Cronomy.org

Konferencija u Zg Školi ekonomije i menađmenta još traje ali je pri zaključku. Htio sam samo ukazati na prezentaciju Borislava Škegre “Kako je Privatizacija spasila Hrvatsku.” To je izgleda za naše medije bio najzanimljivija prezentacija, a još nisu svi ni obavili “reportažu” sa konferencije liberalnih ekonomista. Jedino je jedan gospodarsko-poslovni medij objavio kraću vijest da je bivši ministar financija ustvrdio kako je “privatizacija omogućila gospodarski uzlet koji se manjim dijelom osjetio već u devedesetim godinama, a većinom posljednjim godinama.” Rekao je da su za lošu sliku privatizacije djelomično krivi mediji a i oporba tadašnjem HDZu. Što je više zanimljvo jest da je priznao kako je bilo nezakonitih postupaka, ali “ni više ni manje nego u ostalim sferama poslvanja sa državom.”

Sve je to istina i točno manje više. Nezakonitosti koje su postojale jesu problem, ali manje bitan uzrok kasnijih problema i negativnih posljedica privatizacije.

Problemi sa Hrvatskom privatizacijom i razlozi zašto je javnost “bolesna” od toga su većinom u načinu kako je privatizacija provedena što se tiče ekonomske logike i nedostatak institucija koje su trebale nadgledati dobrobit privatizacije. Tu je kao HFP trebao biti “in charge.” Državna imovina i poduzeća su prodavana gotovo pa bilo kome tko je imao spreman novac i koliko-toliko se držao nekih pravila. Ti vlasnici su uglavnom ne plaćali plaće, dnevnice, ili druge troškove. Ljudi su radili bez plaće, nešto što je apsolutno nečuveno u funkcionirajućoj tržišnoj ekonomiji i, puno bitinije, državi sa pravosuđem. Nisu investirali u samo poduzeće već ga sistematizirano cjedili “dok je sok iz limuna kapao.”

Privatizacija je u nečelu dobar čin i nužno potrebna jednoj propaloj socijalističkoj ekonomiji. Kriva pretpostavka koju su napravili naši “vođe” u 1990. je da će državna poduzeća, kad jednom budu privatizirana i uskoće u tržišnu utakmicu biti puno bolji stvaraoci vrijednosti, poslova, nosioci razvoja itd. To je tako moguće jedino u klimi sa funkcionirajućim institucijama pravosuđa, koje određuju pravila igre i opale po ruci svakog divljeg i nezakonitog aktera. To jednostavno kod nas nije bio slučaj. Malo tko je prije “nadrljao” zbog primjerice neplaćanja plaća, a i danas je to slučaj negdje (sjetite se Tvornica Konca). Za vakum i divlji oblik kapitalizma u kojem su operirala privatizirana poduzeća je kriva ona institucija koja je to omogućila, ona koja nije stvorila pravila igre, ona koja nije reformirala i ojačala pravosuđe i potom ona koja nije mogla i znala sprovoditi zakone …. Država.