Nobelovac Edmund Phelps je već duže vrijeme poznati kritičar europskog poslovnog modela i institucionalnog aranžmana koji ga podupire. Dobri, stari argument protiv poslovno-političkog intimnog prijateljstva protiv kojeg je još i Adam smith pisao. Osnova kritike je da su europske kontinentalne korporacije nedovoljno dinamične zbog nekakve “solidarnosti” u odlučivanju (socijalni partneri, veliki sindikati, socijalna-politička vijeća…) koja potom umanjuje inovacije, tj. dinamičnost promjena, internu dinamičnost postojećih kompanija ili pak samo poduzetništvo. Cilj tih institucija, u grubo, jest onemogućavanje gubljenja poslova što bi značilo otpuštanje radnika, a ako to i nije explicitni cilj, jest trošak takvog sistema koji netko plaća. Otpuštanje radnika bi se dogodilo u nekim određenim industrijama i tamo je opozija prirodno velika, no u čitavoj ekonomiji bi došlo do stvaranja poslova. Ta činjenica se uvijek izgubi u diskusijama o restrukturiranju starih i neproduktivnih industrija (primjerice brodoradnje). U Hrvatskoj je dominira ovaj način razmišljanja, ne samo u sindikatima, što je za očekivati, već i u poslovnim krugovima gdje se često traži formiranje velikih industrijskih holdinga (vidi komentar Novotnya u Lideru) što ne predskazuje nekakvu promjenu na bolje. U nedjeljnom Financial Times Phelps je iznjeo svoje viđenje tog problema i kako bi globalizacija mogla riješiti endemičnu tromost europskog modela. Ništa novog, jer kako sam rekao Phelps vec dugo piše o ovome. Svakako da Phelps iznosi zanimljive poglede i ispravno analizira stanje kontinentalne europe, no ima i svojih mana i kritika. Phelps implicira da je jedan sistem superiorniji od drugog, što možda i jest i sa čime se ja slažem, ali oba imaju svoje troškove koje netko plaća. Troškovi nisu lako vidljivi ili izračunljivi. Pitanje dakle jest koji su i koliko ti troškovi? Koji su benefiti jednog sistema, a koji drugog? Koji je bolji za srednje razvijenu državu, tj. za države u razvoju? Svakako za pročitati!
MMF & Hrvatska
Rad MMF-ovih ekonomista o regiji Jugoistočne Europe (JIE ili SEE) možete pronaći ovdje, na MMFovim stranicama, a PDF skinuti direktno sa ovog linka. Kao što ste mogli jučer pročitati u Jutarnjem, ovo nije službeni MMFov dokument koji nužno predstavlja njihov pogled. Da je ovo službeni pogled MMFa, dotična institucija ne bi zatvarala urede u Hrvatskoj, već bi nam puhala za vrat i vršila daljnje konzultacije kao što još obavlja u Bugarskoj i Rumunjskoj. Nedavno izašao World Economic Outlook je službeno mišljenje IMFa i ja sam pisao o tom pogledu za našu regiju. “Radni papir” 07/236 – “Ranjivosti Jugoistočne Europe-Koliko Razloga za Brigu?” predstavlja pogled na stanje 5 ekonomista fonda, istraživanje je u tijeku i cilj mu je informirati predstavnike, ekonomiste i ostale (političare u izbornoj kampanji??) u dotičnim zemljama kao i potaknuti daljnu debatu. Rad ne predstavlja neke silne novosti koje konkretno HNB nije svjestan. Tim rečeno, problemi nisu izmišljeni i manje zabrinjavajući zbog toga.
Podijeli - Share this
“Dosadni” Irski izbori
Da su bar naši izbori dosadni kao Irski. Za razliku od Francuskih, kojima su naši sličniji, Irski su zbilja nezanimljivi. Čak bih rekao da Hrvatski imaju veću šansu biti zanimljiviji Europi, ako ne i Americi, od Irskih. Ići ću i toliko daleko da ću reći da su važniji; za regiju po pitanju ekonomskog smjera i prosperiteta i vanjske politike kao potencijalni lider (nadolazeći problemi Kosova, Srbije i Slovenskih pretenzija na naš teritorij). Sve što se kod nas sada diskutira i dolazi u prvi izborni plan po pitanju ekonomije, razvoja i budućnosti, u Irskoj se zapravo, nevjerovatno, ne diskutira i nisu glavne teme izbora, ni blizu.
Podijeli - Share this
Efikasnija Hrvatska
Evo, nakon koji dan nepisanja o globalnom zatopljenju (GZ) i Kyotu vraćam se na tu tematiku. Kao šta sam rekao na LIBY blogu ima tu materijala za pisanje i diskusije. Samo ja imam članaka spremljenjih na kompjuteru i izrezanih za dobrih desetak opširnih postova. No cilj ih je nekako konstruktvino i tematski organizirati.
Podijeli - Share this
…. Le Sarko wins !! … Royal predaje !
Evo, stavio sam kratki izvještaj na Pollitika.com svoj prvi BTW.
PARIS (Reuters) – Socialist Segolene Royal conceded defeat in France‘s presidential election on Sunday and wished victorious conservative Nicolas Sarkozy well. “Universal suffrage has spoken. I wish the next president of the Republic the best in accomplishing his mission in the service of all the French people,” she told supporters in Paris after television projections put Sarkozy on about 53 percent of votes in Sunday’s election run-off.
Podijeli - Share this
«The Good, the Bad and the – … well, the Croatians»
To je bio naslov u nedavnom Wall Street Journal članku o Novoj i Staroj Europi, o čemu sam već pisao, a ovo je svojevrsni nastavak. Ja sam samo izmjenio French za Croatians.
Zašto? Zato jer smatram da su Francuski izbori indikativni za Hrvatske. Naravno ne po veličini, ozbiljnosti i relevantnosti za budućnost Europe, tu Hrvatska ne može parirati (još …. a ima potencijala da bude važna Europi samo ako hoće). Izbori u Francuskoj su donekle slični našim predstojećim po par pokazatelja i situacija u kojoj se nalaze obje ekonomije.
Podijeli - Share this
Nova i Stara Hrvatska
Prošao je i rođendan EU a nisam pisao o tome, tj. o važnosti za Hrvatsku. A nisam ni blog imao onda. Osim uobičajenog, šablonskog objašnjenja da Hrvatska spada u “Europu” (misleći pritom na instituciju prvenstveno ekonomskih integracija kao osnova očuvanja mira a potom i demokratskih načela) Hrvatskim skeptičnim građanima potrebno je bolje i konkretnije objašnjenje zašto i gdje u Europu. EU se ispravno kreditira da je omogućila mir i prosperitet njenim članicama. Ako to nije dovoljan razlog za pristupanje Uniji teško je objasniti što jest. No naravno, EU je isto tako podjeljena (oko Ustava) i svađalačka (sjetite se pepucavanja oko zajedničke deklaracije). I kad se govori o ekonomskoj politici postoji nova i stara Europa. (Neću sada o međunarodnim odnosima i vanjskoj politici.)
Cronomy.org 