Chavez says capitalism may have ended life on Mars
… i onda je svizac umotao.
24. ožujka 2011
Ma naravno …
24. ožujka 2011
Još o godišnjici AER
Još o 20 najboljih radova u American Economic Review, o publikaciji i kvaliteti ekonomskih radova danas, via The Economist. Zanimljivo je da je najnoviji rad od tih dvadeset objavljen ‘davne’ 1981. (Robert Shiller o volatilnosti cijena dionica).
Podijeli - Share this
08. ožujka 2011
Ekonomija antibiotika
Puzz sa Digresija pita zašto doktori prekomjerno izdaju recepte za antibiotike, s obzirom da se ne preporuča uzimanje antibiotika za svako šmrcanje nosa, temperaturu i ostale slične virozne simptome. Antibiotici su naravno namjenjeni bakterijskim infekcijama koje mogu izlječiti. Virusne upale ne mogu.
Svaki put kad doktor izda recept za antibiotik postoji mala šansa da bakterija mutira u oblik vrlo otporan na antibiotike. Takvih epizoda ima u povijesti i to je razlog zašto se traži da se antibiotici ne izdaju olako, osim u slučajevima vrlo jakih i jasno bakterijskih infekcija. Mislim da je to svima već dobro poznato, a doktorima sigurno. Zašto onda liječnici izdaju recepte za antibiotike ‘svaki’ put kad odemo u posjetu?
Dva su razloga vjerojatna. Prvo, pacijenti traže antibiotike za razne ‘sezonske’ upale jer misle da je to lijek. Doktori udovoljavaju i izdaju recepte jer pacijent uvijek može otići drugom doktoru. Drugo, radi se o slučaju tragedije zajedničkog vlasništva (kako je to tragedy of the commons preveden kod nas). Kao što jedan seljak zna da sa jednom kravom ne može iskoristiti (iscrpiti) cijeli pašnjak, tako samo jedan recept za antibiotike neće prouzročiti super-bakteriju otpornu na antibiotike. Međutim, kada svi doktori stalno prepisuju antibiotike, mutacija u super-bakeriju je gotovo sigurna. Liječnik zna kako i zašto super-otporne bakterije nastaju, ali isto ‘zna’ da baš taj jedan njegov recept neće proizvesti super-otpornu bakteriju. No, marginalni efekt takvih odluka nije isti kao agregatni.
BTW, ovo objašnjenje je preuzeto iz zanimljive knjižice Roberta Franka The Economic Naturalist sa mnoštvom sličnih zanimljivih pitanja kao primjerice zašto su kamikaze nosile kacige, zašto smeđa jaja koštaju više od bijelih ili zašto trgovine imaju znakove da su psi vodiči dozovljeni u trgovini?
Podijeli - Share this
27. veljače 2011
100 Godina Ekonomskog Istraživanja
Ovo bi najviše trebalo zanimati studente ekonomije.
The American Economic Review, najutjecajniji ekonomski akademski časopis na svijetu (hrvatski izgleda nema bolji prijevod riječi journal) slavi 100 godina izlaženja. Jubilarno izdanje izdvaja u jednom kratkom pregledu top 20 radova objavljenih u AER.
Među izdvojenim su danas svim studentima ekonomije poznate teorije i koncepti. Tko od studenata ekonomije nije čuo za Cobb-Douglas proizvodnu funkciju (Charles Cobb i Paul Douglas), prirodnu stopu nezaposlenosti (Milton Friedman), optimalna valutna područja (otprilike, ako ste čuli za euro čuli ste i za ovu teoriju Roberta Mundella), Kuznetsovu krivulju. Za one zainteresirane za financije tu je klasik Roberta Shillera koji testira kretanje cijena dionica naspram kretanja dividendi.
Možda manje poznati svim studentim je rad o zdravstvenom osiguranju Kennetha Arrowa, koji je pokazao razloge za neuspjeh tržišta zdravstvenog osiguranja. Izdvojena su čak tri rada (dva, ovisno kako gledate) ovogodišnjeg nobelovca Peter Diamonda – teorija preklapajućih generacija i proizvodna efikasnost kao uvijet optimalnih poreza. Stiglitz ima dva istaknuta rada.
Možda najzanimljiviji klasik za određene problematike u Hrvatskoj je onaj Anne Kruger o političkoj ekonomiji rentjerskog društva koji je započeo istraživanje veze korupcije i ekonomskog razvoja.
