga što sam ja pisao prošli tjedan.
Nobelovac prof. Becker, Sveučilište Chicago, stavlja trenutnu financijsku krizu u perspektivu i smiruje duhove koji zazivaju/predviđaju kraj kapitalizma. Do sada, ovo je puno manja kriza od VD, a ona nije dovela do kraja kapitalizma, te možemo očekivati da će tako biti i tokom sljedećih par godina.
Razni “spasonosni” paketi donose sa sobom rizike i posljedice moralnog hazarda. Tako je, čini se, spas Beara u Ožujku bila greška jer je signaliziralo ostalim velikim igračima da će se i njih spasiti ako vremena postanu još gora. Preporuka: dosta sa spašavanjima. Too big to fail politika bi se trebala napustiti. Propast velikih a loše vođenih kompanija, pa tako i financijskih, je zdrava i nužna za opstojnost konkurentnog slobodnog poduzetništva.
Državni vlasnički udjeli u privatnim kompanijama su zabrinjavajući pošto država uvijek stavlja političke interese ispred ekonomskih. To je viđeno i državnim sponzoriranim kompanijama poput Fannie i Freddie. Zato Becker traži da se Fannie i Freddie prodaju u privatne ruke što prije. Država već dovoljno subvencira tržište nekretnina kroz porezne olakšice pa je postojanje državne kompanije sa istim ciljem sasvim nepotrebno.
Glavni problem modernih financija je nerazumjevanje agregatnih rizika koji nastaju kao posljedica sve veće upotrebe izvedenica i sekuritizacija. Određenim reformama će se morati obratiti veća pažnja na kompleksnost sistema i pokušati smanjiti vjerojatnost nastanka budućih financijskih kriza. Nastavi čitati
Kako što kaže Alphaville, blog o tržištu Financial Timesa, pacijent ne odgovara na terapiju. Na reanimaciji je … već sedmi dan zaredom. Izgleda da je danas i Azija pritisla Panic Button. Za četvrtak: Nastavi čitati
Ministar Šuker je prije deset dana izjavio da je “… bankarski sektor jedan od najstabilnijih u Europi.”
Novi Global Competitiveness Report u izdanju World Economic Foruma rangiran naš bankarski sustav na 56. mjestu od 134. sa ocjenom 5.8/7.0. Većina Istočno Europskih Zemalja je iza nas. Estonija (25.) i Letonija (41.) su jedine ispred nas. Zemlje koje ne vidite na tablici niže: Bugarska i Mađarska (80. i 81.), BiH (96.) Makedonija (102.), Srbija (110.).
Prvih deset i posljednjih deset rangiranih vidite ovdje.
Ante Čičin Šain, prvi guverner HNBa s pravom, s obzirom na našu bankarsku povijest, poziva na smirivanje nervoze u javnosti kako uistinu nebi došlo do prave bankarske panike. Šain je mislio na rastuću zabrinutost hrvatskih građana oko ugroženosti stranih banki vlasnica naših banaka – što, u očima javnosti, direktno ugoržava
Iako je uvijek moguće napraviti od muhe slona, nema nikakvog razloga za paniku i nervozu hrvatskih građana. Ne vjerujem da će doći do stečaja bilo koje banke inozemne vlasnice naših banaka, no čak i ako se to dogodi, kupac se uvijek može naći.
Panika je prizivanje vraga, jer ako ga jako prizivate, možete biti uspješni. Nema razloga ni za paniku ni za prozivanje vraga.
Iako nema razloga za paniku, jer financijska kriza vani ne ugrožava depozite hrvatskih građana u Hrvatskoj koji su i ovako osigurani, solidan i realan razlog (poput realnog saznanja da je određena banka u nevolji) nije ni potreban da bi se situacija zakotrljala nizbrdo.