Podijeli - Share this
25. veljače 2011
Nikad dosta “privatizacije”
U New Mexicu se nalazi Spaceport America – prvi aerodrom za privatne, komercijalne letove u svemir i stoga jedan začetak nove industrije. Novo izabrana Guvernerka Susana Martinez namjerava privatizirati projekt. Članak iz NYT.
…
In her first two months in office, Gov. Susana Martinez removed the Spaceport’s supervising board, pushed out its executive director and began a review of the project’s finances, saying the Spaceport needed more robust private investment.
Ms. Martinez, a Republican, was elected on a promise of paring government, and the state’s revenue windfall is long gone. The governor has since made a point of stating her support for the project, and this month she appointed a new board, including three former members and Sid Gutierrez, a former astronaut. But she has also vowed to privatize the Spaceport, saying taxpayers have already paid their fair share.
“We want to be a leader in space exploration, but we want to do it within our budget.”
A local hair stylist, Susan Kopet … “I pay taxes on it, but I don’t have the money to go up in space,” Ms. Kopet said. “I can think of a lot better ways to spend millions of dollars.”
D. Kent Evans, a supporter of Ms. Martinez, … “I just want it to be successful,” Mr. Evans said. “I tell people this is going to be one of the best decisions they ever made.”
….
Zašto je u New Mexicu samo prodaja rješenje? Zašto New Mexico ne može gospodariti svojim zemljištem, tvrtkama, hotelima? Zašto se odlučuje za prodaju takve jedne industrije u nastajanju, sa ogromnim potencijalom za zapošljavanje i razvoj? Zašto bi se privatnim investitorima isplatilo upravljati, a ne državi New Mexico?
Zašto glasači u New Mexicu dopuštaju da im se nudi bolja budućnost, sa novim radnim mjestima, kada privatiziraju Spaceport?
Ne dajte da vam kažu kako će biti bolje sa privatizacijom HŽ, CO ili Podravke, tog obiteljskog srebra.
Ironična pitanja, naravno. Ali mislim da govore puno o shvaćanju razvojne uloge i svrhe privatizacije na jednoj strani, i poreznog novca na drugoj u Hrvatskoj nasuprot jedne zrele demokracije. Zar smo baš toliko nezreli kao porezni obveznici, glasači? Nije problem u privatizaciji, već zrelosti razmišljanja o privatizaciji. Kad ćemo već jednom pobjeći od tih cliché ideja i stavova o privatizaciji?
“The difficulty lies not so much in developing new ideas as in escaping from old ones.” – John Maynard Keynes
Podijeli - Share this
22. veljače 2011
Zašto Hrvatska nema domaće banke?
Pravo pitanje je zašto bi imala.
Čitam članak u Vanity Fair o Irskoj – prema ‘uputama’ Bakića. Ne mogu a ne biti cinik (dobro, nije da mi je baš teško) i pomisliti da dobro da Hrvatska nema sve (vodeće) banke poput Irske u domaćim rukama.
Irske banke, neke stare i preko sto godina, su bile u domaćem vlasništvu, a opet su isto uspjele baciti Irsku unazad za 20-30 godina sa svojom kreditnom politikom – kreditirajmo i kupujmo ‘samo’ domaće. Političari su prvo indirektno potpomagali njihovu ludost u napuhivanju balona sa slabom regulacijom, a potom i direktno potopile Irsku sa garancijom svih tih gubitaka. Pola od svakog dolara uloženg je izgubljeno.
U Hrvatskoj je, naravno, svima problem upravo to što nemamo domaćih banaka. Bar onih velikih, jakih. Prodali smo ih sve strancima. Domaća banka – u biti poistovjetljena sa državnom – je “jedini način kako investirati u sve one važne projekte u koje strane banke ne žele. Ne možemo se razviti kad smo prodali sve ‘naše’ banke i sada smo dužnici strancima.” Dirljiv argument. Što bi mi to napravili sa domaćom/državnom bankom? Teško se oteti dojmu da bi domaće banke, pogotovo ako su pod ingerencijom hrvatskih političara, bile nekakva garancija razborite i razvojne kreditne politike da uspješnim ishodom. Bolje da ih nema.