U ovakvim vremenima, i s obzirom na naša iskustva, dovoljno je da se proširi manja glasina o nedostatku gotovine u nekoj podružnici (zbog recimo tehničke greške) ili pak da se omanja grupica penzionera zaputi na šaltere bojeći se za nedostatak gotovine ili misleći da panika u drugoj zemlji utječu na njihovu banku, na što reagira druga veća “grupica” misleći da ova prva ima neku negativnu informaciju o sigurnosti depozita, kvaliteti kredita banke ili veličini plasmana – a nema. Ne treba zaboraviti ni senzacijolistički medijsku mašinu u Hrvatskoj. I panika nastupi. Generator takvih panika je asimetričnost informacija – jedna strana ne zna dovoljno o drugoj strani kako bi donjela ispravnu odluku, tj. nepostojanje ispravnih, sigurnih i verificiranih informacija za sve sudionike. (Postojanje sistema osiguranja depozita osigurava i informaciju za sve da je novac u bankama do određene svote osiguran i tako ublažuje u nekoj mjeri asimetričnost informacija i paniku.) Banke se nađu na udaru bezrazložno paničnih građana; zaraza i run on the bank se proširi na više banaka; bilance banaka se rapidno počnu pogoršavati. Striktno govoreći, nagli propast brojnih banaka na taj način je bankarska panika. Upravo nepostojanje solidnog i realnog razloga dovodi do panike.
Postojanje realnog razloga, poput realizacije da je određena velika financijska institucija u značajnim nevoljama dovodi do stvarne bankarske krize.
Blog o ekonomiji New York Timesa Economix je prije neki dan imao odličan kratki primjer o uzroku panika.
Yesterday my mother wrote me the following (real) e-mail:
From: Mom
To: Catherine Rampell
Subject: Important
Try to take some $ out of your account at an ATM asap — doesn’t have to be [your primary bank]. Some are predicting scarcity of cash from banks in this mess.
I wonder how many other worried mothers are sending the same message to their offspring. For the record, I’m not taking my mother up on her suggestion.
Ovako izgleda najsvježije rangiranje ekonomista u RePEc (Research Papers in Economics) bazi podataka po broju citata. Broj citiranih radova se koristi kao objektivna mjera znanstvenog utjecaja i u suglasnosti su sa nekim subjektivnim mjerama o utjecaju i prestižu. Prihvaćeno je i da postoji visoka korelacija između mnogo citiranih imena i potencijala za dodjelu nagrade.
| Rank | Author | Score |
| 1 | Andrei Shleifer | 8478 |
| 2 | Robert J. Barro | 7277 |
| 3 | Joseph E. Stiglitz | 5966 |
| 4 | James J. Heckman | 5885 |
| 5 | Robert E. Lucas Jr. | 5599 |
| 6 | Mark L. Gertler | 5300 |
| 7 | Olivier Blanchard | 4703 |
| 8 | Edward C. Prescott | 4368 |
| 9 | James H. Stock | 4233 |
| 10 | Lawrence H. Summers | 4175 |
Kao i prošle godine i dalje navijam (subjektivno) za Barro-a, drugi bi bio Feldstein. Fama bi isto već trebao dobiti. Kandidati po ThompsonScientificu su rangirani mnogo niže.
| 48 | Christopher Sims | 2599 |
| 50 | Lars Peter Hansen | 2549 |
| 63 | Thomas J. Sargent | 2352 |
| 73 | Martin S. Feldstein | 2187 |
| 271 | Harold Demsetz | 849 |
Ovo ljeto sam imao priliku letjeti preko Plesa. Obišavši sve terminale i zgradu mogu dati neki empirijski sud o viđenom.
Međunardoni dolasci – nakaradno. Ovdje vrijedi opis Denisa Kuljiša u članku u Jutarnjem, o kojem sam pisao ovo ljeto. Sve je ograđeno šperpločama, uključujući prilaz kontroli putovnica i nakon toga čekaonicu za prtljagu. Drvena vrata kroz šper-zid, sa znakom zabrane otvaranja, ograđuju odlaske i dolaske. “Samo se krpa i majstoriše.” Zašto??
Domaći odlasci – strašno nakaradno; Kad sam ja čekao, kasno navečer, posljednji let, terminal je bio osvjetljen sa 7 golih žarulja, (bez ijedne lampe, svjetiljke, lustera) od toga 4 su bile obične 100W (a možda i manje). Uz žarulje, svjetlo je davalo i par ekrana iznad gateova. Naravno instalirane rasvjete nije moglo ni biti kad terminal nema pravi strop. Sve žice, kablovi i cijevi su bile na izložbi, a u pozadini crni, kao tek zagoren zid. Terminal nema wc, pa ako vam zatreba morate nazad iza osiguranja i onda opet kroz osiguranje. Osjećaj trećeg svijeta.