P.S. ako imate $25 viška svakako kupite i pročitajte The Big Short Michaela Lewisa. Kratki dio objavljen isto u Vanity.
Podijeli - Share this
14. veljače 2011
Trailer
Za one koje zanima, via Tyler Cowen, trailer za Atlas Shrugged Izgleda prilično loše, nažalost. Za mene, sigurno ne vrijedno karte u kinu.
Podijeli - Share this
12. veljače 2011
Intelektualno edificiranje
Konvencije, prezentacije itd ekonomista… Ne samo za intelektualno edifciranje.
This is a true story:
Back in the mid-1970s, I attended an ASSA/AEA convention in Dallas.
During the third day of the convention, one of the bellhops at the
convention hotel asked me who the people attending the convention were and what we did for a living.
“We’re economists,” I replied. “Why do you ask?”
“I don’t know….. no women, no drugs, just booze, booze, booze.” – John Palmer
Ironično, ekonomisti znaju da ako ste student, pogotovo odličan, poželjno je ipak držati se dalje od cuge.
Podijeli - Share this
04. veljače 2011
Porezna Pravda
Medijsko eksponiranje porezne problematike je često puta toliko površna i jednostrana da bode oči. Iznimke samo potvrđuju to pravilo. Porezna teorija i politika je sve samo ne jednostavno nabacivanje raznim vrstama poreza i poreznim stopama. Koliko god to zvučalo očito netkome tko i ne provodi većinu vremena studirajući poreznu problematiku, zamislite kako samo izgleda netkome tko to čini. (<–) Nikakvih diskusija oko efikasnosti, a rasprava oko pravednosti se svodi na “koliko visoko oporezovati najbogatije.”
Kratki video je dobar uvod u svu silu problematike optimalnih poreza. Argumenata za i protiv ima svakakvih sa svih strana (vidi video), ali kvalitetna rasprava započinje postavljanjem važnih pitanja. Počnimo sa pitanjima za što želimo uvesti ili podići poreze, za koju vrstu redistribucije, za koji društveni program, za koje javno dobro i koliko to kao građani vrednujemo. Ne pitajte, kao što je uglavnom praksa u Hrvatskoj, koliko će se proračun pokprati ili koliko visoko oporezivati bogate. Porezi nisu ‘za državu.’ To nisu glavne mjere dobrog poreznog sustava. Ako se državni proračun mora stalno krpati i ‘dopunjavati’ problem nije u porezima ili nedostatku istih. (via Mankiw, jer se on u njemu pojavljuje.)
Porezna Pravda, posted with vodpod
Podijeli - Share this
03. siječnja 2011
Nova godina, nova ministrica, novi ciklus
Sve najbolje u novoj godini!
Sve najbolje i ministrici Martini Dalić. Nisam ni prijazno ni neugodno iznenađen postavljanjem Martine Dalić za ministricu financija. Uglavnom, reakcije su pozitivne po medijima jer za razliku od Šukera, Dalić ima više stručnosti. Svi se slažu, i ja to ne dovodim u pitanje, da je Dalić stručna i dovoljno kompetentna, pozna makroekonomsku situaciju, bankarski sektor kao i unutarnju organizacju ministarstva i Vlade na račun svog prijašnjeg rada u Vladi. Ipak, ništa od toga nije impresionirajuće niti na čemu treba bazirati velika očekivanja. Ništa drugačije, nikakav kvalitetan potez ne očekujem. Makroekonomiju pozna i svaki ekonomist u HNBu. Što posebno treba isticati da Dalić pozna makro situaciju kao nekakav plus? Poznavao ju je i Šuker pa opet ništa. Dalić je stručna ekonomistica u odnosu na koga? Šukera ili Matu Crkvenca? Vidim da se ističe kako Dalić
“svoje stavove obrazlaže čvrstim ekonomskim objašnjenjima i da za razliku od dosadašnjeg ministra izbjegava političke fraze. U stanju je, navode, okupiti stručnjake, napraviti bolne rezove, te vjeruju kako Hrvatskoj pod njenom palicom ne bi trebao MMF.”