Domaći dolasci – dobro i jednostavno (valjda zato jer je i novo). Na dolascima i ne treba biti puno filozofije, ali bar da se ne hoda po šperločama. Međunarodni odlasci – ispada da je i jedini terminal koji je reprezentabilan i međunarodno usporediv. Sa barom, duty-freeom i (vrlo važno!) lako dostupnim wc-om.
Naravno da ovakvo izdanje zavrijeđuje renovaciju, tj. izgradi novo. Nema se šta više krpariti po “starom”. Sada je legitimno pitanje što i za koliko izgraditi. O potrebi i razlogu nove zgrade za Pleso sam već pisao. Kao i posljedicama izgradnje nepotrebno skupih arhitektonskih remekdjela – troškovi se na kraju svale na avio kompanije i letače. To svakako nije način za privuči više kompanija i više letača. A u slučaju Plesa, potencijalna situacija je još gora jer će novu zgradu financirati Vlada poreznim novcem svih građana Hrvatske i grad bez ikakve odgovornosti za potrošnju, a potom troškovi otplate kredita biti svaljeni na opet poreznike/letače.
Problem je jednostavan. Veliki gradovi (ili hoćemo-biti-veliki-grad poput Zagreba) troše prevelike svote novca, a ponekad i poreznog novca, za izgradnju aerodrosmkih katedrala, dok bi jednostavnije i jeftinije zgrade, koje ne opterećuju naknadno putnike glomaznim naknadama za isplatu troškova izgradnje, služile istoj svrsi. Pa tako i u Hrvatskoj sa izgradnjom €300 milijunskog novog Plesa.
Neidhardt – Novi putnički terminal učinit će zagrebačku zračnu luku vrhunskim svjetskim aerodromom i prvorazrednim obilježjem suvremenog identiteta Zagreba i Hrvatske.
Identitet nije svrha aerodroma! Zato se IATA pobunila i rekla “Ne želimo plaćati katedrale!” Članak (ispod) od prije 2 i pol godine u WSJ objašnjava probleme političke ekonomije izgradnje aerodroma, tko ih plaća, tko i što bi ih trebalo isplaćivati, tj. kroz koje prihode (ne porezne) te ustrojstvo aerodroma. Nastavi čitati
Opet nam dolazi to doba godine – Nobelove za 2008. Najzanimljivija je, naravno, nagrada za ekonomiju, koja se dodjeljuje, kao šećer, na kraju. Prošlogodišnja je uhvatila novinare ali i akademske ekonomiste “off guard”. Tema – dizajn mehanizama – je bila malo ezoterična čak i za financijske i ekonomske novinare, a ekonomisti su bili iznenađeni (ugodno) jer je rad na toj teoriji već davno van stila šire ekonomske zajednice. (Možda se teorija ipak pokaže praktičnijom od onoga što se prvo mislim danas kad su se tržišta za razne financijske izvedenice razbila, a Američka Vlada ih nastoji kupiti. Znači, neki mehanizam koji će odrediti otkupnu cijenu za te instrumente je potreban. Ipak, za sada se nigdje ne spominje utjecaj prošlogodišnjih Nobelovaca. Vidjet ćemo.)
Možda će ove godine nagrada ići poznatijim imenima i manje ezoteričnim nagradama. Reuters Thomson je, kao i svake godine, objavio svoja predviđanja za ovogodišnje nagrade na temelju ukupnih citata u svojoj ISI Web of Knowledge bazi podataka. Za 2008.
Hansen i Sargent bi zajedno mogli dobiti kao prirodan izbor dva ekonometričara, dok Sims i sam može odnjeti nagradu. Sims je pionir metoda vektorske autoregresije (VAR metode) u ekonometriji i raznih tehnika za detektiranje, vrlo bitno, uzročno posljedičnih veza. Vjerojatno bi najradije vidio Feldsteina kao pobjednika. Ne ove godine, ali svi ovi kandidati su vjerojatni Nobelovci u sljedećih par. Komisija koja dodjeljuje nagrade mora držati na umu i starost kandidata. To najviše u prilog ide posljednjoj dvojci. Alchian i Demetz su dva mikroekonomista rođena 1914. i 1930. Alchian je bivši profesor Nobelovcu iz 1990. William Sharpe.
Cronomy.org 