Živi bili pa vidjeli. Stav treba i prodati i provesti, ne samo obrazložiti. To je ono što se očekuje od ministrice. Ipak, pokazalo se više puta da se sve svede na dobro diagnosticiranje problema i “trebamo” politika, a bez provedbe. Slično kao sa onim programom oporavka. Ništa više, nažalost, ne očekujem ni od nove ministrice financija. Proračun je donesen i bez rebalansa sa dobim razlogom ne treba očekivati veće promjene u proračunu. Već smo imali 15 rebalansa u 12 godina i još jedan zbog izbora nam stvarno ne treba. Bolje se ne nadati, nego razočarati.
Da li je prisan odnos sa bankovnim sektorom zapravo dobra stvar u ovo vrijeme? U vrijeme kada je Hrvatskoj potrebna fiskalna konosolidacija kroz smanjenje potrošnje i reforme javnih financija, Dalić bi u mjesto toga, zbog svojih odnosa sa bankarskim sektorom, možda mogla imati olakotne okolnosti u refinanciraju javnog duga. Financijski sektor uostalom i nju dobro zna. Za političare, linijom manjeg otpora je uvjek lakše ići, pogotovo kad si u lošem političkom okruženju prije izbora. Možda je to i jedan od razloga zašto je upravo ona sada postavljena za ministricu financija. Samo kažem.
O Martini Dalić i njenim pogledima sam jednom davno nešto i napisao. Bilo je to prije posljednjih izbora, vezano za onaj njen komentar ako investitori žele otići u susjedne zemlje “treba ih pustiti.” Od onda mi je to bilo dosta za Martinu Dalić, njenu kompetentnost i stručnost.
Uglavnom, ekonomski problemi ostaju isti i u 2011. Dalić je bolji tehnokrat što bi joj trebalo olakšati identificiranje problema, a u vezi provedni bolnih rezova ne treba puno očekivati. Ipak, Dalić vjerojtno ima više iskrenosti i realnosti u ophođenju sa javnosti od Šukera.
Ništa drugo, nego Stankoviću u emisiju pa nek odgovoi na par pitanja, razjasni stanje državnih financija i pojasni kako fiskalno konsolidirati državu.
——————————————————
2011. godina bi mogla biti prekretnica. Ponajviše zbog izbora. Jedan ciklus političke ekonomije bi trebao mogao završiti, a drugi započeti. Sve ekonomije i društva prolaze kroz nekakve cikluse. Barem povjesničari tako vole razmišljati. Arthur Schlesinger Jr. je za SAD deifnirao cikluse političke ekonomije između što ih mi zovemo social-demokrata (Demokrati tj. liberali) i konzervativaca (Republikanci). Razdoblje vladavine jednih na kraju uvijek podlegne nekoj vrsti pretjeranosti koju onda druga stranka iskoristi za dolazak na vlast. Ideja “krize” je centralna kako piše Skidelsky.
Hrvatska je još premlada da bi mogli identificirati nekakav ciklus. Sigurno postoje razdoblja tranzicije i potom konsolidacije političke scene. Ali tek negdje nakon normalizacije politike sa koalicijskom Vladom, HDZ započinje ciklus nekakve političke-eknomije. HDZ je sada definitivno u krizi i svojom gramzljivošću i korupcijom doveo je cijelo društvo u krizu. Izgubio je legitimitet i sposobnost. Jedino prirodno je da izgubi izbore (prekriži se i prekriži prste ovdje). Političko-ekonomski model HDZove vladavine je potrošen, bez puno za pokazati. Uglavnom se temeljio na vanjskoj politici i okrnjenoj ekonomiji. Ostavština? Ulazak u EU je na dobrom putu, a ekonomija puna problema.
Dolaskom nove stranke na vlast i nove Vlade, predovođene SDPom u nedostatku jače alternative, te ulaskom u EU krenuo bi novi političko ekonomski ciklus. Kako će izgledati teško je znati. Gledajući alternativu u politici teško je za očekivati samo dobro i bolje. Ipak, bolje od HDZ danas je gotovo sve. HDZ se koncentrirao na vanjsku politiku i postigao neke uspjehe, ali je oportunitetni trošak za ekonomiju bio daleko veći nego što je to itko htio platiti i što je vrijedilo platiti. Drugi zamah u ciklusu će vjerojatno dakle okrenuti ploču i staviti, kao šti bi i trebao, veći prioritet na ekonomsku politiku i rješavanje ekonomski problema. Uostalom kad uđemo u EU, što isto zahtjeva riješavanje ekonomskih problema, ništa drugo više neće ostati kao prioritet veća samo ekonomija.
Cronomy.org 